Situacija u državnoj blagajni definitivno nije ružičasta – već je bilo dovoljno alarmantno što jedno zaduženje sustiže drugo kao na tekućoj vrpci, no najavljena mirovinska reforma koja predviđa izjednačavanje dobnih uvjeta odlaska u starosnu mirovinu za muškarce i žene definitivno je zvono na uzbunu. Doduše, nije nikakva novost da se u Hrvatskoj neki propis itekako bitan za kvalitetu života njenih građana pokušava progurati praktički bez javne rasprave u kojoj bi se ti isti građani imali prilike nešto detaljnije izjasniti o tom propisu, no hrabrosti za bilo kakve reforme na ovom području uvijek je nedostajalo. Uz dužno poštovanje prema svemu dosad poduzetom, odluka Vlade da se tijekom idućih 10 godina izjednači uvjete umirovljenja građana i građanki prije bi se mogla usporediti s odlučnošću miša kojeg je mačka stjerala u kut nego li spremnošću na reforme. I slično kao što su mali izgledi da miš zaplaši mačku jednako su mali izgledi da se ovom reformom mirovinski sustav u Hrvatskoj učini imalo boljim.
Nužna podrška javnosti
Premda se poziva na odluku Ustavnog suda o ravnopravnosti spolova, ova inicijativa u suštini ne garantira nikakvu ravnopravnost i teško da će je građani podržati, bar ona manjina koja još uvijek puni mirovinski fond. U biti, najnepravednije je što po predloženom starosnom kriteriju uopće nije bitno koliko je dugo netko radio i uplaćivao u mirovinski fond, već se poanta svodi na što kasnije umirovljavanje kako bi se što je moguće više novca zadržalo u mirovinskom fondu. Koliko se tu Vlada oslanja na eventualni rast zaposlenosti u budućnosti a koliko na prirodno smanjivanje broja osiguranika može svatko za sebe procijeniti, no definitivno je ovakav sustav nepravedan jer malo vodi računa o tome koliko novca je tko uplatio. Hrvatski laburisti su predložili vrlo razrađen sustav koji bi bio daleko pravedniji i omogućio odlazak u prijevremenu mirovinu uz umanjenje mirovine manje od onog koje predlaže Vlada, pa čak i bonuse za poslijevremenu mirovinu za one koji bi radili nakon 65 godine života. Ideja je dobra, išla bi na ruku i nekolicini članova Vlade i predsjedniku Sabora, ali je ipak malo vjerojatno da će biti prihvaćena makar i djelomično. Naime, hrvatski mirovinski sustav je početkom devedesetih temeljito stradao: prvo zato jer je služio kao samoposluživanje za povlaštene unutar vladajuće stranke, a potom zbog toga jer mu je natovaren preveliki teret.
Opširniji tekst u tiskanome izdanju Poslovnog dnevnika od 4. 8. 2010.
Izvor: Poslovni dnevnik
Objavljeno: 4.8.2010.