Vlada nas gura u sukobe i pere ruke od problema

Guverner Željko Rohatinski kaže da je ovo godina preživljavanja, a premijerka Jadranka Kosor da je godina izlaska iz krize. Čijem ste stavu bliži?
- Onom da je ovo godina u kojoj će se Hrvatska boriti za preživljavanje. I bilo bi dobro da padnemo niže. U gospodarstvu se ne događa ništa značajno, ljudi i dalje ostaju bez posla, aktivne mjere su izostale, izvoznici nemaju potpore, potrošnja ne raste, plaće stagniraju, padaju ili se ne isplaćuju...

No, premijerka kaže da je problem što svi zazivaju promjene, ali se nitko ne želi ničega odreći. Suosjećate li s njome?
- Premijerka time otvara pitanje odgovornosti. Vlada je dobila mandat na legitimnim izborima. No, sada im je problem što na izbore nisu izašli obećavajući da će smanjivati plaće u državnoj upravi i javnim službama, da će se gubiti radna mjesta, zamrzavati mirovine, da će padati platežna moć stanovništva, da će gospodarstvo uletjeti u kolaps...

Traži li Vlada izgovor da ne radi svoj posao?
- Upravo tako. Treba se držati obećanja. Ako se to ne može, treba otići. Ne može netko drugi odrađivati naš posao. Vlada pilatovski pere ruke od svoje odgovornosti i traži od nas da kažemo kome oni trebaju uzeti da bi nekome drugome dali. Svi viču da mogu, znaju i hoće. Na temelju toga dobiju izbore, a onda se pokaže da ne znaju, ne mogu i neće

Smatrate li da bi Vlada, umjesto da očekuje od sindikata da se u ime radnika izjasne kome treba uzeti, trebala to napraviti sama?
- Točno tako. No, Vlada takve zahtjeve ne postavlja samo sindikatima. Tako se razgovara sa svima. S jedne strane, dakle, imamo bježanje od odgovornosti, a s druge, nesnalaženje u krizi. Vjerujem da se Vlada boji štrajkova i prosvjeda, ali dok ih organizira sindikat nema razloga. Ona se treba bojati ulice koja bi se spontano probudila.

Sindikati odbijaju Vladin prijedlog da se ove godine ne isplate božićnice, regres i dar za djecu zaposlenima u javnom sektoru. Živi li sindikat u realnom vremenu?
- Ne vidim zašto bi sindikati i radništvo općenito preuzimali na sebe teret nečega što nisu skrivili.

Nude se rješenja preko leđa radnika
Radnici u privatnom sektoru ga preuzimaju. U gospodarstvu se gase radna mjesta, a u državnom sektoru ne...?
- Vlada je namjerno zakuhala sukob između radnika u javnom i radnika u privatnom sektoru. Radnici u gospodarstvu ne preuzimaju taj teret nego im ga netko nameće. Nisu oni dragovoljno prihvatili da dobivaju otkaze, ostaju bez plaća ili da im se plaće smanjuju. Oni su žrtve sustava koji nije našao rješenja ni za domaću krizu koja traje puno dulje od svjetske, pa tako ni za svjetsku koja nam se prelila. Kriza je izazvana dugogodišnjom nesposobnošću ne samo različitih vlada nego i poslodavaca. Poslodavci su pošteđeni kritike, ali time ne želim opravdati vladu za grijeh nečinjenja. Ona je odgovorna što nije stvoren ambijent za dobro poslovanje. No, poslodavcima dobro okruženje za poslovanje znači da im se smanje porezi, doprinosi i sva davanja te da im se još olakša otpuštanje radnika, pri čemu oni ne bi participirali u zbrinjavanju tih radnika. Mi imamo, dakle, i nesposobnu Vladu i nesposobne poslodavce. Svi oni traže rješenja preko leđa radnika. Poslodavci su se pokazali nesposobni sučeliti se s krizom i oči su uprli isključivo u Vladu.

Mnogi od njih ovisili su i ovise o poslovanju s državom. Možda je u tome razlog?
- Sigurno. Mnogi su imali sigurne državne jasle za poslove i nisu se pripremili za tržišnu utakmicu. I što na kraju rade? Otpuštaju radnike. Pokazalo se da je najveći dio odgovora na krizu od strane poslodavaca bio smanjenje ili neisplata plaća i otpuštanje radnika. To nije ozbiljno rješenje nego linija manjeg otpora.

