Ankete među poslodavcima i za sljedeću godinu najavljuju daljnja otpuštanja radnika, stagnacije ili smanjenje plaća ili materijalnih prava, a umirovljenici već i onako znaju kako im mirovine u narednoj godini neće rasti. Nije došlo do očekivanog pojeftinjenja kredita, odnosno pada kamatnih stopa pa će građani, budući od osnovnih primanja u obitelji, a bez dodatnih zaduživanja ni do sada nisu mogli podmirivati svoje osnovne mjesečne potrebe, živjeti još teže.

Tako ispraćamo staru i dočekujemo novu godinu. Nova će godina biti i godina izbora (najvjerojatnije), što po uobičajenoj praksi ranijih izbornih godina znači kako će dobar dio te godine vladajući potrošiti na različita proputovanja zemljom od jednog predizbornog skupa do drugog, od jednog otvorenja do drugog, od jednog do drugog druženja sa građanima, a sve u potrazi i lovu na glasove birača. Željeli bismo da s obzirom na krizu i na teško življenje građana ta izborna godina ipak bude drukčija od ranijih i da svi iz vlasti predano rade do zadnjega trenutka. Ne na svojoj promidžbi, nego za boljitak ove napaćene zemlje i građana. Očekuje nas i dovršetak pregovora za ulazak u EU. Stječe se dojam kako je taj cilj zapravo „pojeo“ mnoge druge ciljeve i kako je gotovo sve drugo bilo podređeno tom dovršetku pregovora baš u mandatu ove vlasti pri čemu su najveći taoc i žrtva bila gospodarsko-socijalna pitanja. Gospodarstvu trebaju potpore, poticaji, strategija. Trebaju mu jeftiniji krediti za pokretanje novih ciklusa koji će zaustaviti otpuštanja, pokrenuti zapošljavanje, rast plaća, mirovina, rast potrošnje. Pokrenuti optimizam.

Na kraju ovakve godine i na pragu nadolazeće u kojoj je teško nazrijeti nešto bolje, uz svu neizvjesnost poskupljenja energenata, a time vjerojatno i rasta mnogih drugih cijena, kao i vjerojatno opravdani strah od mogućeg poskupljenja hrane, teško je naći taj nužan tračak optimizma za koji bismo se uhvatili i na kojemu bi se gradila čestitka za nadolazeću 2011. godinu. Očito taj tračak optimizma trebamo potražiti ponajprije u sebi i ponuditi ga, dati ga i ljudima oko sebe. Pokoravanje strahu, neizvjesnosti i besperspektivnosti najgore je što nam se može dogoditi. Bez obzira na sve crne prognoze ne smijemo se bojati. Ne smijemo se bojati ni tražiti ono što nam pripada. Tražiti od odnarođenih političkih elita da konačno počnu služiti građanima, a ne sebi i svojima, da konačno počnu upravljati onim što im je narod svojim povjerenjem povjerio na upravljanje, a ne vladati. Ne smijemo se bojati od svojih poslodavaca, ma tko god oni bili, tražiti pravičnu i dostojnu plaću i dostojne uvjete rada za rad koji obavljamo, kako bismo od svoga rada mi i naše obitelji mogli dostojno živjeti. To nam pravo od iskona pripada.

Svim članovima sindikata udruženih u Nezavisne hrvatske sindikate i njihovim obiteljima, kao i svim posjetiteljima ove naše stranice želimo sretnu, zdravu, uspješnu i dobru 2011. godinu!

Krešimir Sever
Predsjednik NHS-a