Udar na slobodu radničkog organiziranja
(szh.hr)
U Hrvatskoj, u okolnostima restrukturiranja koje ne poboljšava poslovanje, nego se temelji na uštedi otpuštanjem radnika i koje nužno vodi do sve lošijih rezultata poslovanja, predstavnici radnika obavljaju svoju funkciju ....
(szh.hr) U Hrvatskoj, u okolnostima restrukturiranja koje ne poboljšava poslovanje, nego se temelji na uštedi otpuštanjem radnika i koje nužno vodi do sve lošijih rezultata poslovanja, predstavnici radnika obavljaju svoju funkciju, ukazuju na propuste i na druge se načine protive negativnom trendu poslovanja. Kada ne uspije „ušutkati" predstavnike radnika, uprava društva poseže za izmjenama Pravilnika o organizaciji, a sve pod okriljem provođenja plana restrukturiranja.
U nedavno izabranom radničkom vijeću u društvu HŽ Cargo koje zapošljava 1800 radnika od 25 članova radničkog vijeća 11 je proglašeno viškom. Viškom su proglašena i 4 sindikalna povjerenika te 1 povjerenik radnika za ZNR.
Institut zaštite od otkazivanja ugovora o radu predstavnicima radnika, uz ovakvo postupanje poslodavca, to prestaje biti, jer svakom poslodavcu vrlo jednostavno omogućuje izigrati odredbu o zaštiti predstavnika radnika od otkaza. Naime, svaki poslodavac može ukinuti radno mjesto, ili smanjiti broj radnika na radnom mjestu na kojem radi predstavnik radnika. Ako se to poveže sa sudskom praksom koja poslodavcu dopušta da sam odluči kojem će od zakonskih kriterija kod izlučivanja viška radnika dati prednost, vidljivo je kako je poslodavcu sasvim otvoren put da se riješi predstavnika radnika koji mu se zamjerio svojim djelovanjem štiteći prava radnika. Takva primjena odredbi Zakona o radu, međutim, predstavlja udar na dostignuti stupanj industrijske demokracije, onemogućavajući ravnopravni socijalni dijalog predstavnika radnika i poslodavca.
Takvo poslodavčevo postupanje neprihvatljivo je za bilo kojeg poslodavca u zemlji, neovisno o obliku i strukturi vlasništva tvrtke, a posebno zabrinjava što se ovdje radi o poduzeću u stopostotnom državnom vlasništvu. Umjesto da služi primjerom ponašanja i poštivanja propisa, to poduzeće svojim postupanjem stvara ružnu sliku o državi i njezinom upravljanju državnim poduzećima, šaljući istovremeno poruku privatnom sektoru da, ako je takvo postupanje moguće prema radničkim predstavnicima u državnoj tvrtki, onda je sasvim sigurno moguće i u privatnim.
U svrhu omogućavanja zaštite radničkih prava bez pritisaka, radnički predstavnik, posebno član radničkog vijeća, ne može biti proglašen tehnološkim viškom, niti mu se otkazuje ugovor o radu za trajanja mandata, a ni nakon isteka mandata u određenom vremenu, bez suglasnosti radničkog vijeća. Iako se i u npr. Njemačkoj uskraćena suglasnost može nadomjestiti sudskom presudom, ona se traži samo u iznimnim slučajevima, kao što je gašenje poduzeća ili dijela poduzeća u kojem član radničkog vijeća radi (u ovom zadnjem slučaju poslodavac mora dokazati da iz organizacijskih razloga ne može radničkog predstavnika zaposliti u drugom dijelu poduzeća).
Temeljem svega navedenog, od ministra Ćorića se traži da uzme u obzir sve navedene činjenice te shvati ozbiljnost trenutka u kojem se Hrvatska nalazi u odnosu na djelovanje i zaštitu radničkih predstavnika kod poslodavca te neodgodivo poduzme sve potrebne mjere kako bi navedena praksa bila okončana.
U nedavno izabranom radničkom vijeću u društvu HŽ Cargo koje zapošljava 1800 radnika od 25 članova radničkog vijeća 11 je proglašeno viškom. Viškom su proglašena i 4 sindikalna povjerenika te 1 povjerenik radnika za ZNR.
Institut zaštite od otkazivanja ugovora o radu predstavnicima radnika, uz ovakvo postupanje poslodavca, to prestaje biti, jer svakom poslodavcu vrlo jednostavno omogućuje izigrati odredbu o zaštiti predstavnika radnika od otkaza. Naime, svaki poslodavac može ukinuti radno mjesto, ili smanjiti broj radnika na radnom mjestu na kojem radi predstavnik radnika. Ako se to poveže sa sudskom praksom koja poslodavcu dopušta da sam odluči kojem će od zakonskih kriterija kod izlučivanja viška radnika dati prednost, vidljivo je kako je poslodavcu sasvim otvoren put da se riješi predstavnika radnika koji mu se zamjerio svojim djelovanjem štiteći prava radnika. Takva primjena odredbi Zakona o radu, međutim, predstavlja udar na dostignuti stupanj industrijske demokracije, onemogućavajući ravnopravni socijalni dijalog predstavnika radnika i poslodavca.
Takvo poslodavčevo postupanje neprihvatljivo je za bilo kojeg poslodavca u zemlji, neovisno o obliku i strukturi vlasništva tvrtke, a posebno zabrinjava što se ovdje radi o poduzeću u stopostotnom državnom vlasništvu. Umjesto da služi primjerom ponašanja i poštivanja propisa, to poduzeće svojim postupanjem stvara ružnu sliku o državi i njezinom upravljanju državnim poduzećima, šaljući istovremeno poruku privatnom sektoru da, ako je takvo postupanje moguće prema radničkim predstavnicima u državnoj tvrtki, onda je sasvim sigurno moguće i u privatnim.
U svrhu omogućavanja zaštite radničkih prava bez pritisaka, radnički predstavnik, posebno član radničkog vijeća, ne može biti proglašen tehnološkim viškom, niti mu se otkazuje ugovor o radu za trajanja mandata, a ni nakon isteka mandata u određenom vremenu, bez suglasnosti radničkog vijeća. Iako se i u npr. Njemačkoj uskraćena suglasnost može nadomjestiti sudskom presudom, ona se traži samo u iznimnim slučajevima, kao što je gašenje poduzeća ili dijela poduzeća u kojem član radničkog vijeća radi (u ovom zadnjem slučaju poslodavac mora dokazati da iz organizacijskih razloga ne može radničkog predstavnika zaposliti u drugom dijelu poduzeća).
Temeljem svega navedenog, od ministra Ćorića se traži da uzme u obzir sve navedene činjenice te shvati ozbiljnost trenutka u kojem se Hrvatska nalazi u odnosu na djelovanje i zaštitu radničkih predstavnika kod poslodavca te neodgodivo poduzme sve potrebne mjere kako bi navedena praksa bila okončana.
Sindikati će se u međuvremenu nastaviti boriti protiv ovakvog postupanja svim raspoloživim sredstvima, kako onima na nacionalnoj, tako i onima na europskoj i međunarodnoj razini. Otpuštanje članova radničkog vijeća, sindikalnih povjerenika i povjerenika radnika za zaštitu na radu udar je, kako na temeljno pravo radnika na zastupanje, tako i na sindikalni rad, što se ne smije dopustiti jer dovodi u pitanje slobodu radničkog organiziranja.
Dopis NHS ministru rada i mirovinskog sustava (PDF)
Izvor: shz.hr