Svjetski dan dostojanstvenog rada
NHS - Međunarodna konfederacija sindikata od 2008. godine obilježava 7. listopada kao Svjetski dan dostojanstvenog rada. Svake godine taj se dan obilježava pod drugim sloganom. Ove godine je to: „Dosta pohlepe korporacija“.
U svijetu se sve više tvrtke i poslodavci prema ljudskom radu odnose i ponašaju kao prema robi iako rad nije roba. Baš kao što ni radnici nisu roba iako se ti isti koji rad vrednuju robom i prema radnicima sve više ponašaju kao prema robi, kao prema potrošnim stvarima.
A još je davne 1944. godine u Filadelfijskoj deklaraciji jasno izrečeno kako rad nije roba. No to nije briga moćne korporacije i s njima povezane političke elite. Za njih su i radnik i njegov rad samo sredstva za stjecanje i povećanje dobiti i bogatstva. Jedina religija koja za njih vrijedi je vjera u novac, a jedino se zlatnom teletu klanjaju.
Mijenjaju zakone i propise, ruše radnička i ljudska prava samo kako bi što više zaradili, što više imali. Za njih imati znači biti pa im zato ni njegov rad ne znače ništa više od sredstava za više imati.
U Hrvatskoj je pritisak na radnička prava također ogroman, kroz izmjene Zakona o radu i drugih zakona, a sve kako bi se fleksibilizirao rad i uvjeti rada radnika.
Prema zadnjim podacima u Hrvatskoj 6719 poslodavaca ne isplaćuje plaću, a bez plaće radi 21635 radnika. Brojka je zapravo i veća jer praćenje obuhvaća samo one radnike koji nisu primili ili 3 plaće za redom ili unutar 6 mjeseci tri plaće. Osamdesetak tisuća radnika radi za minimalnu plaću. Među 317090 blokiranih građana veliki je dio upravo tih radnika iako u tu brojku ulazi i dio radnika sa prosječnom plaćom jer se ni od nje ne može dostojno živjeti. U Hrvatskoj je danas 1/3 građana siromašna, a prosječnoj obitelji nedostaje mjesečno čak 1/4 potrebnih prihoda za pokriće redovitih rashoda. Uz sve, mladi u potrazi za bilo kakvim, a ne samo dostojnim poslom napuštaju Hrvatsku.
Sve je veći broj radnika u Hrvatskoj spreman raditi bilo kakav posao i pod bilo kojim uvjetima samo kako bi preživjeli oni i njihove obitelji. A to koriste i poslodavci da bi im takve poslove nudili i vlast da bi fleksibilizirala zakone i umanjivala radnička prava. I svima njima su sindikati koji su radnicima još jedino preostali kao zagovornici i zaštitnici njihovih prava (jer su ih političke elite napustile), smetnja i zapreka. Da i ne spominjemo rad na crno u raznim oblicima.