Županijske uprave za ceste kao meke za lokalne uhljebe – splitski ŽUC većinu poslova daje tvrtkama upletenim u istrage zbog mita
(Fairpress.eu)
Podaci baze Integrityobservers.eu govore da je Županijska uprava za ceste Split samo od 2012. godine temeljem Zakona o javnoj nabavi potpisala 197 i pol milijuna kuna vrijednih ugovora za gradnju i održavanje cesta. Od toga je dvanaest ugovora ukupne vrijednosti nešto manje od 50 milijuna kuna sklopljeno s Poduzećem za ceste Split d.d.
Ta tvrtka, nekad u društvenom vlasništvu devedesetih godina je privatizirana, a zadnjih godina većinski udio ima austrijski Strabag, koji je u posljednjem desetljeću ostvario vrlo unosne poslove u hrvatskoj cestogradnji. O tome da se Strabag uspješno uklopio u ovdašnju "graditeljsku elitu” govori i podatak da su se poslovanjem austrijskog konzorcija u Hrvatskoj dosad bavili Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i austrijsko državno odvjetništvo. Naime, nekadašnji financijski direktor HAC-a Josip Sapunar USKOK-ovim istražiteljima u istrazi oko slučaja Remorker ispričao je kako je 2009. godine u Strabagovu bečkom sjedištu (Strabag i hrvatska vlada tada su bili suvlasnici tvrtke Autocesta Zagreb-Macelj) dogovoren mito za izgradnju zadarske luke Gaženica. Preciznije, Sapunar je posvjedočio kako je famozni državni tajnik resornog ministra Božidara Kalmete, Zdravko Livaković, sa članom Strabagove Uprave Rolandom Jureckom, "pogodio” gradnju Gaženice u zamjenu za proviziju. Tog dana Livaković i Jurecka načelno su se dogovorili da će natječaj biti namješten za Strabag, nakon čega je iz te tvrtke izvučeno ukupno milijun kuna provizije, potvrdio je Sapunar istražiteljima. Prema navodima istražnog zahtjeva, osumnjičenici u toj aferi Marijo Lovrinčević, Jurica Prskalo i Sandro Vukelić preko austrijskog računa češke tvrtke Remorker uzeli su mito od čak devetsto tisuća eura i milijun i pol kuna.
Na pitanje temeljem kojih referenci je Županijska uprava za ceste Split sklopila ugovore teške skoro pedeset milijuna kuna baš s Poduzećem za ceste Split, koje se u većini natječaja pojavljivalo uz još jednog ponuditelja, a nekad i kao jedini, iz ŽUC-a, na čijem je čelu predsjednik lokalnog ogranka HDZ-a Petar Škorić, za Fairpress.eu su odgovorili kako je ta tvrtka bila birana po kriteriju najniže cijene.
Postupci javne nabave, predviđeni trenutno važećim Zakonom, strogo su formalni postupci, kao i pojmovi, koji se u postupcima koriste. Stoga, razumijevanja radi, navodimo da pojam i značaj referenci kod ponuditelja možemo utvrđivati samo u okviru Zakona i podzakonskih akata.Tako Zakon određuje da su svi ponuditelji u postupku javne nabave dužni dokazati nepostojanje razloga isključenja iz članka 67. Zakona, pravne nesposobnosti iz članka 70. Zakona te minimalne razine financijske i tehničke i stručne sposobnosti iz članka 71. i 72. ako su tražene. Vaš upit vjerovatno se odnosi na način određivanja minimalnih razina financijske te tehničke i stručne sposobnosti, isti se u svim postupcima moraju odrediti u minimalnim vrijednostima sukladno članku 71. i 72. Zakona te članku 9. Uredbe, a zavise od procijenjene vrijednosti konkretne nabave.
