» Razlika između zahtjeva za raspisivanjem referenduma kojim bi se zabranilo davanje autocesta u koncesiju i njegovog stvarnog sadržaja je, prema prijedlogu odluke saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav kojom će se tražiti ocjena ustavnosti referendumskog pitanja, toliko velika da ju se u predloženom dokumentu smatra jednim od najvažnijih razloga za neraspisivanje referenduma. U dokumentu o kojem će Odbor raspravljati u srijedu navodi se da je tek manjim dijelom točno da referendumska inicijativa »Ne damo naše autoceste« smjera urediti davanje autocesta u koncesiju, već je iz teksta zahtjeva jasno da bi referendumom bile obuhvaćene sve javne ceste u Hrvatskoj. Autocesta u Hrvatskoj ima 1.419,5 kilometara i mali su dio od 27.030,2 kilometara javnih cesta, a zabrana koncesije s obzirom na formulirano pitanje odnosila bi se ne samo na autoceste, nego i na državne, županijske i lokalne ceste.

Pravne posljedice

Posljedica prihvaćanja referendumskog zahtjeva bila bi potpuna zabrana koncesija na javnim cestama, a to bi, uz ostalo, značilo i nemogućnost davanja koncesija za oglašavanje uz javne ceste, ne bi se mogla dati koncesija za obavljanje uslužnih djelatnosti, poput ugostiteljstva, opskrbe gorivom i servisnih usluga. Ne bi bilo moguće dati koncesiju ni za parkiranje pod naplate na dijelovima javne ceste kao niti koncesiju za uklanjanje nepropisno parkiranih vozila s javne ceste, navodi se u prijedlogu odluke.


U prijedlogu odluke navodi se i da pitanje nije pogodno za odlučivanje na referendumu. O toj temi referendum se uopće ne može raspisati jer je davanje koncesija, odnosno primjena instituta monetizacije za upravljanje dugom nastalim za izgradnju autocesta, spada u nadležnost Vlade. Referendum se, navodi Odbor, može raspisati o prijedlogu promjene Ustava, prijedlogu zakona ili drugom pitanju iz djelokruga Hrvatskog sabora, a raspisivanje referenduma nije dopušteno u slučaju konkretne odluke koju autonomno donosi Vlada. Za referendum predložene odredbe narušile bi pravila EU koja reguliraju slobodu tržišnog natjecanja. Sud EU smatra da poslovi poput ugostiteljstva, trgovine, opskrbe gorivom i slični poslovi koji se obavljaju na zemljištu koje je dio javne ceste ne mogu biti izuzeti od pravila zaštita tržišne utakmice. Javne ceste u Hrvatskoj sastavni su dio mreže prometnica EU, prometna politika je regulatorno područje EU, pa je održavanje javnih cesta interes svih građana Unije.

 
EU testovi

U dokumentu se navodi da pitanje ne bi prošlo niti jedan od tri testa koja u takvim situacijama provode tijela EU. a u slučaju da se usvoji predloženi zakon HAC i ARZ bi morale vratiti državne potpore »što će trenutno dovesti do njihove propasti i nemogućnosti kvalitetnog održavanja javnih cesta«. Zbog obveza HAC- a i ARZ-a u sljedećim godinama postojeći model financiranja tih poduzeća je neodrživ bez povećanja državnih potpora, a u slučaju zabrane koncesioniranja bit će znatno teže pronaći odgovarajući način financiranja, upravljanja i održavanja javnih cesta od onoga koji se pokušava zabraniti.
Dokumentom su razmotrene posljedice i s aspekta procedure prekomjernog deficita kojoj je izložena Hrvatska. Zabrana koncesija bi znamo otežala, a možda i onemogućila uravnoteženje proračuna što bi izvrglo Hrvatsku riziku sankcija, odnosno suspenziji korištenja novca iz fondova EU. Zaključno, u prijedlogu odluke se navodi da u slučaju da Ustavni sud odluči da pitanje nije nedopušteno, treba zatražiti od Suda EU tumačenje pitanja koja se tiču prava Europske unije.
 
 
Izvor: Novi list, tiskano izdanje
Autor: Tihomir PONOŠ
Objavljeno: 3. 2. 2015.
 
 
 
Ovaj tekst, koji bi trebao poslužiti saborskom Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav, pun je netočnosti, poluistina i slične prljave rabote.
 
Samo jedan primjer iz toga teksta:
U prijedlogu odluke navodi se i da pitanje nije pogodno za odlučivanje na referendumu. O toj temi referendum se uopće ne može raspisati jer je davanje koncesija, odnosno primjena instituta monetizacije za upravljanje dugom nastalim za izgradnju autocesta, spada u nadležnost Vlade. Referendum se, navodi Odbor, može raspisati o prijedlogu promjene Ustava, prijedlogu zakona ili drugom pitanju iz djelokruga Hrvatskog sabora, a raspisivanje referenduma nije dopušteno u slučaju konkretne odluke koju autonomno donosi Vlada.
A zaboravljaju da Vlada nije vlasnik onoga čime država raspolaže, vlasnik je narod. Tako kaže Ustav. Dakle, za raspolaganje i način raspolaganja strateškom imovinom RH Vlada mora pitati vlasnika, dakle narod. A to se može učiniti samo referendumom. Kada ga vlade dosad nisu raspisale - onda će to učiniti građani.
 
Za svaku drugu rečenicu mogao bi se napisati cijeli traktat onoga što pobija tvrdnje predlagatelja, jednom napišu netočno ili polutočno, drugi put nešto istrgnu iz konteksta, što promijeni smisao onoga što se iznosi itd. itd.