Referendum bi koštao 70, a ne 170 milijuna
(Novi list)
VLADINU PORUKU DA NEMA NOVCA ZA DEMOKRACIJU SINDIKATI SMATRAJU UVREDLJIVOM
Iako se u javnosti spominje kako su dva kruga predsjedničkih izbora koštala oko 140 milijuna kuna, za to je utrošeno nepunih 125 milijuna ili po krugu 62,5 milijuna kuna
ZAGREB Izjašnjavanje građana o Zakonu o radu (ZOR) – radničkoj Bibliji, kako ga sindikati nerijetko nazivaju – Vlada pokušava promovirati kao temeljno pitanje opstanka ili gospodarske propasti države. I pritom zaboravlja da je prema do sada obrađenim podacima, oko 724 tisuće građana podržalo peticiju za organiziranje referenduma o ZOR-u. To je volja oko 16 posto biračkog tijela zemlje, koju niti jedna vlada ne smije zanemariti. S koliko se poštovanja uopće Vlada odnosi prema građanima, pokazuje i podatak da pošteno ne procjenjuje niti cijenu demokracije – referenduma. Pa će dužnosnici bubnuti iznos od 170 milijuna kuna, a toliko nisu koštala niti dva kruga predsjedničkih izbora. I za to je potreban rebalans proračuna, ali on nije potreban jer je, primjerice, u pet mjeseci država prikupila 900 milijuna kuna manje od doprinosa no što je planirala.
Strancima smeta birokracija
Iako se u argumentima oko (ne)izmjena Zakona o radu spominjalo i strane investitore koji nisu presretni radnim zakonodavstvom u Hrvatskoj, stranci koji žele ulagati dosad su se uglavnom daleko više žalili na druge vrste prepreka. Strani ulagači uglavnom se žale na sporu administraciju i birokratske zavrzlame, ne toliko na državnoj, koliko na lokalnoj razini. Spominje se i problem korupcije, nesređene zemljišne knjige, parafiskalni nameti, nezainteresiranost lokalnih vlasti da privuku i zadrže strane investitore. Hrvatsku se također često upozorava da je za dobru investicijsku klimu neophodno osigurati vladavinu prava, kako bi ulagači bili sigurni da će, ako štogod pođe po zlu, pravosuđe pravovremeno zaštititi njihove interese.
Proračunske zalihe u ovoj godini iznose 270 milijuna kuna. Iako će dio tih novaca zasigurno otići na naknadu štete poljoprivrednicima, dio sredstava mogao bi se iskoristiti i za razvoj demokracije. I to bez rebalansa proračuna. A ako Vlada ne želi dirati proračunske zalihe, novac za referendum može naći rezanjem cijelog niza proračunskih stavki. Mogla bi, primjerice, preraspodjeliti 100 milijuna kuna namijenjenih nepostojećem ZERP-u, ili više od 150 milijuna kuna koliko porezne obveznike koštaju i četiri središnja državna ureda čiji je posao jednak onom što ga obavljaju ministarstva i državni fondovi. No, Vlada je odlučna i tvrdi kako za demokraciju novaca nema, odnosno reforme treba provesti ili će država gospodarski skliznuti u bezdan.
– Vlada koja ne sluša volju svojih građana treba se maknuti – eksplicitan je Ivan Tomac iz SSSH komentirajući kako Vlada izjavama da novca za referendum nema priznaje da u goroj poziciji nego Grčka i da bi onu »dužan kao Grčka« trebalo promijeniti u »dužan kao Hrvatska«.