- Doista vam ne mogu reći zašto je to tako, ali u razdobljima kada je ekonomija ‘cvjetala’, pomoć je dobivalo oko 120 tisuća građana, a posljednjih se mjeseci ta brojka kreće između 93 i 98 tisuća - rekla je Dorica Nikolić, državna tajnica za socijalnu politiku.

U Svjetskoj banci koja je u srijedu zajedno s UNDP-om (Razvojni program Ujedinjenih naroda) predstavila studiju o socijalnom učinku krize (i mogućnostima za jačanje otpornosti od budućih) razlog za takve, na prvi pogled neobične pokazatelje vide prije svega u pogrešnoj raspodjeli novca namijenjenog socijalno ugroženim slojevima.

Neučinkovito trošenje

“Kada bi se resursi koji se dodjeljuju za socijalnu pomoć trošili učinkovito, bili bi dovoljni da se siromaštvo u Hrvatskoj eliminira”, piše u srijedu predstavljenoj studiji.

Ekonomisti Svjetske banke već dugo upozoravaju da novac koji je u državnim fondovima nominalno namijenjen nezaposlenima najčešće završava kod najsiromašnijih građana koji već dulje vrijeme žive bez ikakvih prihoda. U konkurenciji s njima oni koji imaju neki prihod, ali ispod granice od 2063 kune i “službeno” su siromašni nemaju izgleda za pomoć, pa je i ne traže nego sredstva za dopunu budžeta najčešće potraže u sivom sektoru.

Miješanje kriterija

- Stvar je u pogrešnoj raspodjeli u kojoj se miješaju kriteriji siromaštva i nezaposlenosti. S jedne strane tako se, lošim ali sigurnim transferima, dio nezaposlenih i dalje ‘održava na minimumu’, ali s druge takav mehanizam održava na životu i neodrživo nisku stopu zaposlenosti, koja na razini od 57 posto u Hrvatskoj predstavlja jednu od najvećih prepreka razvoju - objašnjava Sanja Mađarević, ekonomistica u zagrebačkom uredu Svjetske banke.

Novi val siromaštva u Hrvatskoj pogodio je u prvom redu ekonomski aktivne, bolje obrazovane i mlađe ljude koji žive u bogatijim urbanim područjima, kaže Mađarević. Takav profil ljudi lakše se snalazi u kriznim uvjetima i vjerojatno je dio njih odmah potražio rezervnu varijantu u sivom sektoru.

- To možemo smatrati srećom u nesreći jer takva struktura ‘novih siromašnih’ vjerojatno će omogućiti i njihov brži povratak iz siromaštva kada kriza jednom prestane - istaknula je Mađarević.

Podaci koje su prikupili Svjetska banka i UNDP ukazuju na dosad vrlo ograničen odgovor hrvatske političke garniture na krizu i njezine posljedice koja se sve donedavno oslanjala gotovo isključivo na postojeće instrumente naknada za nezaposlenost i socijalne naknade, a gotovo u potpunosti izostale su aktivne mjere kojima bi se unaprijed barem pokušala spriječiti dugoročna nezaposlenost.

Prazna državna blagajna

- Za razliku od Njemačke, ali i Hrvatskoj sličnijih zemalja poput Poljske i Češke, Hrvatska je u krizu uletjela potpuno nespremna, nakon razmjerno dugog povoljnog razdoblja ekonomskog rasta, ali s praznom državnom blagajnom koja ju je ostavila bez manevarskog prostora - objašnjava Peter Harrold, direktor Svjetske banke za srednju Europu i Baltik.

Kriza je zato, pokazuje studija, gotovo u potpunosti poništila dobre rezultate u socijalnoj skrbi ostvarene tijekom prijašnjih dobrih godina. Pritom je pad potrošnje dosad najviše pogodio hrvatsku nižu srednju klasu čija su se radna mjesta gasila najbrže.
 
Najviše pate obitelji s više djece
 
Kriza je preokrenula osjetno smanjenje nezaposlenosti ostvareno u 2007. i u prvoj polovici 2008. godine, pri čemu je službena zaposlenost pala za 6 posto, što je bilo jednako šestpostotnom smanjenju BDP-a u 2009. godini. Kriza je najteže pogodila prerađivačku industriju, trgovinu, turizam i građevinsku industriju, koja je proteklih godina doživjela strelovit rast.
 
Zbog krize tako najviše trpe industrijalizirane regije i regije s tradicionalno niskom nezaposlenošću. Ruralni dijelovi države djelomično su ostali pošteđeni, što zbog poljoprivrednih subvencija koje su zasad preživjele, što zbog relativno malo zaposlenih u najugroženijim sektorima ekonomije.
 
Tijekom krize najčešće su gubili posao kvalificirani radnici u industriji, muškog spola, u najboljim godinama. Kriza je smanjila ionako nisku stopu participacije (stopa zaposlenosti) od 57,8 posto za dodatna 2 postotna boda, što je dodatno naglasilo strukturne probleme na tržištu rada i potrebu za djelotvornijim mjerama zapošljavanja.
 
Prije krize je siromaštvo (granica je definirana kao 2063 HRK mjesečno po jednoj odrasloj osobi) u Hrvatskoj bilo niže od 10 posto. Razlog je bio snažan gospodarski rast, otvaranje novih radnih mjesta i visoka potrošnja na socijalnu zaštitu. Siromaštvo je bilo povezano uglavnom s osobama nezaposlenim dulje od tri godine i radnicima niskih kvalifikacija.
 
Sadašnje simulacije pokazuju da se siromaštvo povećalo za 3,5 posto i da uglavnom pogađa ekonomski aktivne, bolje obrazovane i mlađe ljude, koji žive u bogatijim urbanim područjima. Simulacije učinka krize također pokazuju da se siromaštvo među djecom najvjerojatnije povećalo, te da su najviše pogođene obitelji s više djece.
 
 
Izvor: Jutarnj.hr
Autor: ViktorVresnik
Foto: Goran Šebelić/CROPIX  
Objavljeno: 30.6.2010.