Zbog naplate cestarine slijepi će štrajkati glađu
(Novi list)
Država maćeha
Odredba kojom se ukida pravo na besplatnu cestarinu samo je jedna u nizu kojom se u Hrvatskoj diskriminiraju slijepe osobe. Stoga slijepi za rujan najavljuju štrajk glađu
ZAGREB Odlazak na godišnji odmor u Zadar za Darka Matića, slijepu osobu sa stopostotnim invaliditetom, ovoga će ljeta biti 218 kuna skuplji nego ove zime, kada je također kratko boravio u Zadru. Od 22. lipnja Matiću je, kao i brojnim osobama s invaliditetom u Hrvatskoj, ukinuto pravo na besplatnu cestarinu. Iako je premijerka Jadranka Kosor svojevremeno obećala da se to pravo neće ukinuti stopostotnim invalidima, iz Zakona o javnim cestama su ipak na kraju »ispale« slijepe civilne osobe. Država je, naime, propisala da pravo na besplatnu cestarinu ostaje samo onima koji imaju 80 postotni do 100 postotni invaliditet vezan uz onesposobljenost donjih ekstremiteta za kretanje, dakle uz noge. Pravo ostaje i svim stopostotnim invalidima braniteljima iz Domovinskog rata. To znači da osoba koja je oslijepila u ratu ima besplatnu cestarinu, dok jednako slijepa civilna osoba takvo pravo više nema.
Dupla diskriminacija
Darko Matić iz Velike Gorice, inače tajnik Hrvatskog paraolimpijskog odbora i savjetnik velikogoričkog gradonačelnika, ogorčen je takvom odlukom.
– S mirovinom od 1.400 kuna ovakva mi svota predstavlja financijski problem, ali više od udarca po džepu boli me nepravda i diskriminacija. Ovakvim propisom slijepe osobe diskriminirane su dvostruko – prvo u odnosu na one osobe koji su invaliditet stekle zbog oštećenja nogu, a onda i u odnosu na osobe koje su također slijepe ali su vid izgubile u ratu. Kada smo na jednom sastanku problematizirali ovakav zakon, jedna zastupnica iz vladajuće koalicije pitala me zašto se bunim zbog ukidanja besplatnih cestarina kad ja mogu hodati. Odgovorio sam joj protupitanjem: možete li vi hodati ili voziti zavezanih očiju? – priča Matić. Za slijepe osobe, objašnjava, mobilnost je najveći problem, one se ne mogu normalno kretati niti održavati iole kvalitetan život bez pomoći drugih.
– I oči su, u kombinaciji s nogama, organ za kretanje. Da bih mogao normalno raditi, ja moram koristiti automobil kojim me vozi supruga ili netko od prijatelja, objašnjava Matić.
Slijedi ustavna tužba
Slijepe civilne osobe ovakva nepravda boli još više jer znaju da na ukidanju njima važnog prava država štedi zaista minimalnu svotu.
– Od 6.000 slijepih osoba u Hrvatskoj, svega desetak posto koristi ovu povlasticu i to jednom ili dva puta godišnje. Prema našim izračunima, država je na ovom potezu uštedjela maksimalno 200 tisuća kuna, objašnjava Vojin Perić, predsjednik Hrvatskog saveza slijepih. Perić upozorava kako je posljednja zakonska odredba samo jedna u nizu kojim se u Hrvatskoj diskriminiraju slijepe osobe.
– Kada je proljetos donošen Zakon o udžbenicima nitko nije vodio računa o slijepoj djeci koja trebaju udžbenike na brajici. Doplatak za troškove teške invalidnosti u Hrvatskoj za slijepe osobe iznosi između 50 i 70 eura, u Albaniji je to 120 eura, u Srbiji i BiH 170, a da ne spominjem Francusku u kojoj slijepe osobe dobivaju 700 eura za svoje troškove. Država je obećala riješiti taj problem, no sada nam ponovno, zbog recesije, najavljuju odgodu do kraja 2010. godine. Odlučili smo: u rujnu će slijepe osobe u Hrvatskoj ići u štrajk glađu zbog godina sustavnog zanemarivanja i diskriminacije. Vjerujem da će prosvjed biti masovan, poručuje Perić.
Hrvatski savez slijepih zajedno sa Hrvatskim pravnim centrom radi i na ustavnoj tužbi kojom će osporavati ustavnost ovakvog Zakona o javnim cestama.