A Poduzeće za ceste Split d.d. u većinskom vlasništvu Strabaga najniže cijene nudilo je i na natječajima koje su raspisivale Hrvatske ceste. Tako je austrijski konzorcij samo u radovima koje je obavljao za krovnu hrvatsku tvrtku za upravljanje i održavanje državnih cesta u svega četiri godine utržio 51 i pol milijun kuna. Najuspješnijim poslom sklopljenim s Hrvatskim cestama definitivno se može smatrati izgradnja državne ceste D-106 prolaz kroz Pag, duljine svega jednog kilometra. Za te radove Poduzeće za ceste Split od Hrvatskih cesta dobilo je 17 i pol milijuna kuna. Dobri poslovi cestogradnje sklapali su se i na natječajima Županijske uprave za ceste Dubrovnik, kao i sa zadarskim i šibenskim ŽUC-om.
Predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić ističe kako Strabagovo poslovanje u Hrvatskoj definitivno privlači pozornost struke te bi se njime trebalo pozabaviti i Državno odvjetništvo.
Strabag primjerice u Austriji ne održava ni metar cesta, dok kod nas odrađuje vrijedne poslove dobivene na dvojben način. Tužiteljstvo bi svakako trebalo ispitati kako Strabag dobiva sve te višemilijunske radove i radi li se tu o podmićivanju lokalnih političara, kao što je primjerice bio slučaj i sa HAC-om – upozorava Mijat Stanić.
On ističe i važnost pojedinih uprava za ceste za lokalne političare. One naime spadaju u nadležnost županija, a Stanić naglašava i da, budući da im se poslovanje odvija bez državne kontrole, predstavljaju prave financijske meke za lokalne uhljebe u sprezi s pojedinim političkim i interesnim skupinama. Lobiji su, kako zaključuje Stanić, prejaki, a svaka županijska uprava za ceste ima zaseban model održavanja. Razlika u prihodima određuje stupanj političke snage, kao i odluku o tome kome će biti dodijeljeni vrijedni poslovi. Prema njegovim procjenama, ukidanje županijskih cesta državi bi donijelo uštede između 400 i 500 milijuna kuna.
Županijske ceste Split, preciznije imenovanje čelnih ljudi u vrhu te tvrtke godinama već privlači pozornost javnosti. Aktualni ravnatelj Petar Škorić, koji je ujedno i predsjednik lokalnog ogranka HDZ-a na tu je funkciju došao 2014. godine, nakon što je izmijenjen statut ŽUC-a. Dotad je, naime, uvjet za imenovanje na mjesto ravnatelja bio završen fakultet građevinskog smjera. Budući da je Škorić diplomirao na fakultetu društvenog usmjerenja, za njegovo imenovanje bilo je potrebno prilagoditi uvjete.
Splitska javnost još pamti i razdoblje do 2006., kada je na čelu Županijske uprave za ceste bio Ivo Peko, osuđen za izazivanje prometne nesreće u Čaporicama u kojoj je poginula jedanaestogodišnja djevojčica. Peko ju je udario automobilom, a zatim pobjegao s mjesta nesreće. Za to zlodjelo bio je osuđen na jednogodišnju zatvorsku kaznu, no iza rešetaka nije odležao ni dana. Nakon što mu je u tri navrata odgođeno izdržavanje kazne, tadašnji predsjednik Komisije za pomilovanja Vlatko Pavletić donio je odluku o njegovoj amnestiji. S čelne funkcije u splitskom ŽUC-u smijenjen je tek 2006., nakon što je osumnjičen za nanošenje 20-milijunske štete tom poduzeću, a radilo se o namještanju poslova bez raspisivanja natječaja.
Kraće razdoblje u povijesti Županijske uprave za ceste Split, od sredine 2004. do 2005. bilo je predmet USKOK-ova interesa, ovaj put zbog protupravnog osiguravanja poslova održavanja cesta, za što se sumnjiče jedanaestorica na čelu s HSS-ovcem Željkom Sikiricom.
