Puca li zajedništvo izraslo na referendumu?

Naši su sindikati odmaknuli od svinjskih polovica, ali su još na pola puta do modernih sindikata. Nisu manje sposobni, već im je teže nego njihovim europskim kolegama jer su tamo sve kockice tržišta rada davno posložene. Hrvatski sindikati u proteklih 20 godina morali su se izboriti za neka prava koja su vani normalna, primjerice za pravo na štrajk i javne prosvjede na ulici, za kolektivne pregovore, socijalni dijalog s Vladom, te za niz temeljnih prava u zakonima o radu, zapošljavanju, mirovinskom osiguranju...

Sindikalni lideri posljednjih deset godina, kako su se mijenjale vlade, grčevito pokušavaju spriječiti rezanje prava radnika. Račanova vlada snizila je plaće javnih i državnih službenika za 30 posto, te svim radnicima u državi smanjila otpremnine i skratila otkazni rok. Vlada Jadranke Kosor uzela je javnim i državnim službenicima božićnicu, smanjila naknade za nezaposlene, a htjela je gotovo ukinuti kolektivne ugovore da sindikati nisu skočili na noge i sa 717.000 potpisa građana spriječili izmjene ZOR-a.

 
Za smanjenje prava radnika krivi su i sami sindikati, jer se u proteklih 20 godina, otkako su utemeljeni novi sindikati zbog nejedinstva, sukoba i liderskih sujeta nisu nametnuli vlasti i poslodavcima kao radnički tribuni. Sad je u Hrvatskoj pet središnjica i oko 400 autonomnih sindikata, koji zajedno okupljaju 35 posto zaposlenika, a više od milijun radnika nije u sindikatima.

 
Do nedavno najjači SSSH godinama je blokirao zajedničke akcije središnjica, jer je pateći od sindroma velikog kolovođe stalno solirao u akcijama. Od osnutka 1990. godine (tj. nasljeđivanja bivšeg komunističkog SSH) kad je imao čak 500.000 članova, SSSH je zbog propasti poduzeća i otpuštanja radnika, ali i zbog sukoba udruženih granskih sindikata, koji su bježali u druge središnjice, spao na 100.000 članova. To je čak i dobro, jer drugima više neće moći nametati svoju volju.

Nakon potresa u SSSH-u od kojeg se gotovo raspao i smjene Ane Knežević, novi predsjednik Mladen Novosel kaže da se ta središnjica konsolidira i da će preživjeti. »Moja je uloga održati SSSH stabilnim, rješavati konflikte udruženih sindikata, a sebi ne dopustiti afere koje ruše ugled sindikata«, ističe Novosel. Niti jedan njegov prethodnik nije otišao s mjesta predsjednika SSSH prirodnim istekom mandata.
Josipa Klisovića, sindikalista partijskog kova, koji je na osnivačkom kongresu 1990. izabran za predsjednika, osam mjeseci kasnije smijenila je grupa sindikalista na čelu s Dragutinom Lesarom. Lesar je izdržao od 1991. do 1996. kad je dao ostavku i otišao u političke vode – prvo kao saborski zastupnik HNS-a, a od prije dvije godine kao nezavisni zastupnik. Ono čime je prijetio u 90-tima sad je i ostvario – osnovao je radničku stranku – Hrvatske laburiste.

 
Njegova nasljednika Davora Jurića 2003. godine na ostavku su zbog slizanosti sa SDP-om natjerali čelnici granskih sindikata – Vesna Dejanović, Ana Knežević, Josip Pavić i još nekolicina. Jurićeva nasljednica Vesna Dejanović dala je ostavku 2006. prije isteka mandata, zbog svađa o radu nedjeljom i sukobom s Anom Knežević, koja poslije nje postaje predsjednica. No, i Knežević nju su ovoga lipnja smijenili čelnici granskih sindikata, zbog lošeg financijskog stanja i upravljanja, te zbog sudskih presuda protiv nje za otuđivanje sindikalnog novca.

