Siniša Hajdaš Dončić nastavlja briljirati na području monetizacije autocesta
(Novossti)
Ministru stiglo vlastito mišljenje
Ministar prometa i veza od nas je sposobniji isključivo u čitanju kojekakvih mišljenja iz Bruxellesa o koncesioniranju, a svog mišljenja o tome i nema
Priprema terena za tzv. monetizaciju autocesta iznova se zahuktava. Resorni ministar Siniša Hajdaš Dončić ujedno nam je privukao pažnju nedavnom intrigantnom izjavom da će to biti “najveća investicija u hrvatskoj povijesti”. Ali sektorski sindikalisti na čelu s Mijatom Stanićem ne slažu se s faktičkom prodajom tog iznimnog javnog dobra u koje je uloženo više novca za gradnju negoli se namjerava zaraditi od dugoročnog koncesioniranja. Ne slažu se ni mnoge civilne udruge, kao ni uvjetno neovisni ekonomisti, da ne spominjemo ostale šire krugove.
No vratimo se prvo načas Hajdašu Dončiću, koji u maniri tipičnog posttranzicijskog aparatčika poručuje još da “sve ide svojim tijekom” i da nam zasad baš ne može “reći više o tome”. Kakvim svojim tijekom, dobri čovječe? Je li to neki razvoj događaja koji proistječe iz asfaltne prirode te prometnice, iz ubava krajolika uz nju ili pak iz bjelodanog društvenog konsenzusa onih koji su je platili? Ni iz čega navedenog i uopće ni iz čega svojeg, rekli bismo, nego tek iz Vladine liberalno-ekonomske orijentacije, a to je već čista ideologija, i to protunarodna.
Uostalom, ministrova izjava o takvoj najvećoj investiciji u povijesti zaslužuje posebnu pažnju, a moguće i dugotrajnije promatranje. Nazvati investicijom nešto što je u biti samo prodaja gotove, prethodnim ulaganjem realizirane materijalne vrijednosti kojom će se zatim namiriti javni dug, pokazatelj je dubljeg poremećaja u razumijevanju pripadajuće materije, pa i šireg. Ipak, Siniša Hajdaš Dončić ne mora ni razumjeti meritum problema, jer ima neporecivo, malne vrhunaravno pokriće za to što govori i radi – Europsku komisiju, dakako.
To inače nedemokratski izabrano tijelo upravljanja EU-om uputilo je Hrvatskoj tobožnje “mišljenje”, kako prenosi ovaj ministar, da se Hrvatske autoceste svakako moraju “financijski restrukturirati”. Potom nam Hajdaš Dončić ljubazno prevodi: “Čitajte da vam je to zapravo koncesija, jer se nalazi na globalnom europskom tržištu, gdje više nisu moguća državna jamstva.” On je, drugim riječima, od nas sposobniji isključivo u čitanju kojekakvih mišljenja iz Bruxellesa, a svog mišljenja o tome i nema.
Da ga ima, za početak ne bi lupetao nebuloze o fantomskim investicijama i nepostojećim tijekovima. Možda bi mu palo na um i da neki diktati EK-a nisu u službi narodnog interesa, nego nekog prikrivenijeg, a opet tako odomaćenog. Možda bi se zapitao kako to da recimo nemamo pravo niukoliko regulirati fiskalnu konsolidaciju ukidanjem štetočinskoga drugog stupa mirovinskog osiguranja, dok se tzv. financijskim restrukturiranjem autocesta već približavamo tom svijetlom idealu. Proces dakle funkcionira samo u jednom smjeru, onom strogo tržišnom!