Ono što plijeni pozornost je činjenica da se kao uspješni ponuditelji na natječajima Županijskih cesta Split u pravilu javljaju poduzeća čiji vodeći ljudi imaju kazneni dosije, ili su tvrtke poznate po upitnom načinu dobivanja poslova. Uz Poduzeće za ceste Split u Strabagovu vlasništvu, tu je još i splitski Cestar, koji je u prethodne četiri godine za njih odradio šest ugovora vrijednih petnaest i pol milijuna kuna. Protiv Cestarova direktora Joze Rake nedavno je podignuta optužnica zbog poticanja na zlouporabu u gospodarskom poslovanju u slučaju kupovine dionica splitske Vodoprivrede. I ne samo to, opunomoćenici Cestara su prije tri godine s Gradom Splitom postigli izvansudsku nagodbu prema kojoj je Grad tom komunalnom poduzeću isplatio ukupno 11 i pol milijuna kuna na ime zakašnjelih uplata. Na pitanje temeljem kojih referenci je za radove vrijedne petnaest i pol milijuna kuna bio biran Cestar, iz ŽUC-a Split su nam dali isti odgovor kao i u slučaju Poduzeća za ceste Split.
Kriterij odabira bila je najniža cijena – ponovljeno je u odgovoru za Fairpress.eu.
Treća poznata tvrtka koja je u novijoj hrvatskoj povijesti postala sinonim za cestogradnju ne birajući sredstva pomoću kojih se dobivaju poslovi diljem Lijepe naše je Skladgradnja imotske braće Slavena i Joze Žužula. Na natječajima Županijske uprave za ceste Split u posljednje četiri godine bili su redovito birani za izvođenje pod stavkom dodatnih radova, a skupa s izvanrednim održavanjem prometnica utržili su nekih osam milijuna i 250 tisuća kuna.
U tom razdoblju ukupno su izveli 73 milijuna kuna vrijednih građevinskih radova, od kojih najteži ugovori otpadaju na splitsku Lučku upravu. U javnosti su postali najpoznatiji kad se otvorio slučaj čak 22 puta preplaćenog bojanja tunela Sveti Rok i Mala Kapela, koje su im omogućile Hrvatske autoceste. Skladgradnja i HAC godinama su gajili uspješne poslovne odnose, a pod povećalo istražitelja dospjela je i nepredviđena gradnja odmorišta na autocesti kod Ploča.
Kad je riječ o poslovanju pojedinih županijskih uprava za ceste među kojima je i ona splitska, predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić u razgovoru za Fairpress.eu zaključio je kako je vrlo vjerovatno da među pojedinim kartelima koji dobivaju poslove u cestogradnji postoji dogovor prema kojem se u tuđa područja ne ulazi. Prosječnom građaninu samo od sebe stoga se nameće pitanje i je li upravo to razlog zbog kojeg se lokalni moćnici na čelu županijskih uprava grčevito bore za daljni ostanak izvan državne kontrole. Jer u tom bi slučaju Državno odvjetništvo, ali i sudovi, itekako imali pune ruke posla. Pa makar i do nekih novih afera.
Na pitanje temeljem kojih referenci je Županijska uprava za ceste Split sklopila ugovore teške skoro pedeset milijuna kuna baš s Poduzećem za ceste Split, koje se u većini natječaja pojavljivalo uz još jednog ponuditelja, a nekad i kao jedini, iz ŽUC-a, na čijem je čelu predsjednik lokalnog ogranka HDZ-a Petar Škorić, za Fairpress.eu su odgovorili kako je ta tvrtka bila birana po kriteriju najniže cijene.
Postupci javne nabave, predviđeni trenutno važećim Zakonom, strogo su formalni postupci, kao i pojmovi, koji se u postupcima koriste. Stoga, razumijevanja radi, navodimo da pojam i značaj referenci kod ponuditelja možemo utvrđivati samo u okviru Zakona i podzakonskih akata.Tako Zakon određuje da su svi ponuditelji u postupku javne nabave dužni dokazati nepostojanje razloga isključenja iz članka 67. Zakona, pravne nesposobnosti iz članka 70. Zakona te minimalne razine financijske i tehničke i stručne sposobnosti iz članka 71. i 72. ako su tražene. Vaš upit vjerovatno se odnosi na način određivanja minimalnih razina financijske te tehničke i stručne sposobnosti, isti se u svim postupcima moraju odrediti u minimalnim vrijednostima sukladno članku 71. i 72. Zakona te članku 9. Uredbe, a zavise od procijenjene vrijednosti konkretne nabave.
