No, priča o općem štrajku ima i svoju drugu stranu. U Hrvatskoj je manje od trećine radnika sindikalno organizirano. Sindikati nisu ni približno organizacijski snažni koliko bi trebali biti za veliki pothvat organizacije općeg štrajka. Najveći dio njih ne nalazi se u privatnim tvrtkama, nego u javnim službama i poduzećima.

U privatnom sektoru vlada sindikalna pustoš, za razliku od javnih tvrtki poput Ine, HEP-a ili HŽ-a, u kojima godinama postoje poslovično snažni sindikati.

Predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Damir Kuštrak sklon je priču o općem štrajku poprilično relativizirati.

Šteta za gospodarstvo

− Iskreno, ne znam tko bi bio organizator općeg štrajka i povodom čega bi se on održao. Većina radnika nije sindikalno organizirana ni pokrivena kolektivnim ugovorima, dok su sindikati javnih djelatnosti nedavno s Vladom sklopili novi kolektivni ugovor. Štrajk ne bi bio plaćen, pa sumnjam da bi mu se hrvatski radnici pridružili – tvrdi Kuštrak, ističući da bi opći štrajk bio jako štetan za domaće gospodarstvo.

Prema njegovim projekcijama, opći štrajk koštao bi oko dvije milijarde kuna dnevno.

− Bruto prihod svih hrvatskih kompanija iznosi 600 milijardi kuna godišnje. Podijeljeno s 300 radnih dana, dolazimo do iznosa od dvije milijarde kuna dnevno. Cijena općeg štrajka samo u jednom danu bila bi veća nego iznos ukupne naknade za nezaposlene za čitavu godinu – procjenjuje predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca. Analitičar Hypo banke Hrvoje Stojić ističe, pak, da mogući opći štrajk neće naštetiti kreditnom rejtingu zemlje.

− Cijela Europa štrajka, pa nigdje ne padaju kreditni rejtinzi. Čini mi se da u Hrvatskoj nema razloga za nestabilnost, to više što kultura štrajka kod nas nije toliko razvijena kao, primjerice, u Francuskoj. Hrvati nekako nisu štrajkaška nacija – drži Stojić, koji upozorava da bi, u slučaju da do štrajka najširih razmjera ipak dođe, sa sindikatima trebalo dogovoriti da minimum javnih usluga ipak funkcionira.

Što prije na birališta

On ističe da nema mnogo elemenata ni za tezu po kojoj bi skori parlamentarni izbori uzdrmali domaću ekonomiju ili usporili put Hrvatske u Europsku uniju. − Dvije dominantne političke stranke imaju više nego sličan program. Bez obzira na njihova svakodnevna prepucavanja, između njih postoji konsenzus o velikoj većini stvari – ističe Stojić.

Kad je riječ o izborima, on je pristaša parole po kojoj je “što prije, to bolje” izići na birališta.

− U predizbornoj će se godini, kao i svaki put, proces odlučivanja usporiti. To je loša strana i za gospodarstvo i za put Hrvatske u EU – zaključuje Stojić.

MARINA KARLOVIĆ-SABOLIĆ
 
Procedura za opći štrajk
 
1. korak: sindikati navode razlog za opći štrajk.
2. korak: otvara se postupak mirenja.
3. korak: ako mirenje ne uspije, sindikati pristupaju organizaciji štrajka.
4. korak: Vlada ima mogućnost od Upravnog suda zatražiti zabranu štrajka zbog njegove moguće nezakonitosti.
 
BROJKE
 
2 milijarde kuna dnevno – iznosila bi cijena štrajka za gospodarstvo
440 tisuća – broj radnika članova sindikata – manje od trećine svih radnika
1,4 milijuna – ukupan broj zaposlenih u Hrvatskoj
 
SINDIKALNI SCENARIJI
 
OPĆI ŠTRAJK – ozbiljno bi uzdrmao HDZ-ovu vlast, osobito ako bi potrajao nekoliko tjedana.
ŠTRAJK SOLIDARNOSTI – ako procijene da bi opći štrajk mogao biti proglašen nezakonitim, sindikati bi mogli zaigrati na ovu kartu. Jedan sindikat pokrenuo bi štrajk, a ostali radnici mogli bi se solidarizirati. Takav štrajk teško bi se mogao zabraniti jer u zakonu uopće nije razrađen, a na zapadu se dosta često primjenjuje.
BIJELI ŠTRAJK – presavjesno obavljanje dužnosti u javnim službama i poduzećima u nekoliko bi dana moglo dovesti do blokade zemlje u bolnicama, prometu, na carini.
PETICIJA ZA IZBORE – mogla bi kanalizirati revolt zbog odluke Ustavnog suda da se referendum o radnom zakonodavstvu ne treba održati.
 
 
Izvor: Slobodna Dalmacija
Autor: MARINA KARLOVIĆ-SABOLIĆ
Objavljeno: 26. 10. 2010.