(SHV) Na sjednici Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo Hrvatskoga sabora koja je održana dana 25. listopada 2017. godine između ostalog raspravljalo se o inicijativi „mlađih" članica Europske unije oko izmjene Direktiva (EU) u pogledu obavljanja redovitog tjednog odmora vozača u vozilu, te izmjeni pravila da se vozači moraju vratiti u matičnu državu najkasnije nakon 3 tjedna provedenih na putovanju.
 
Točnije, pokrenuta je inicijativa da se uvedu za vozače nepovoljniji uvjeti rada.
 
Republika Hrvatska zauzela je stav da podrži inicijativu „mlađih" članica EU (Estonija, Rumunjska, Bugarska…), točnije da podrži promjenu sadašnjeg pravila da se redoviti tjedni odmor ne može obaviti u vozilu, već se vozaču mora omogućiti korištenje čvrstog ležaja za vrijeme redovitog tjednog odmora. Jednako tako podržala je inicijativu da se promjeni postojeće pravilo koje propisuje da se vozač najkasnije nakon tri tjedna mora vratiti u domicil, promijeni u pravilo koje bi propisalo da se vozač tek nakon šest tjedana mora vratiti u svoju državu.
 
U ime Republike Hrvatske stavove je iznio gospodin Alen Gospočić, pomoćnik ministra mora, prometa i infrastrukture, obrazlažući ih da su kabine vozila danas moderne i da nije problem da vozači naprave redoviti odmor od 45 sati u kabini vozila. Ujedno je napomenuo da ne postoji infrastruktura koja bi omogućila provođenje sadašnjeg pravila, jer ne postoji adekvatna mreža sigurnih parkirališta na kojima bi se mogla ostaviti vozila kako bi vozač mogao raditi redoviti tjedni odmor izvan vozila. Obrazlažući stav Republike Hrvatske da se produži vrijeme izbivanja izvan domicila sa 3 tjedna na 6 tjedna, gospodin Gospočić Alen istaknuo je da su prije svega uzeli u obzir dužine relacija na kojima se obavljaju prijevozi.
 
Iz objašnjenja temeljem kojih je Republika Hrvatska zauzela stav da se uvedu nepovoljniji uvjeti za vozače jasno proizlazi da ne postoji adekvatna infrastruktura gdje bi vozila bila parkirana za vrijeme tjednog odmora, pa će za to vrijeme vozači spavati u istim tim vozilima i čuvati ih, naravno bez bilo kakve naknade za to jer to nije radno vrijeme vozača, već odmor vozača koji u tom vremenu ne smije imati bilo kakve veze sa vozilom, već bi slobodno trebao i mogao raspolagati svojim slobodnim vremenom. U pogledu objašnjenja da je zbog dužine određenih putovanja Republika Hrvatska zauzela stav da se vrijeme odsutnosti produži na 6 tjedana, moramo jasno reći da je to apsolutno besmisleno i ta su tu interesi Republike Hrvatske bili usmjereni na to da se omogući upućivanje vozača da obavljaju prijevoze unutar Europske unije u trajanju od 6 tjedana, a ne kao sada najviše 3 tjedna.
 
Sindikat hrvatskog vozača pokušao je članovima Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo objasniti da se radi o vozačima koji ionako rade težak i odgovoran posao, koji su rijetko kada kod svojih kuća, sa svojom obitelji, da se radi o vozačima koji bi prema predloženim stavovima Republike Hrvatske, nakon 6 odnosno 13 dana provedenih na putu trebali obavljati redovite tjedne odmore u vozilu i tako pet tjedana za redom. Apelirali smo na iste te članove i očekivali da barem netko u sebi ima barem malo ljudskosti, barem malo razumijevanja za te ljude, no međutim kod samog čina glasovanja sve je postalo kristalno jasno, Republika Hrvatska zauzela je stav, a članovi Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo Hrvatskoga sabora prihvatili su ih većinom glasova.
 
Kada će se sutra isti ti ljudi, isti ti Saborski zastupnici, isti ti predstavnici Republike Hrvatske pitati zašto naši ljudi, naši radnici, naši vozači napuštaju Republiku Hrvatsku i odlaze u neku od „starijih" članica Europske unije, moraju znati da je to posljedica njihovog stajališta u kojem su se ponovo odrekli osnovnih i na karaju krajeva ljudskih prava vozača.
 
Sindikat hrvatskog vozača
 
Miljenko Gočin, predsjednik
 
 
 
Preuzeto s: nhs.hr