A Poduzeće za ceste Split d.d. u većinskom vlasništvu Strabaga najniže cijene nudilo je i na natječajima koje su raspisivale Hrvatske ceste. Tako je austrijski konzorcij samo u radovima koje je obavljao za krovnu hrvatsku tvrtku za upravljanje i održavanje državnih cesta u svega četiri godine utržio 51 i pol milijun kuna. Najuspješnijim poslom sklopljenim s Hrvatskim cestama definitivno se može smatrati izgradnja državne ceste D-106 prolaz kroz Pag, duljine svega jednog kilometra. Za te radove Poduzeće za ceste Split od Hrvatskih cesta dobilo je 17 i pol milijuna kuna. Dobri poslovi cestogradnje sklapali su se i na natječajima Županijske uprave za ceste Dubrovnik, kao i sa zadarskim i šibenskim ŽUC-om.
Predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić ističe kako Strabagovo poslovanje u Hrvatskoj definitivno privlači pozornost struke te bi se njime trebalo pozabaviti i Državno odvjetništvo.
Strabag primjerice u Austriji ne održava ni metar cesta, dok kod nas odrađuje vrijedne poslove dobivene na dvojben način. Tužiteljstvo bi svakako trebalo ispitati kako Strabag dobiva sve te višemilijunske radove i radi li se tu o podmićivanju lokalnih političara, kao što je primjerice bio slučaj i sa HAC-om – upozorava Mijat Stanić.
On ističe i važnost pojedinih uprava za ceste za lokalne političare. One naime spadaju u nadležnost županija, a Stanić naglašava i da, budući da im se poslovanje odvija bez državne kontrole, predstavljaju prave financijske meke za lokalne uhljebe u sprezi s pojedinim političkim i interesnim skupinama. Lobiji su, kako zaključuje Stanić, prejaki, a svaka županijska uprava za ceste ima zaseban model održavanja. Razlika u prihodima određuje stupanj političke snage, kao i odluku o tome kome će biti dodijeljeni vrijedni poslovi. Prema njegovim procjenama, ukidanje županijskih cesta državi bi donijelo uštede između 400 i 500 milijuna kuna.
Županijske ceste Split, preciznije imenovanje čelnih ljudi u vrhu te tvrtke godinama već privlači pozornost javnosti. Aktualni ravnatelj Petar Škorić, koji je ujedno i predsjednik lokalnog ogranka HDZ-a na tu je funkciju došao 2014. godine, nakon što je izmijenjen statut ŽUC-a. Dotad je, naime, uvjet za imenovanje na mjesto ravnatelja bio završen fakultet građevinskog smjera. Budući da je Škorić diplomirao na fakultetu društvenog usmjerenja, za njegovo imenovanje bilo je potrebno prilagoditi uvjete.
Splitska javnost još pamti i razdoblje do 2006., kada je na čelu Županijske uprave za ceste bio Ivo Peko, osuđen za izazivanje prometne nesreće u Čaporicama u kojoj je poginula jedanaestogodišnja djevojčica. Peko ju je udario automobilom, a zatim pobjegao s mjesta nesreće. Za to zlodjelo bio je osuđen na jednogodišnju zatvorsku kaznu, no iza rešetaka nije odležao ni dana. Nakon što mu je u tri navrata odgođeno izdržavanje kazne, tadašnji predsjednik Komisije za pomilovanja Vlatko Pavletić donio je odluku o njegovoj amnestiji. S čelne funkcije u splitskom ŽUC-u smijenjen je tek 2006., nakon što je osumnjičen za nanošenje 20-milijunske štete tom poduzeću, a radilo se o namještanju poslova bez raspisivanja natječaja.
