U pet godina 50 posto više šefova, 5 posto manje radnika

ZAGREB – Koji, i koliko, energenti u Hrvatskoj poskupljuju, građanima je već teško pratiti – prirodni plin, na koji se grije i kuha oko 600 tisuća kućanstava u Hrvatskoj, poskupio je početkom godine za 15 posto, odnosno za 35 posto unatrag dvije godine, električna energija poskupit će 13, a grijanje na toplane za 15 do 20 posto – sve, očekuje se, početkom srpnja, kad su građani na godišnjem odmoru te se i poskupljenje manje primijeti, odnosno lakše podnese.

Do ulaska Hrvatske u EU energenti će nam, najavljuje se neprestano, dodatno poskupljivati jer, kako nas se uvjerava, još uvijek, koliko god to nama skupo bilo, plaćamo njihovu socijalnu cijenu.

Mišljenja stručnjaka o tome su različita, jer dok dio njih smatra kako je cijena energenata u Hrvatskoj preniska, ostatak misli kako plaćamo dovoljno, no sve što ode u džep HEP-a ili Ine, »krpa« njihove gubitke i štetu nastalu dugogodišnjim, lošim vođenjem tih poduzeća.

Cijena struje trebala bi rasti i više nego što se sada predviđa, no ne ove godine – mišljenje je sindikalista unutar HEP-a, koji govore u ime 14.000 zaposlenih u tom poduzeću.

– Poslovanje HEP-a trenutačno je vrlo dobro, godina nam je hidrološki bila povoljna, no pogoni su nam općenito neodržavani i podinvestirani, kaže Denis Geto, predsjednik TEHNOS-a, jednog od HEP-ovih sindikata.

Kako dodaje, ogroman se novac ugradio u autoceste, što nitko ne zamjera, no svi zaboravljaju koliko su velike investicije potrebne i HEP-u. Na pitanje koliko ljudi, od ukupno 14 tisuća zaposlenih u HEP-u, radi u administraciji, Geto ne zna točan odgovor, no ističe da je unatrag pet godina rukovodeći kadar u HEP-u, na svim razinama, povećan za 50 posto, dok se broj radnika smanjio za pet posto.

Da, za razliku od rukovoditelja, u HEP-u postoji manjak operativnih radnika na terenu, potvrđuje i Luko Marojica, predsjednik Nezavisnog sindikata radnika HEP-a. I on smatra poskupljenje opravdanim, jer se 20 godina nije izgradio niti jedan novi proizvodni objekt, a potrošnja raste.

U HEP-ovoj administraciji, napominje, možda i postoji višak, no te se ljude ne može izbaciti na ulicu, dok istovremeno u operativi manjka radnika. Kad radnik u elektrani ode na bolovanje, kaže Marojica, teško mu se pronalazi zamjenu.

Kako se često može čuti u posljednje vrijeme, kroz niske cijene energenata i dalje se vodi socijalna politika, što rezultira nižom cijenom energenata, ali i neprofitabilnošću energetskog sektora.

Taj sektor zato energente mora uvoziti po znatno višim cijenama, a gubitke, u začaranom krugu, opet saniraju – građani. Službene europske statistike kažu kako se Hrvatska nalazi u sredini europske ljestvice po cijenama električne energije, izraženim kroz kupovnu moć stanovništva, plaćamo i jeftiniji plin, dok su nam cijene benzina više čak i u odnosu na neke članice Unije.

– Mi smo šesta zemlja u Europi po proizvodnji plina po glavi stanovnika, osmi proizvođači nafte, i jedanaesti proizvođači struje iz hidroleketrana po glavi, što znači da nismo tako siromašni energijom, odnosno ima razloga zbog kojih nam je proizvodna cijena struje niska, no uporno se hoće izjednačiti s europskima, ističe, s druge strane, Nenad Kurtović, predsjednik Saveza udruga za zaštitu potrošača.

Imamo, kaže, dosta vlastite proizvodnje električne energije, i nema smisla govoriti o potrebi izjednačavanja hrvatske cijene s europskima, kad se i strukture tih cijena bitno razlikuju.

Još kad bi se sanirali i veliki gubici struje na distributivnoj i prijenosnoj mreži, poskupljenje bi trebalo biti i manje, zaključuje.

Kako ističu iz HEP-a, poskupljenje je nužno kako bi se nastavilo investirati u mrežu i gradnju novih proizvodnih objekata, a na povećanje cijena ih tjera i povećanje cijene plina.

Ina je HEP-u, koji od nje kupuje 700 milijuna kubika plina, navodno, poskupila plin za jednu kunu po kubiku, što znači i HEP-ov dodatni trošak od 700 milijuna kuna.

Kako, međutim, odgovara Kurtović, elektrane u Hrvatskoj koje koriste plin za proizvodnju struje, u prosječnoj godini u raspoloživoj energiji mogu maksimalno sudjelovati s 15 posto, što znači da, prema toj računici, poskupljenje struje, promatrano kroz poskupljenje plina HEP-u, ne bi smjelo biti veće od tri posto.

Prema mišljenju Željka Tomšića, bivšeg člana uprave HEP-a i nekadašnjeg državnog tajnika u Ministarstvu gospodarstva, HEP bez dobiti ne može računati na razvoj, odnosno na novu proizvodnu infrastrukturu.

U posebno velikim gubicima su, kaže, HEP-ove toplane, pogoni koji se niz godina (ne)održavaju nerealno niskim cijenama grijanja. Predugo se, kaže, niskim cijenama općenito održavao socijalni mir, a u proizvodnju i održavanje postojećih pogona ulagalo se malo.

Na opasku kako nam je struja poskupjela za oko 20 posto i u ljeto 2008. godine, također uz obrazloženje kako HEP mora ulagati, Tomšić odgovara kako je tadašnje poskupljenje bilo uzrokovano visokim rastom cijene barela nafte, no novac je, veli, djelomično otišao i u gradnju nekih novih pogona – TE u Zagrebu i HE Lešće.