Vladi treba uvesti moratorij
 na rasprodaju strateških tvrtki
(Večernji.hr)
Končar je označen kao tvrtka od posebnog državnog interesa, a sad ga vlada prodaje iznenada, mimo plana i putem burze...
Daleko od očiju javnosti, u nekom kabinetu ili kutku kakvog restorana, donesena je odluka da država putem burze proda 23 posto Končar Elektroindustrije, rijetkog preostalog industrijskog diva Hrvatske. Ljudi koji su donijeli takvu odluku su u Vladi RH – upleteni su Mladen Pejnović, šef DUUDI-ja (Ured za upravljanje državnom imovinom), Ivan Vrdoljak, ministar gospodarstva te Branko Grčić, potpredsjednik Vlade i šef Povjerenstva za strateške tvrtke RH. Uz odobrenje, naravno, premijera Zorana Milanovića.
U čemu je problem, osim u tome što se odluka donosi netransparentno. U tome što su si ove osobe uzele za pravo da je Končar njihovo vlasništvo, a nije, nego je 25,07% (dakle, kontrolni paket) dionica vlasnik hrvatska država. Problem je i što je obrazloženje zašto to čine gotovo smiješno.
Končar je, naime, i u Vladinim dokumentima označen kao tvrtka od “posebnog državnog interesa”, a ovdje se takva tvrtka privatizira iznenada, mimo plana i putem burze, dakle, bez jasnog strateškog cilja. Očekivalo se da će se, ako ga već prodaju, Končar “nadograditi” novcem jakog partnera koji će ga dalje razvijati, tehnološki unaprijediti i jamčiti izlazak na nova tržišta. Davor Štern, ekonomski savjetnik, čudi se i upozorava da je Končar ujedno i “vulkan znanja u RH”, pa zaslužuje pažnju, a ne ad hoc odluke.
Zanimljivo, direktor Darinko Bago o prodaji Končara saznao je – iz medija!? Vrdoljak objašnjava i plan – dionice će kupiti mirovinski fondovi i tako će, eto, Končar ostati u hrvatskim rukama, a dobivenim novcem će Vrdoljak “osigurati budućnost kutinskoj Petrokemiji”. Ma neće, svi znaju da je Petrokemija, nažalost bezdan, opstaje iz političkih razloga. Analitičari su ovu “transakciju” ocijenili riječima: “To je kao da dijete razbije kasicu prasicu da bi kupilo sladoled.”
No, tu nije kraj. Sabor je raspušten, a već idućeg tjedna, računajući da se svi namaču u Jadranu, Vladini ljudi pokreću paket prodaja dioničkih državnih udjela u – HT-u, Luci Ploče, Luci Vukovar, Jadroplovu. Za ovu godinu Vlada će se riješiti i vlasništva u HPB-u, Croatia Airlinesu, Narodnim novinama, a, najvažnije, ne odustaju od kontroverzne monetizacije Hrvatskih autocesta. Kod autocesta su se, pak, dogodile dvije važne činjenice – promet autocestama skokovito raste otkad smo ušli u EU, a, drugo, nastup Angele Merkel u Dubrovniku jasno je pokazao da dovršetak Dalmatine i spoj na Jadransko-jonski pravac jest od interesa Njemačke i EU. Pametnome dosta.
Do spoja na autocestu koju su dovršili Albanci i Grci (a napravit će i Crnogorci) treba još samo nekoliko stotina kilometara i cijeli će taj pravac onda tržišno vrijediti puno više. Ustrajati, dakle, na početnoj priči o monetizaciji (za kikiriki) može tek netko tko je korumpiran ili je neodgovorni neznalica.
U političkom smislu, pitanje je smije li u zadnjoj godini mandata Vlada, koju podržava tek petina stanovništva, u idućih godinu dana prodati strateške tvrtke? I u vrijeme kada im dionice vrijede najmanje? Ne, jer nemaju legitimitet. Razgovarajući s iskusnim stručnjacima, svi su mi rekli isto – Vladu treba ovdje zaustaviti jer mogu još učiniti mnogo štete.