Kraće razdoblje u povijesti Županijske uprave za ceste Split, od sredine 2004. do 2005. bilo je predmet USKOK-ova interesa, ovaj put zbog protupravnog osiguravanja poslova održavanja cesta, za što se sumnjiče jedanaestorica na čelu s HSS-ovcem Željkom Sikiricom.
Ono što plijeni pozornost je činjenica da se kao uspješni ponuditelji na natječajima Županijskih cesta Split u pravilu javljaju poduzeća čiji vodeći ljudi imaju kazneni dosije, ili su tvrtke poznate po upitnom načinu dobivanja poslova. Uz Poduzeće za ceste Split u Strabagovu vlasništvu, tu je još i splitski Cestar, koji je u prethodne četiri godine za njih odradio šest ugovora vrijednih petnaest i pol milijuna kuna. Protiv Cestarova direktora Joze Rake nedavno je podignuta optužnica zbog poticanja na zlouporabu u gospodarskom poslovanju u slučaju kupovine dionica splitske Vodoprivrede. I ne samo to, opunomoćenici Cestara su prije tri godine s Gradom Splitom postigli izvansudsku nagodbu prema kojoj je Grad tom komunalnom poduzeću isplatio ukupno 11 i pol milijuna kuna na ime zakašnjelih uplata. Na pitanje temeljem kojih referenci je za radove vrijedne petnaest i pol milijuna kuna bio biran Cestar, iz ŽUC-a Split su nam dali isti odgovor kao i u slučaju Poduzeća za ceste Split.
Kriterij odabira bila je najniža cijena – ponovljeno je u odgovoru za Fairpress.eu.
Treća poznata tvrtka koja je u novijoj hrvatskoj povijesti postala sinonim za cestogradnju ne birajući sredstva pomoću kojih se dobivaju poslovi diljem Lijepe naše je Skladgradnja imotske braće Slavena i Joze Žužula. Na natječajima Županijske uprave za ceste Split u posljednje četiri godine bili su redovito birani za izvođenje pod stavkom dodatnih radova, a skupa s izvanrednim održavanjem prometnica utržili su nekih osam milijuna i 250 tisuća kuna.
U tom razdoblju ukupno su izveli 73 milijuna kuna vrijednih građevinskih radova, od kojih najteži ugovori otpadaju na splitsku Lučku upravu. U javnosti su postali najpoznatiji kad se otvorio slučaj čak 22 puta preplaćenog bojanja tunela Sveti Rok i Mala Kapela, koje su im omogućile Hrvatske autoceste. Skladgradnja i HAC godinama su gajili uspješne poslovne odnose, a pod povećalo istražitelja dospjela je i nepredviđena gradnja odmorišta na autocesti kod Ploča.
Kad je riječ o poslovanju pojedinih županijskih uprava za ceste među kojima je i ona splitska, predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić u razgovoru za Fairpress.eu zaključio je kako je vrlo vjerovatno da među pojedinim kartelima koji dobivaju poslove u cestogradnji postoji dogovor prema kojem se u tuđa područja ne ulazi. Prosječnom građaninu samo od sebe stoga se nameće pitanje i je li upravo to razlog zbog kojeg se lokalni moćnici na čelu županijskih uprava grčevito bore za daljni ostanak izvan državne kontrole. Jer u tom bi slučaju Državno odvjetništvo, ali i sudovi, itekako imali pune ruke posla. Pa makar i do nekih novih afera.
Izvor: Fairpress.eu
Autorica: Tina Disopra
Foto: Screenshot-zuc-split.hr
Objavljeno: 6. 6. 2016.
Poveznica na izvor
Autorica: Tina Disopra
Foto: Screenshot-zuc-split.hr
Objavljeno: 6. 6. 2016.
Poveznica na izvor