Solidarnost s kolateralnim žrtvama
KOMENTAR: Mirela Klanac
Bilo bi pošteno da se sindikalni vođe odrede zašto će onima koji dobivaju plaće iz proračuna biti bolje ako božićnicu ne dobije radnik u dućanu ili željezari
(POSLOVNI DNEVNIK) Kad čelnici sindikata koji pregovaraju s Vladom o materijalnim pravima spomenu riječ solidarnost, obično netko strada, u pravilu netko tko nema direktne veze s javnim ili državnim službama.
Tijekom prošlogodišnjih ljetnih pregovora tako se, kao iskaz solidarnosti prema teškoćama javnog sustava, u sindikalnim krugovima pojavila ideja o uvođenju "poreza solidarnosti". Vlada ga je zdušno prihvatila.
Poseban porez na dohodak kao krizni porez zahvatio je javni i privatni sektor te primanja umirovljenika. Državne financije su stabilizirane pa su čelnici sindikata zaposlenih u javnim i državnim službama mogli na listu vlastitih ostvarenja upisati još jedan plus - njihovom članstvu isplaćena je božićnica i dar za djecu. Taj prihod nisu, doduše, inkasirali u prosincu, nego im je božićnica isplaćena u dva dijela tijekom prvih mjeseci ove godine, ali, ipak, u stvarnom novcu, a ne u bonovima kao što je slučaj sa onima u privatnom sektoru koji su dobili božićnicu. Solidarnost su potom zatražili od zaposlenih u svim poduzećima kojima je država većinski vlasnik, bez obzira je li riječ o državnim monopolistima ili tvrtkama na tržištu. Vlada je, naravno, prihvatila dobrodošlu asistenciju i naložila direktorima javnih tvrtki da pokrenu razgovore o reviziji prava iz kolektivnih ugovora. Rezultati su navodno postignuti, barem to tvrdi Vladin ured za socijalno partnerstvu, ali ni taj zahtjev nije prošao bez kolateralne žrtve. Potaknuta migom iz sindikata državnih službi Vlada je naložila smjenu direktora Petrokemije Borisa Mesarića jer je svojim zaposlenicima usudio isplatiti regres, nakon što su prošle godine ostali bez regresa, božićnica, dara za djecu, 10 posto plaće... Isplatom naknade u ovom godini Mesarić je, međutim, skrenuo s tračnice proklamirane solidarnosti i morao je biti kažnjen. Sudeći po najnovijoj rundi pregovora, ponovo je došlo vrijeme da se "isti uvjeti" prošire na sve u državi. Predsjednik Sindikata hrvatskih učitelja Boris Laktašić traži od predstavnika svog poslodavaca - Vlade, da se isplata regresa zabrani i privatnom sektoru, ako se njima ustegne regres i ostala prava. Za "neposlušne" ponovo predviđa kaznu - oporezivanje svih davanja iznad 1250 kuna, koliko iznosi ciljani regres ili božićnica u javnom sektoru. Iako je jasno da jedini cilj takvih zahtjeva može biti stvaranje alibija sindikalnih vođa pred vlastitim članstvom, bilo bi pošteno da se bar jednom odrede zašto će onima koji dobivaju plaće iz proračuna biti bolje ako božićnicu ne dobije radnik u u kvartovskom dućanu ili željezari. Možda nisu primijetili da su mnogi od njih na ta prava već odavno zaboravili.
Preuzeto s: nhs.hr