 
Druga središnjica - HUS - osnovana je u prosincu 1990. kao protuteža »komunističkom« SSSH-u. HUS je dugo pratio glas da je HDZ-ov sindikat, jer je navodno dobio novac za osnivanje, a tadašnji predsjednik Vlade Josip Manolić izjavio je: »Osnovali smo svoj sindikat«. Nakon čelnika HUS-a Nike Gunjine koji je tada zamrznuo svoje članstvo u HDZ-u, etiketu HDZ-ova sindikata uspio je maknuti njegov nasljednik Zdenko Mučnjak. Ozren Matijašević izabran je za predsjednika 2005. i od tada vodi HUS koji ima 45.000 članova. Na potpisivanju peticije medijski se proslavio oštrim istupima i iskočio u prvi plan, što se ostalim liderima nije nimalo svidjelo.
Nakon HUS-a već u lipnju 1991. osniva se Konfederacija nezavisnih sindikata koju je inicirala Vesna Kanižaj, a u KNS-u bili su i Vilim Ribić te Mladen Mesić kao predsjednik. No, kako se dva jaka lidera - Kanižaj i Ribić - nisu mogli složiti, Ribić 1993. osniva Maticu hrvatskih sindikata. I u SSSH-u se sukobljavaju dva lidera Dragutin Lesar i Boris Kunst, koji je tada bio šef zagrebačkog sindikata i kanio je članstvo i imovinu prevesti u novu središnjicu. Kako bi Kunsta spriječio u tome, Lesar ga suspendira 1994. godine, a Kunst nekoliko mjeseci kasnije osniva URSH.

Kunst je URSH vodio sve do 2007. kad je dao ostavku i na poziv Ive Sanadera postao HDZ-ov zastupnik u Saboru. Njegov nasljednik Damir Jakuš jedva je spasio URSH koji je nakon Kunstova odlaska u politiku izgubio gotovo 30.000 članova (ljudi su razočarano govorili da je prodana duša) i sa 52.000 spao na svega 23.000 članova. Jakuš kaže da je uspio vratiti dio članstva pa URSH sad ima oko 30.000 članova.

Najmlađa središnjica – NHS - koja uskoro slavi 12. rođendan (osnovana 1999. spajanjem Konfederacije nezavisnih sindikata i Koordinacije sindikata, koju je vodio Krešimir Sever) izrasla je do danas u najveću središnjicu sa 130.000 članova. Krešimir Sever predsjednik je od osnutka i sada mu teče treći mandat.

Svih pet sindikalnih lidera novi su sindikalisti, a počeli su se baviti sindikalnim poslom s demokratskim promjenama 1990. godine.
Vilim Ribić (54) pionir je demokratizacije sindikata i osnivač prvog demokratski orijentiranog sindikata - Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, te kasnije Matice hrvatskih sindikata koja sada broji 95.000 članova. Ribić je kasnih 80-ih godina radio u Institutu za suvremenu povijest i znao je da će sindikati imati važnu ulogu u demokratizaciji društva.
Krešimir Sever (51) kaže da ga je u sindikalne vode uputio danas pokojni župnik Franjo Jurak, koji mu je u vrijeme prvih parlamentarnih izbora u proljeće 1990. rekao neka bude sindikalni vođa, jer dolazi vrijeme kapitalizma, kad će najviše biti izrabljivani radnici i treba ih zaštititi. Prije toga bio je referent u SDK-u.

