Svjetsko gospodarstvo je u blatu, a tamo će ostati - godinama

(Novilist.hr) Svjetsko gospodarstvo klizi u blato i pitanje je možemo li ga ikad iz njega izvući, uočio je ovih dana američki Marketwatch. To nije dobra vijest za Hrvatsku, koja se nakon šest godina padanja počela ekonomski malo oporavljati. Naime, stižu zabrinjavajuće vijesti da gospodarstvo u svijetu opet tone.
 
Usporavaju se ekonomije u Kini, SAD-u, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Britaniji, dok su Brazil i Rusija već kliznuli u recesiju. Dionice na burzama u Europi, Americi i Aziji od početka godine dramatično padaju. Brojni ekonomisti vjeruju da se svijet nalazi na rubu nove krize, ali nisu posve sigurni kad će ona doći.
 
Takav razvoj događaja nikome se ne sviđa, jer se svijet još nije posve izvukao ni iz krize koja je izbila 2008. Ne pamti se kad je u modernoj povijesti ekonomski oporavak zemalja, nakon depresije, bio tako spor i slabokrvan, kao u posljednjih sedam-osam godina. Kad su u prošlom stoljeću izlazile iz krize, zemlje su bilježile stope rasta od četiri do pet posto, a danas su svi sretni ako bruto domaći proizvod (BDP) poraste za dva posto, pa i manje od toga. Mnogima je dovoljno da drže glavu iznad vode. Očito je da u gospodarstvima i društvima postoje duboki poremećaji koji sputavaju ekonomski napredak. Ali mnogi političari to ne žele priznati, već jalovo ponavljaju da će se stvari same po sebi popraviti – tako da štedimo i da države svoju potrošnju usklade sa svojim mogućnostima.
 
 
Mohamed A. El-Erian
 
Da nešto ne valja, među prvima je primijetio Mohamed A. El-Erian, glavni ekonomist njemačkog Allianza i savjetnik američkog predsjednika Baracka Obame. Godine 2010. El-Erian je ustvrdio da će niske i frustrirajuće stope rasta postati »nova normalnost« (new normal). Taj je izraz – kako sam kaže u članku prenesenom na Marketwatchu – naišao na hladan prijem u akademskim i političkim krugovima. No, gospodarstvo se nije vratilo na stari put. Četiri godine kasnije izvršna direktorica Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde uočila je istu pojavu, smislivši novu kovanicu. Rekla je da se razvijene ekonomije suočavaju s »novom osrednjošću« (new mediocre).
 
Njima se pridružio ekonomist Lawrence Summers, bivši američki ministar financija i savjetnik predsjednika Obame, koji je skovao izraz »dugoročna stagnacija« (secular stagnation). I on je poručio da će svijet, ako se ništa ne promijeni, ostati zarobljen u niskim stopama rasta, a najtragičnije jest da neće više moći postići punu zaposlenost ljudi.
 
Kad ekonomisti govore o punoj zaposlenosti, najčešće misle na stanje kad broj nezaposlenih padne na pet posto. Prema Summersu, Americi i Europi prijeti opasnost da se sadašnje visoke stope nezaposlenosti – koja u EU iznosi desetak posto, a u mediteranskim zemljama najmanje 20 posto – održe jako dugo. Prijeti opasnost od stvaranja nove »izgubljene generacije« mladih ljudi, koja neće imati prilike stati na vlastite noge i sama brinuti o sebi i svojim obiteljima. Naime, da bi nezaposlenost počela ozbiljno padati, potrebne su stope rasta od najmanje 2,5 do 3 posto godišnje. Stoga su pojedinici iz Svjetskog gospodarskog foruma iz Davosa, prije godinu dana, dramatično upozorili kako današnja generacija mladih između 25 i 34 godine, kad dođu u zrele godine, neće moći računati na siguran posao poput njihovih očeva i majki. Čak i oni, koji budu radili, bit će zaposleni povremeno i uz ugovore na određeno vrijeme. To je, kažu, svjetski trend.
 
 
Prelijevanje manjini
 
Nobelovac Joseph Stiglitz nazvao je to stanje »velikom boleštinom« (great malaise). Ipak, on smatra kako postoje načini da gospodarstvo izađe iz blata, jer su uzroci bolesti poznati, a države imaju na raspolaganju i potrebne lijekove. Već nekoliko godina upozorava da su glavni društveni i ekonomski problem postale sve veće nejednakosti u raspodjeli dohotka, kao i raspojasanost financijskog sektora. Dohoci se prelijevaju uskoj manjini, koja je sve bogatija, dok većina relativno siromaši. Time slabi i kupovna moć stanovništva, a gospodarstvo ostaje bez potražnje, poput biljaka bez vode, pa vene.
 
– Svijet se suočava s oskudicom agregatne potražnje, koju potiču rastuća nejednakost i nerazumni val surove proračunske štednje. Oni na vrhu troše daleko manje od onih na dnu. Kako novac odlazi gore, tako potražnja ide na dolje, upozorava Stiglitz. Na taj negativni proces upozorili su i papa Franjo, predsjednik Obama, brojni ekonomisti i sociolozi, pa čak i bogati pojedinci, ali ništa se ne poduzima za promjenu. Središnje banke u SAD-u, Europi i Japanu masovno tiskaju novac i snižavaju kamate, kako bi potaknule gospodarstvo, ali od tih tradicionalnih alata više nema koristi. Novac ostaje u bankama ili se obrće na burzama, napuhujući cijene dionica, ali malo toga kapne u razvoj gospodarstva i u korist običnih ljudi.
U ocjeni da svijetu nedostaje potražnje sa Stiglitzom se slažu El-Erian i Summers, svaki na svoj način. El-Erian predlaže političarima da nađu zajednički, sveobuhvatan odgovor kako bi gospodarstva u svijetu vratili na put napretka, tako da od ekonomije imaju koristi svi ljudi, uz smanjivanje nejednakosti i postizanje financijske stabilnosti. Prema El-Erianu, potrebne su reforme u korist gospodarskog rasta. U tom sklopu nužne su veće (javne) investicije u infrastrukturu, potrebni su remont poreznog sustava, drukčiji odnos prema radu, učinkovitija proračunska politiku, djelomični otpis dugova i bolja globalna suradnja. Ne bude li toga, kaže, potkopat će se socijalna i politička kohezija u državama, a događaji mogu krenuti u lošem smjeru.
 
Ekonomist Nouriel Roubini – jedan od rijetkih koji je prije desetak godina predvidio krizu iz 2008. – smatra da je današnje stanje zapravo »nenormalno«. No, procjenjuje da današnje »nenormalno stanje« još može potrajati »neko vrijeme«. Prema mišljenju El-Eriana, ovako možemo nastaviti još nekoliko godina. On vjeruje da se »svjetsko gospodarstvo približava još jednom raskrižju, do kojeg će stići u sljedeće tri godine«. Političari, očito, nemaju vremena napretek da potraže izlaz iz današnjeg gospodarskog blata.
 
 
Zatišje pred buru
 
Oni koji dulje prate ekonomska zbivanja znaju da su ljudi poput Stiglitza već godinama pričaju slične stvari, ali to političari ništa bitno ne poduzimaju. El-Erian vjeruje da ćemo se s radošću sjećati čak i današnjih niskih stopa rasta. Upravo kad smo se pomirili s »novom normalnošću« i slabokrvim gospodarskim napretkom, prijeti opasnost da ćemo i to izgubiti, jer se približava nova kriza. Ovih je dana El-Erian na Twitteru napisao da bi se »nova normalnost« mogla pokazati kao zatišje pred buru.