Želimo ljutitu generaciju, a ne žrtvene janjce

Nosivi stup HDZ-a Ivo Sanader visok je 191 centimetar, a u širini je ponešto izgubio uslijed višemjesečnog boravka u zatvoru. Visina i širina Sanaderova, međutim, čini se da će biti posve dovoljna da pokrije sve ratne profitere, koliko god ih ima, koji su rat za osamostaljenje Hrvatske dočekali goli kao prst, a danas su vlasnici poslovnih imperija, odnosno privatne imovine kakvu poštenim radom može steći jedan od milijun ljudi. Njihova lica svakodnevno gledamo na televiziji, o njihovim imenima čitamo u novinama, slušamo ih na radio valovima.

U vrijeme dok su mladići u najboljim godinama ratovali po pustopoljinama i čukama, ratni profiteri su švercali naftu neprijateljskoj vojsci, liferovali oružje u Bosnu i Hercegovinu, mijenjali kamione bezvrijednih dinara za torbe devize, prisvajali društvena, odnosno državna poduzeća putem menadžerskih kredita dodijeljenih im uz blagoslov HDZ-a s Franjom Tuđmanom na čelu.

Sve to odvijalo se pred našim očima, ali malo tko je smogao hrabrosti zucnuti protiv takvog oslobođenja zemlje. Jedan od onih koji su se usudili zvao se Boris Maruna. Veliki hrvatski pjesnik, emigrant s dugogodišnjim stažom borbe protiv Jugoslavije i svega što ju je simboliziralo i predstavljalo. U najboljem slučaju, o pjesnicima u ovoj zemlji razmišljamo tek kad odozdo omirišu ljubičice, pa se ni Marunin glas nije čuo onoliko koliko se trebao i morao čuti.

Da smo kojim slučajem bili pametniji, najozbiljnije bi shvatili njegove stihove koji su ukazivali na svu bijedu s kojom smo suočeni. U pjesmi s naslovom »Eto vam vaših junaka« Maruna je govorio: »Najbolje hrvatske branitelje / Mogao si sresti u vrbicima uz naše rijeke / Ili među kamenjem gdje su zaustavljali / Kugle svojim tijelima. / Nisu znali lagati. / Nisu pljačkali. / Nisu ubijali starce i djecu. / Nisu silovali djevojčice. / Nisu ništa zaradili na oružju. / Slabo su napredovali u činovima. /Jednostavno nisu imali nikakva / Smisla za život.«

Kao i obično, hrvatski građani prekasno su shvatili najpopularniju igru devedesetih. Otrježenjenje će stići tek dva desetljeća kasnije, ali politika se spremno prilagodila novim okolnostima, pa smo u ponudi dobili nove slogane gdje se u prvim redovima našla takozvana pravednost. Na tom valu naknadne pameti u Ustavu je zabilježeno da kaznena djela ratnog profiterstva ne zastarijevaju. Taman kad su naivci među nama pomislili da ćemo saznati tko je kome i za kakav novac prodavao naftu; tko je u Beogradu trgovao u vremena kad je glava koštala koliko i jedan metak – lavovima je HDZ bacio svog dojučerašnjeg vođu Ivu Sanadera. Kad bi prosječno informiranog građanina pitali da nabroji pet ratnih profitera, sigurno je da Ivo Sanader ne bi bio među njima. Bivši premijer mirnodopski je profiter, koji je sve pljačke počinio uz pomoć svoje stranke – HDZ-a. Nije to bilo ništa novo za stranku koja sebi u zaslugu uzima oslobođenje Hrvatske. Pljačkaši su i prije Sanadera u pravilu dolazili u paketu s HDZ-ovom partijskom knjižicom. Kad bolje razmislimo, devedeset posto zla koje je zadesilo Hrvatsku u minula dva desetljeća stiglo je s iste adrese. Kontroverzni biznismeni, razorni tajfuni – tajkuni, takozvani braniteljski prvaci koji s Maruninim »najboljim hrvatskim braniteljima« nemaju ništa zajedničko – sve smo ih imali priliku gledati na stranačkim skupovima stranke koja se pokazuje pogubnijom od tsunamija.

I o tome je govorio pjesnik Maruna, ali njega i njemu slične nitko nije želio slušati. U pjesmi »Ivica Račan je imao pravo« Maruna je zapisao: »Kao suosnivač i brain power ogranka / Hrvatske demokratske zajednice / U San Pedru, Kalifornija / Ja sam bio u krivu / Teško mi je to priznati / Ali što mogu ako je tako / Ja sam bio u krivu / Danas golemoj većini bivših članova / Saveza komunista / Ide bolje nego meni. / Ivica Račan imao je pravo: / »HDZ je stranka opasnih namjera«.

Danas smo svi u prilici posvjedočiti da je Ivica Račan imao pravo. HDZ je najzaslužniji za opljačkanu zemlju i aktualnu mizeriju. U pljački stoljeća sudjelovale su stotine uglednika, ali nitko od njih nije suđen za ratno profiterstvo. Zato suđenje Sanaderu izaziva gađenje. To suđenje neće promijeniti ništa. Hrvatskoj danas ne trebaju žrtveni janjci, nego ljutita generacija koju je u svom djelu »Fusnote uz Knjigu o nazadovanju« opjevao sirijski pjesnik Nizar Qabbani.