Kao što su se građani Labinštine davne 1921. pobunili protiv protiv fašista koji su u Pazinu zlostavljali njihova sindikalnoga vođu Giovannija Pipana, danas se bore protiv odluke Vlade kojom im se nameće izgradnja novog postrojenja u Plominu, koji bi, ukoliko se izgradi, utjecao na njihovo zdravlje idućih 40 godina, a za koji ih nitko nikad ništa pitao nije.

Građani će 29. ožujka 2015. godine ponovno pokušati uzeti stvar u svoje ruke i dati svoje mišljenje. Njihovo oružje ovaj put jasno je NE na referendumsko pitanje: "Jeste li za izgradnju TE Plomin C 500 na ugljen?", iza kojeg stoje argumenti koje građani već godinama ponavljaju.

Građani su upozoravali da ni dimenzije ni energent planirane elektrane nisu u skladu s prostornim planom njihove županije, da bi takvo postrojenje moglo donijeti 680 preuranjenih smrti i mnogobrojne bolesti na tom području te da ugljen, koliko god se trudili, ne može biti čist energent.

Vlada do sada nije htjela čuti što misle njezini građani, niti se brinula za poštivanje programa i zakona države za koju je odgovorna i prostornih planova koje su donijele državne institucije, ali nakon referenduma neće više moći nametnuti projekt držati pod staklenim zvonom. Morat će objasniti zašto joj je toliko stalo da usprkos protivljenju javnosti realizira takav projekt.

Ukoliko budu govorili o velikom ulaganju, građani će ih ponovno podsjetiti kako je cijena jednog MWh električne energije iz termoelektrane na ugljen je oko 70 eura, dok je prosječna cijena iste količine električne energije na međunarodnom tržištu oko 35-40 eura.
 

Građani će 29. ožujka 2015. godine ponovno pokušati uzeti stvar u svoje ruke i dati svoje mišljenje. Njihovo oružje ovaj put jasno je NE na referendumsko pitanje:"Jeste li za izgradnju TE Plomin C 500 na ugljen?"

Ako se nadovežu da će termoelektrana na ugljen otvoriti nova radna mjesta, građani će ih upitati zašto za cijenu izgradnje Plomina C ne izgrade 800 MW vjetroelektrana ili 800 MW solarnih fotonaponskih sustava, ili postave 3 milijuna četvornih metara solarnih kolektora za grijanje tople vode. Sve te ekološki prihvatljive alternative otvorile bi šest do 20 puta više novih radnih mjesta od planirane termoelektrane na uvozni ugljen.Ako im kažu da nam je bitna energetska neovisnost, građani će po tko zna koji put ponoviti – koja neovisnost kad uvozimo ugljen?!

Građani su sve karte stavili na stol, dok Vlada još igra u rukavicama, skrivajući koje su kompromise u ugovoru ponudili stranim investitorima, koji će nam osigurati toliko željenu energetsku neovisnost.

I tako gotovo sto godina kasnije građani Labinštine ponovno traže mogućnost da sudjeluju u odlučivanju o svojoj sudbini. Labinska republika, simbol organiziranog otpora fašizmu, ponovno se bori za svoja prava i bolje životne uvjete.
 

Građani su upozoravali da ni dimenzije ni energent planirane elektrane nisu u skladu s prostornim planom njihove županije

Da je Kova njihova građani Labinštine nisu uspjeli dokazati tadašnjoj Vlasti, ustanak istarskih rudara ugušen je nakon malo više od mjesec dana, 8. travnja 1921., a danas se ponosno smatra jednim od prvih, ako ne i prvim svjetskim antifašističkim ustankom uopće.

Rudnici ugljena su već odavno zatvoreni, ali ugljen im još uvijek crni budućnost. Ovaj put, 29. ožujka protiv nametnutih odluka borit će se olovkama. Ostaje nada da ovaj put vlast neće prekasno shvatiti da su građani Labinštine ponovno bili u pravu.
 
 
Izvor: H-alter.org
Autor: Lovorka Šošić
Foto: m.k.
Objavljeno: 2. 3. 2015.