S posla u vječnost

I manje-više obuhvaćaju sve radne građane. Osim, naravno, onih koji bježe u sivu zonu rada. A takvih je sve više i više.
Ni reforma mirovinskog sustava nije stran pojam izvan granica Hrvatske. Lipanjsko predstavljanje mirovinske reforme u Francuskoj je izazvalo val nezadovoljstva.

Ne deklarativnog. Izazvalo je seriju štrajkova, demonstracija. Tisuće radnika organizirali su oko 200 prosvjednih skupova u toj zemlji. Tog dana određenog za bunt, 24. srpnja, vozio je svaki drugi vlak, a oko 15 posto letova je otkazano. A to je tek početak. Pred odlazak na godišnje odmore Francuzi su tek naznačili Vladi što joj pripremaju u rujnu. Već sada se zna da će 7. rujna kada kreće skupštinska rasprava o izmjenama u mirovinskom sustavu biti vruće na ulicama Pariza. Sindikati, koji okupljaju svega oko osam posto zaposlenog stanovništva te zemlje, mobiliziraju se. I kao mnogo puta do sada zasigurno će pokazati da mogu napraviti nered, mogu skrenuti pozornost na ono što radnike muči, bez obzira na nisku razinu sindikalne organiziranosti. No, to je očito mentalitet koji je na našu domaću zbilju teško preslikati.

Azbog čega će to napraviti? Zbog produljenja radnog vijeka. Reforma što su je predstavili ministri Nicolasa Sarkozya svodi se na produljenje radnog vijeka sa 60 na 62 godine života. Reformom se od sredine sljedeće godine radni vijek svake godine želi produljivati četiri mjeseca kako bi se 2018. godine konačno dosegnula dob za mirovinu od 62 godine. Istovremeno, vlada neće težiti produljenju razdoblja uplaćivanja doprinosa i oni će se i dalje uplaćivati 41,5 godina.

Sindikati su izrazito kritični prema planiranim zahvatima vlasti. Među ostalim, spominju i mlade koji teško ulaze u svijet rada i čija je nezaposlenost visoka. Kako će se njihov staž u nezaposlenosti odraziti na njihove buduće mirovine? I kako će se uopće produljenje radnog vijeka odraziti na ulazak mladih u svijet rada? To su pitanja koja bi trebala mučiti i hrvatsku javnost.

Svako zadiranje u socijalni sustav za sobom vuče cijeli niz pitanja i podpitanja. I tako bi trebalo biti uvijek. No, što se događa u Hrvatskoj? I naša je Vlada predstavila plan reforme mirovinskog sustava. I on se svodi na produženje radnog vijeka. U ovom slučaju za žene koje valja izjednačiti s muškarcima. To bi svima onima koji kukaju nad nejednakošću žena i muškaraca trebao biti pozitivan pomak. Eto, i u pravilima igre oko umirovljenja muškarci i žene u skoroj će budućnosti biti izjednačeni. Samo što će i muškarci i žene u Hrvatskoj, primjerice, i dalje raditi dulje od francuskih radnika. Prosječno, tri godine.

Vojska nezaposlenih mladih ljudi i dalje će čekati svoju priliku na tržištu rada. A kada se jednom zaposle, mogu računati na to da će s radnog mjesta ravno na groblje. U vječnost. Osim ako iznureni traženjem posla, a potom i na poslu ne zatraže prijevremenu mirovinu. E, onda će biti kažnjeni.

Kao i svi oni koji su već sada u svijetu rada pa iz raznih razloga odlaze u prijevremene mirovine. Često jer to poslodavac želi, jer mu je to elegantan model smanjenja troškova. A i te smanjenje mirovine, jer su se usudili otići u prijevremenu mirovinu, dodatno će im smanjiti činjenica da im poslodavac možda nije uplaćivao redovito doprinose ili ih je uopće »zaboravio« uplatiti za određeno razdoblje. Pa će umirovljenike vlast još jednom kazniti. Kao da su oni krivi što je netko drugi zakidao državu. Ali, to je ta socijalna pravda koja se uvijek lomi na leđima slabijeg.

 

 

Preuzeto s: nhs.hr