 
Ozren Matijašević (55) do 1990. godine nije znao gdje je ured sindikata u Brodosplitu gdje je radio. Te 1990. izabran je za povjerenika, tri godine kasnije za potpredsjednika Nezavisnog sindikata Brodosplita, 1999. postaje dopredsjednik HUS-a, a od 2005. i predsjednik. Ni Jakuš (53) nije imao pojma o sindikatima do 1990. kad se angažirao u poduzeću Rapid, zatim je bio u SSSH-u, pa otišao i osnovao Zajednicu sindikata Virovitičko-podravske županije koja se udružila u URSH. Bio je potpredsjednik, a nakon Kunstova odlaska i predsjednik URSH-a. Mladen Novosel (43) počeo je 1993. kao glavni povjerenik u Dalitu, a penjući se po sindikalnoj hijerarhiji 2008. postaje dopredsjednik Sindikata metalaca odakle je ove godine izabran za predsjednika SSSH.
Sindikalnim su liderima nakon 717.000 potpisa građana protiv izmjene ZOR-a porasla krila. Iako neće biti referenduma o ZOR-u, sindikati su u sporazumu s Vladom dogovorili bolje uvjete za nove referendume, zaustavili izmjene ZOR-a te izborili radne sudove i ukidanje pravilnika o radu. Do 22. prosinca žele s Vladom dogovoriti socijalni pakt s mjerama za izlazak iz krize. Ne bude li dogovora, u siječnju ili veljači slijede ulični prosvjedi i generalni štrajk.

 
Sindikalisti zbog velikog pritiska zadnjih dana već pomalo pucaju od nervoze. Puca li i mukom stvoreno zajedništvo? Severu je već pomalo dosta da NHS bude talac zajedništva jer, kako kaže, dok Matijašević javno priziva MMF i otpuštanje državnih službenika, NHS šuti zbog zajedništva. Sada, kaže, treba zbiti redove i zbog nekoliko ključnih tema pritisnuti Vladu prije izbora.
»Hoće li zajedništvo opstati ili neće, ovisi o tome koliko će netko zlorabiti zajedništvo i iskoristiti ga za osobnu promociju i interese«, smatra Damir Jakuš. »Matica zagovara zajedništvo, a svi drugi drže figu u džepu. Jer, kad bismo se udružili u jednu središnjicu samo bi jedan bio predsjednik - to nisam ja, a ostala četiri ne bi, a to njih muči«, ispaljuje bez dlake na jeziku Ribić.

Pitbul-terijeri ili vrtni patuljci?
Potpisujući nedavno sporazum s Vladom, čime je premijerka u zadnji čak izbjegla veliki ulični prosvjed, sindikalisti su poručili da će biti pitbul-terijeri dok s Vladom ne dogovore i mjere za izlazak iz krize. Damir Kajin (IDS) javno ih je zbog tog sporazuma nazvao »vrtnim patuljcima HDZ-a«. Sindikati, doduše, mogu biti sve, ali vrtni patuljci ne. Više od 717.000 potpisa građana ne može se prikupiti sjedeći u vrtu ili u saborskim klupama, a sindikati su pokazali da imaju i snagu i podršku ljudi. Kajinu bi očito bilo draže da su sindikati, (od čega su odustali) pokrenuli potpisivanje peticije za prijevremene izbore i odradili posao političara. No sindikalni lideri nisu ni krvoločni ni borbeni kao pitbul-terijeri, jer bi u tom slučaju »grizli« vlast dok sama cvileći ne pobjegne, a to im nije cilj. Kad su se već usporedili sa psećom vrstom, sindikalni lideri po temperamentu, stavu i općem dojmu asociraju na neke druge pasmine. Krešimir Sever djeluje kao staloženi, neovisan, plemenit i hrabar hrt koji rijetko laje, ali pokaže zube kad treba i kad to najmanje očekuješ. Ozren Matijašević »podsjeća« na temperamentnog, borbenog i oštrog vučjaka, koji vani opasno laje, ali je doma mekan poput mede. Vilim Ribić mogao bi biti hiperaktivni i temperamentni granični koli (genijalci među psima) ili mješanac nemirna duha, za koje se govori da već u genima imaju tri fakulteta, a Ribić ih ima gotovo dva. Damir Jakuš podsjeća na dobroćudnog i upornog labradora, a Mladen Novosel više podsjeća na samouvjerenog i svojeglavog jazavčara.
Bivši lideri uopće ne podsjećaju na pse. Dragutin Lesar više je hitronoga i mudra lisica, Boris Kunst okretna pantera, Vesna Kanižaj opasna i duhom snažna lavica, Vesna Dejanović srna čvrste šape, dok Davor Jurić i Ana Knežević podsjećaju na ptice bez perja (tj. pokrića).

