STRAVA NA CESTAMA Samo 2 posto đačkih buseva odgovara mjerama sigurnosti
(Slobodna Dalmacija)
Iznimno loše stanje voznog parka, posebice u manjim mjestima
Pojasevi na svim sjedalima, nasloni za ruke i glavu, servo, ABS... ima samo 28 od 1600 licenciranih autobusa, koji po ‘starom’ mogu voziti do 2012. godine
Požar na “Čazmatransovu” školskom autobusu u okolici Vrbovca, tijekom kojeg je samo prisebnošću vozača izbjegnuta tragedija u vozilu u kojem je bilo 30-ak učenika, ponovno je otvorio priču o prijevozu školaraca.
Mnogima je još u sjećanju smrt djevojčice iz požeškog kraja koja je preminula nekoliko dana nakon što je ispala iz autobusa na povratku s nastave, a u dva navrata tijekom posljednjih pet godina 15-ero djece otrovano je ugljikovim monoksidom u “Čazmatransovim” vozilima.
Prema podacima Ministarstva prometa, svakodnevno se školskim autobusima vozi oko 200 tisuća hrvatskih školaraca, ali od oko 1600 licenciranih vozila za tu namjenu, samo 28 autobusa, odnosno manje od dva posto, prilagođeno je mjerilima za prijevoz djece koja su stupila u veljači prošle godine.
Koliko god se prijevozničke tvrtke “pokrivaju” činjenicom da su autobusi uredno prošli tehničke preglede, a tu priču moglo se čuti i u vrbovečkom slučaju, rijetki su se odlučili kupiti nova vozila ili postojeća opremiti sigurnosnim pojasevima na svim sjedalima, naslonima za ruke i glavu, servoupravljačem, ABS sustavom za kočenje...
Budući da autobuseri imaju rok za prilagodbu vozila do 2012. godine, jasno je da će dio prijevoznika čekati posljednji trenutak i do tada voziti djecu u nesigurnim autobusima.
Naime, kupnja novog autobusa s 50 sjedala, čija oprema odgovara propisima, stoji više od dva milijuna kuna, što je za manje prijevoznike znanstvena fantastika, a prilagodba starijih vozila u pravilu je vrlo skupa ili neizvediva.