Smanjite nam radni tjedan, živnut će i gospodarstvo

Ako su oni neorganizirani, ispada da je radnik neproduktivan, a nisu radnici takvi, nego je takav sustav. Sustav ne ovisi o radniku. Mi nemamo sreće s izgradnjom sustava ni s izborom politike.

Tako nam je prof. dr. Ljubo Jurčić komentirao vrlo često domaće prigovaranje na račun naših radnika i njihove produktivnosti, što nikako nismo mogli zaobići pitajući ga za komentar o idejama britanskog New Economics Foundation koji predlaže kresanje radnog tjedna na 20 sati i potkrepljuje to velikom neujednačenosti između ljudi koji imaju previše plaćenog posla i ljudi koji ga imaju premalo ili ga nemaju uopće. Prisnažuju također da ne postoje dokazi da kraći radni tjedan znači i manje uspješno gospodarstvo, te navode primjere Nizozemske i Njemačke koje imaju najkraće radne tjedne.

Radni tjedan, prema podacima Eurostata u 2013. godini u cijeloj uniji prosječno teži 37,2 sata, u Njemačkoj se prosječno radi 35,3 sata, a u Nizozemskoj 30 sati. Grci, na čiji se račun često upućuju optužbe slične onima kojima se zna častiti hrvatske radnike, da su lijeni i ne vole raditi, imaju radni tjedan od 42,1 sat, što je najdulji radni tjedan, a 11. mjesto drže Hrvati s 39,3 radna sata. Premda će neki reći da je kod nas polusatna stanka za ručak plaćena i ulazi u radno vrijeme jednako kao i u Sloveniji, dok drugdje to i nije slučaj, i da radimo manje od tih statistika, sindikati će dometnuti da kad bi se računali svi neplaćeni prekovremeni i oni odrađeni na crno, brojke bi bile značajno drugačije.

Ipak, i malom je djetetu jasno da i Grci i Hrvati mogu raditi kao konji po 24 sata dnevno, pa opet neće stići gospodarstvo i standard razvijenih zemalja, jer nije sve ni u satima rada. Nešto je i u onom kako radiš, što proizvodiš i zanima li ikog to što proizvodiš.

- Prepoloviti radno vrijeme na 20 sati tjedno po britanskom prijedlogu nije neizvedivo za razvijene zemlje visokog standarda kojima je radno vrijeme kraće od onog manje razvijenih zemalja - smatra prof. Ljubo Jurčić. Vjerovali ili ne, to bi im rezanje radnih sati čak moglo smanjiti ionako nisku zaposlenost i pojačati potrošnju - kaže nam taj ekonomist. Za Hrvatsku je to više zona znanstvene fantastike.

- Taj prijedlog o rezanju radnog tjedna je fina nijansa kojom se u ekonomiji može povećati proizvodnost i zaposlenost. To mogu učiniti samo visokorazvijene zemlje, s razvijenim društvom i visokim standardom, za čijim proizvodima postoji potražnja. Skraćenjem radnog vremena ljudi dobivaju više radnog vremena, a kako se radi u zemljama u kojima su dohoci visoki, onda oni to slobodno vrijeme troše za proizvode i usluge iz sfere društvenog života i svih vidova zabave, te se povećava potražnja na lokalnim razinama i u sportskom, kulturnom i ugostiteljskom sektoru u kojima se povećava zaposlenost i proizvodnja. Istovremeno, kako postoji potražnja za proizvodima tih gospodarstava, u tvrtkama se zapošljava zbog skraćenog radnog tjedna dodatna radna snaga.

No, o tome mogu razmišljati Njemačka, Nizozemska, Japan i Engleska, koje tako mogu prepoloviti nezaposlenost od 6 do 7 posto. Francuska je pokušala ići tim putem skraćivanja radnog tjedna, ali njezini kapaciteti proizvodnje nisu bili iskorišteni do kraja pa su odustali od tog koncepta jer nije bilo efekta - objašnjava nam prof. Jurčić.

Ističe da Hrvatska ima problem što imamo neiskorištene kapacitete, proizvodnja se ne isplati, a kad bi ljudi i imali viška slobodnog vremena, nemaju kuna za potrošnju. Ponavlja, problem je organizacije društva i organizacije sustava što smo tu gdje jesmo.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske, kaže nam da ova ideja o 20-satnom radnom tjednu malo drastična. Smatra da bismo trebali težiti modelu u kojem će sustav biti uravnoteženiji, laganom smanjenju radnog vremena uz podizanje organizacije rada na višu razinu, gdje će odmoreniji radnik postizati više u manje vremena, a plaća mu neće padati, nego i rasti, čime će se utjecati na povećanje potrošnje i zaposlenost. Ukazuje da se najmanje nesreća na radu događa u prvim satima rada, kad je radnik odmoran, a najviše u smjenskom, noćnom i prekovremenom radu, bio on plaćen ili ne bio. Ljudski organizam ima granice izdržljivosti i opterećenja u duljem razdoblju rezultiraju povećanim bolovanjima i raznim bolestima.

- Postoje mnoga istraživanja koja pokazuju da se u manjem broju organiziranih sati rada može napraviti mnogo više nego u većem broju loše organiziranih radnih sati. Nas se često uspoređuje s Njemačkom, ali zanimljivo, ne uspoređujemo tehnologije, tehnološke i organizacijske procese. Njemački radnik na raspolaganju ima visokosofisticiranu i učinkovitu tehnologiju koja se ne kvari i omogućava radniku da postiže vrlo visoku dodanu vrijednost. To i jest pokazatelj proizvodnosti. Kod nas ljudi često rade na opremi niske kvalitete i brži su od strojeva na kojima rade. Nama se ljudi koji rade na unosima podatka, u financijskom, ali i drugim sektorima, žale da imaju računala koja su sporija od njih i da moraju stalno zastajati i čekati računala da bi mogli nastaviti unositi podatke. To vam je sve vezano s proizvodnošću - ističe Sever.

Nismo preplaćeni, već potplaćeni

Krešimir Sever veli da je kod nas bilo istraživanja koja su proizvodnost domaćih radnika i plaće uspoređivali s onom njemačkih, a koristili su se BDP-om po glavi stanovnika pa su dobivali rezultate da produktivnost njemačkog radnika za više od 200 posto premašuje produktivnost hrvatskog radnika, prema čemu su hrvatski radnici preplaćeni.

- Pravi je pokazatelj za proizvodnost, i prema preporuci Europske unije, bruto dodana vrijednost, a kada taj pokazatelj gledate po zaposlenom, tada ta razlika između njemačkog i hrvatskog radnika pada na manje od 200 posto i ispada da plaća hrvatskog radnika ne pokriva njegovu produktivnost, nego je manja od one koja bi trebala biti - kaže Sever.

24,6 eura EU

40,3 eura Danska

31,4 eura Njemačka

9,4 eura Hrvatska

3,8 eura Bugarska

1. Grčka 42,1 sat

2. Poljska 40,7 sati

3. Slovačka 40,7

4. Bugarska 40,7 sati

5. Češka 40,6 sati

6. Rumunjska 40,1 sat

7. Cipar 39,8 sati

8. Mađarska 39,6 sati

9. Portugal 39,6 sati

10. Slovenija 39,4 sata

11. Hrvatska 39,3 sata