Kriza je očito uzela danak i kod saborskih zastupnika. Žale se ovih dana, obilazeći raznorazne domjenke, da su im ulaznice za akciju ‘S predsjednikom na koncert’ preskupe. Osim predsjednika Sabora Luke Bebića i još pokojeg od 152 zastupnika, većina je očito u takvoj besparici da ne može dati 1000 kuna za dvije ulaznice kako bi pomogli udruzi ‘ADHD i ja’ koja pomaže djeci s posebnim potrebama i za koju će u ponedjeljak mladi talenti Muzičke akademije svirati u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog.

‘S predsjednikom na koncert’ ideja je koju je Ivo Josipović najavio još u vrijeme svoje predizborne kampanje, a kako mu se udruga ‘ADHD i ja’, kojoj je sjedište u Dugom Selu, obratila za pomoć, odlučio je tu ideju iskoristiti kako bi pomogao onima kojima je to potrebno. Koncert je zamišljen i kao promocija mladih glazbenika i kao humanitarna akcija nakon koje bi udruga, koja je nedavno dobila prostor na korištenje, prikupila novac za ono što joj je još potrebno.

Iz Ureda predsjednika poslane su pozivnice zajedno s uplatnicama na adrese članova diplomatskog zbora, gospodarstvenika iz privatnih tvrtki, svih saborskih zastupnika i političkih stranaka.

Mala dvorana prima 300 posjetitelja i cijena iznosi tisuću kuna za dvije karte te je cilj prikupiti 150 tisuća kuna koje bi otišle izravno na račun udruge. I dok su diplomati i gospodarstvenici promptno odgovorili i mnogi potvrdili svoj dolazak, saborski su zastupnici posve podbacili.

– Dvoranu ćemo sigurno napuniti, odaziv je dobar i pomoć će biti prikupljena. Neki od pozvanih su izvan Zagreba pa ne mogu doći na koncert, ali su se javili i odlučili svejedno uplatiti novac. Na svakome je od pozvanih da sam odluči želi li doći – odgovaraju diplomatski u Uredu predsjednika na upit jesu li razočarani slabim odazivom saborskih zastupnika, koji se dijela svojih plaća očito teško odriču čak i kada su dani darivanja.
 
 
Izvor: Večernji list
Piše: Jasmina Popović
Foto: Franjo Lepan/24sata
Objavljeno: 18. 12. 2010.
 
 
 
 
Svaka čast predsjedniku Josipoviću, dosljedan je sebi. Vlastitim primjerom i proaktivnim odnosom prema našoj stvarnosti pokušava promovirati temeljnu vrijednost svakoga društva: solidarnost, napose s onima koji nemaju ili su potrebiti.
 
Da li je bilo realno očekivati da se saborski zastupnici u većem broju odazovu takvoj akciji?
 
Iako bi oni trebali biti prvi po odazivu - mislim da ipak nije bilo realno očekivati njihov odaziv. Zašto? Mogu li stvarno biti solidarni oni koji nisu donosili zakone i propise u korist svih građana, već u korist svojih i odabranih novčanika. Vidi: Prazni trbusi i puni novčanici.