Dakako, ova računica uglavnom je daleko od realnosti jer je riječ o zdravstvenoj ‘sarmi’ po kojoj svi ‘jedemo i meso i rižu i kupus’, a stvarnost je ipak bitno drukčija. Sve ovisi o tome jesmo li česti ili pak rijetki posjetitelji liječničkih ordinacija pa tek u rijetkim slučajevima posegnemo za nekim lijekom. No, nepobitna je činjenica da se zdravlje nacije mora pokriti s realno postojeće 22 milijarde kuna koje za svih 4,3 milijuna građana osigurava samo 1,4 milijuna onih koji rade i plaćaju doprinose te državni proračun iz poreza (plaćaju opet građani).

I ovih dana Udruga hrvatskih pacijenata (UHP) u svjetlu približavanja izbora upozorava ‘sve političke opcije što bi i trebao biti prioritet vlade u novom mandatu. Naravno, ne pristaju, kaže predsjednik UHP-a, Marijo Drlje, da se smanje postojeća prava u javnom zdravstvenom sustavu. “Dodaje kako bi se tajkunizacija i amerikanizacija javnog zdravstva dovela do toga da tri milijuna građana ostane bez prava na zdravlje jer - nemaju novca. “Neka javno zdravstvo služi svim građanima, a privatno neka se razvija privatnim novcem”, ustrajan je Drlje.

S njim bi se suglasila peteročlana zagrebačka obitelj u kojoj uz majku