Znajte svoja prava: Kratak pregled osnovnih radničkih prava u doba korona krize
Zakon o radu još uvijek je na snazi i potrebno je primjenjivati njegove odredbe. U ovo doba opće nesigurnosti, svjesni smo da mnoge radnice i radnici nisu sindikalno organizirani, stoga je ovaj pregled namijenjen upravo njima. Jasno je da su suradnja i dobra komunikacija između poslodavca i radnika jedini način da se nedoumice i problemi riješe u obostranom interesu. No, u slučaju da komunikacija i suradnja izostanu, radnici nisu dužni pristati na sve aranžmane koje od njih poslodavac zatraži samo zato što su za njega povoljniji. U nastavku pročitajte na kakve "ponude" poslodavca ne morate pristati i na što obratiti pažnju ako vam poslodavac otkaže ugovor o radu.
Poslodavci u ovoj situaciji imaju mogućnost poslati radnike na godišnji odmor, plaćeni dopust ili prekid rada zbog okolnosti za koje radnik nije odgovoran. U svim ovim slučajevima radnik ima pravo na naknadu plaće.
U nastavku ćemo navesti nekoliko za radnike nepovoljnih aranžmana na koje radnici ne trebaju pristati i prava koja mogu potraživati ako im poslodavac otkaže ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga.
Nepovoljni aranžmani: neplaćeni dopust i sporazumni otkaz ugovora o radu
Prvi primjer aranžmana na koji radnik ne treba pristati jest potpisivanje zahtjeva za neplaćeni dopust. Neplaćeni dopust je moguć samo na zahtjev radnika i u tom slučaju sva prava i obveze iz radnog odnosa miruju, odnosno radnik za to vrijeme nema pravo na naknadu plaće i ostvarenje drugih materijalnih i nematerijalnih prava, a ne teče mu ni mirovinski staž. Poslodavac nema ovlaštenja poslati radnika na neplaćeni dopust protiv njegove volje jednostranom odlukom.
Ako bi se radnik i poslodavac ipak sporazumjeli o neplaćenom dopustu, tada poslodavac nema obveze uplate doprinosa za obvezna osiguranja (mirovinsko i zdravstveno), ali ih može uplaćivati na najnižu osnovicu.
Drugi primjer nepovoljnog aranžmana jest potpisivanje sporazumnog raskida ugovora o radu. Potpisivanjem sporazuma o prestanku ugovora o radu, radnik ne može ostvariti pravo na otpremninu i novčanu naknadu za slučaj nezaposlenosti ako ispunjava sve ostale uvjete, stoga se potpisivanje takvog sporazuma nikad, pa tako ni sad nikako ne preporučuje osim ako se događa u kontroliranim uvjetima i stvarnom voljom radnika.
Prava koja proizlaze iz otkaza ugovora o radu
Ako se poslodavac odluči za prestanak radnog odnosa, ugovor u ovoj situaciji može prestati:
- istekom roka na koji je ugovor zaključen (ugovor o radu na određeno vrijeme)
- redovitim otkazom ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga (kod ugovora o radu na određeno vrijeme samo ako je mogućnost otkaza ugovorena!)
1. Istek roka na koji je ugovor zaključen ne smatra se otkazom čak ni ako je radni odnos trajao dulje od dvije godine, stoga radnik u tom slučaju nema pravo na otpremninu i otkazni rok.
Situacija se mijenja ako je ugovor o radu na određeno vrijeme otkazan prije njegova isteka, što je po Zakonu o radu moguće učiniti samo ako je takva mogućnost otkazivanja predviđena samim ugovorom. U tom slučaju vrijede prava opisana pod idućom točkom 2.
2. U slučaju redovitog otkaza zbog poslovno uvjetovanih razloga, radnik ima pravo na otpremninu ako je dvije godine neprekidno radio kod poslodavca, na otkazni rok sukladno duljini radnog staža kod poslodavca i naknadu sa Zavoda za zapošljavanje.
Čak i ako bi radnik dobio izvanredni otkaz ugovora o radu zbog nastale situacije (a upitna je opravdanost takvog otkaza!), poslodavac bi mu i dalje bio obavezan isplatiti otpremninu ako ispunjava uvjet dvije godine prethodnog rada kod poslodavca jer, iako je otkaz izvanredan, on nije nastupio iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika. Također, ako ispunjava ostale uvjete, radnik i u tom slučaju ima pravo na novčanu naknadu za nezaposlene.
VAŽNO!
U slučaju da radnik smatra da su mu povrijeđena prava, ima pravo podnijeti zahtjev za zaštitu prava u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo (dakle, 15 dana od npr. dostave odluke o neplaćenom dopustu ili otkazu). Primjere zahtjeva za zaštitu prava možete pronaći niže na poveznici.
Ako poslodavac ne udovolji radniku u roku od 15 dana od dostave zahtjeva, radnik u sljedećem roku od 15 dana može tražiti zaštitu pred nadležnim sudom. Bez ulaganja zahtjeva za zaštitu prava radnik ne može tražiti zaštitu sudskim putem, osim ako se radi o naknadi novčanog potraživanja s obzirom da ona nije vezana uz navedene rokove i može se potraživati i izvan njih.
Pri podnošenju zahtjeva za zaštitu prava, radnik treba voditi računa o tome da zahtjev poslodavcu pošalje preporučenom poštom s povratnicom kako bi u sudskom postupku bilo nesporno da je zahtjev podnesen unutar roka.
Koristan prilog s najčešćim pitanja o mogućnostima i pravima radnika i poslodavaca u situaciji epidemije pripremio je časopis Radno pravo, a dostupan je OVDJE.