Tri ribe, dva jarca i bik
Sindikalni pokret danas vode dva strijelca (Ozren Matijašević i Vilim Ribić), jedna riba (Krešimir Sever), jedan ovan (Damir Jakuš) i jedan vodenjak (Mladen Novosel). Svih pet aktualnih lidera imaju rođendane u razmaku od četiri mjeseca – Matijašević 4. prosinca, Ribić 8. prosinca, Novosel 13. veljače, Sever 13. ožujka i Jakuš 3. travnja. Od bivših sindikalnih lidera Dragutin Lesar i Vesna Dejanović su ribe. Zanimljivo je da su Sever i Lesar ribe i da su obojici umrli očevi kad su imali 16 godina. Davor Jurić je vodenjak kao i Novosel, Vesna Kanižaj strijelac, Zdenko Mučnjak i Vitomir Begović su po horoskopu jarci, Bernardo Jurlina bik, Boris Kunst vaga, Niko Gunjina blizanac, a Ana Knežević rak.

Plaća sindikalista oko 10.000 kuna
Čelnik NHS-a, najveće sindikalne središnjice, Krešimir Sever ima najmanju plaću među liderima sindikata – 9200 kuna. Najvišu plaću ima Vilim Ribić, 13.000 kuna, Ozren Matijašević prima 10.000 plus 1600 kuna za odvojeni život, Damir Jakuš ima plaću 11.000 kuna, a Mladen Novosel 10.000 kuna. Sindikalni lideri se po završenima školama prilično razlikuju. Ribić je magistar ekonomije (magisterij iz makroekonomije dao je kod Branka Horvata), a za svoj gušt je paralelno studirao filozofiju i komparativnu književnost. Sever je završio gimnaziju, a do diplome na Fakultetu hotelijerstva i turizma nedostaju mu dva, tri ispita. Novosel je specijalist zaštite na radu, a Jakuš modelar. Matijašević je završio srednju brodostrojarsku školu. Granski sindikati često bolje plaćaju svoje čelnike – predsjednik Nezavisnog sindikata srednjih škola Branimir Mihalinec ima 13.400 kuna, dok je njegova prethodnica Vesna Kanižaj, istjerana iz tog Sindikata, primala nastavničku plaću oko 4000 kuna pa sada životari sa 2200 kuna mirovine.
Čelnik Sindikata hrvatskih učitelja Zvonimir Laktašić, nekad učitelj matematike i fizike, ima 14.300 kuna, a njegov prethodnik Dalimir Kuba, koji je istjeran iz SHU-a, primao je upola manje – 7500 kuna. Apsolutni rekorder po visini plaće je Davor Jurić koji je kao predsjednik SSSH primao više od 17.000 kuna. Bivši sindikalisti Boris Kunst i Dragutin Lesar kao saborski zastupnici primaju po 16.000 kuna.

Što rade kad ne rade
Iako svi sindikalisti govore da rade od jutra do sutra, i po 16 sati dnevno, ipak nađu vremena za hobi. Ozren Matijašević, koji je u mladosti nekoliko godina igrao za rukometni klub Split, i sada redovito trči i vježba, a svaki slobodni trenutak, kad je kod kuće u Splitu, iskoristi za šetnju sa svojom zlatnom retrivericom Tarom. Vilim Ribić jedan do tri puta tjedno igra nogomet, opušta se uz knjigu i klasičnu glazbu (najviše voli Mozarta), a u mladosti je svirao harmoniku. Mladen Novosel svira gitaru od mladih dana, a sada samo uvečer nakon sindikalnih seminara. Za drugo, tvrdi, nema vremena. Damir Jakuš vikendom otputuje u rodnu Viroviticu, a kako obožava fotografirati, u šetnju poljima i livadama, kamo vodi svog labradora, uvijek nosi i fotoaparat. I Krešimir Sever prije je puno fotografirao, slikao i čitao, ali sada nema vremena ni zašto. Čita samo stručnu literaturu, no ništa ne stigne pročitati za svoju dušu.
Ljubinka Marković

 

 

Preuzeto s: nhs.hr