No, našli smo se u apsurdnoj situaciji jer proizlazi da su zaštićeni samo radnici kojima je poslodavac država ili lokalna samouprava. Zaposlenici u nekoj državnoj upravi ili općini bolje su plaćeni i zaštićeniji od radnika u privatnom sektoru, iako radnici iz privatnog sektora porezima održavaju javni sektor?
- Točno, samo što čovjek u toj općini ili upravi nije kriv što tamo radi. Sustav je pogrešno postavljen. Poznato je da je lokalna razina previše usitnjena i preskupa, ali to nitko ne rješava. Možda i zato što je to razina na kojoj se uhljebljuju stranački kadrovi koji nisu prošli na višim razinama.

Sindikati ne pristaju na samoubojstvo
Kažete da Vlada namjerno konfrontira radnike u javnom i privatnom sektoru. Zašto bi to činila?
- Tako joj je lakše ponašati se u krizi. Dio posla koji bi trebala odraditi sama, za to preuzeti odgovornost, a u konačnici i bijes ljudi, ona ne radi. Vlada koristi socijalno partnerstvo na nekorektan način. Sad bismo trebali biti partneri u neimaštini, a kad nije bilo krize, nije bilo ni partnerstva. Vlada je autonomno vukla poteze kad su vremena bila dobra i nije tražila podjelu odgovornosti za uspjehe. Sad kad je teško, kad je kriza proizvela mnoštvo problema, odjednom traži suodgovorne među sindikatima i poslodavcima. Vlada nas zove za stol da nam kaže što će nam uzeti i da se mi s time trebamo složiti. To je paradoks. Pristati na to za sindikate bi bilo samoubojstvo.

Očito je, međutim, da treba usmjeriti neki novac u gospodarstvo. Što Vlada treba učiniti?
- Primarna funkcija Vlade nije da daje novac iz proračuna za gospodarstvo. Treba, recimo, preurediti sustav poticaja i potpora, jer i tu curi na sve strane, dijeli se i po babu i po stričevima. Vlada treba stvoriti uvjete za dobro poslovanje. Može se, naprimjer, pojaviti kao jamac za kredite koje će tvrtke dizati kod banaka... Može se zajedno s HNB-om potruditi da banke konačno počnu kreditirati gospodarstvo po prihvatljivim kamatama. Banke u Hrvatskoj iz krize izlaze neozlijeđene, što je nevjerojatno.

Mogu li Vlada i HNB utjecati na poslovnu politiku banaka?
- Mogu. Banke jesu samostalne, ali je moguće osmisliti mjere koje će ih stimulirati da daju kredite gospodarstvu.

Vlada ne vjeruje u svoje mjere
S obzirom na kritike na račun Vlade, očekujete li da bi se loši trendovi mogli promijeniti ako HDZ izgubi izbore?
- Svaka je promjena dobra, makar i radi promjene. Ali nisam siguran i da je puno bolje stanje u oporbi. Svi viču da mogu, znaju i hoće. Na temelju toga dobiju izbore, a onda se pokaže da ne znaju, ne mogu i neće. Sve se na kraju lomi preko građana. U politici već godinama kruže isti ljudi. Malo su na vlasti, malo su u oporbi i nikad im nije loše.

Što bi se dogodilo da Vlada jednostrano raskine Kolektivni ugovor i ne isplati regres, božićnice i dar za djecu zaposlenicima u javnom sektoru?
- Vjerujem da bi zaposleni u tom sustavu krenuli s prosvjedima i štrajkovima.

Što ako država za to nema novca?
- Radi se o oko 600 milijuna kuna, što nije puno. Proračun se za prva dva mjeseca punio u skladu s planom. No, unatoč tome Vlada predlaže da se ne isplate zajamčene naknade javnom sektoru, što znači da sama ne vjeruje ni u tajnovite mjere za oporavak gospodarstva koje najavljuje, ni u to da gospodarstvo kreće nabolje, u što nas uvjerava premijerka. Jer, kad bi vjerovala u svoje mjere, ne bi početkom godine tražila od sindikata da se odrekne božićnice koja se isplaćuje na kraju godine.
Što biste kazali guverneru koji kaže da živimo iznad svojih mogućnosti?
- Poručio bih mu da hrvatski građani žive ispod svojih potreba.

Mladenka ŠARIĆ

 

 

Preuzeto s: nhs.hr