Pogledajte što Vlada treba hitno učiniti s autocestama
(Tportal)
PRIJEDLOZI STRUČNJAKA
Zbog iznimno slabe financijske pozicije HAC-a i ARZ-a, uzrokovane intenzivnim zaduživanjem prethodnih godina, gotovo je sigurno da ta poduzeća ne mogu vraćati kamate i glavnicu bez novog zaduživanja te Vladi mora cjelovito pristupiti rješavanju problema tih poduzeća koja zbog visokih obveza stvaraju stalni pritisak na državu za daljnja zaduženja i povećanja duga opće države, zaključak je analize koju su izradili Anto Bajo s Instituta za javne financije (IJF) i Jelena Petrušić sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta
U analizi se konstatira da država gotovo u cijelosti jamči obveze sva tri društva (HC, HAC, Autocesta Rijeka - Zagreb), proizišle iz odobrenih kredita u razdoblju od 2001. do 2013. godine. U tom razdoblju poduzećima iz cestovnog prometa odobreno je 80 jamstava u iznosu od 56,7 milijardi kuna. Najveći iznos jamstava odobren je HAC-u, čak 35,3 milijarde kuna, a slijedi HC s 11,4 milijardi te ARZ s 10,1 milijardu kuna.
Dugovi cestovnih poduzeća od 2014. u cijelosti su uključeni u dug opće države pa Vlada mora, u sklopu strategije upravljanja javnim dugom, voditi računa o rizicima dospijeća njihovih obveza i iznalaženju najboljih instrumenata za refinanciranje njihovih obveza.
Analizirajući podatke iz financijskih izvještaja, Bajo i Petrušić ističu da se može utvrditi da financijske obveze (uglavnom krediti) javnih trgovačkih društava cestovnog prometa rastu s 32,5 milijardi kuna 2009. na 38,9 milijardi kuna 2013. godine, odnosno s 9,8 na 11,8 posto BDP-a.
Najveći rast u tom razdoblju bilježe financijske obveze HC-a, i to za oko četiri milijarde kuna. Obveze HAC-a istovremeno se povećavaju za 2,6 milijardi kuna dok se dugovi ARZ-a postupno smanjuju.
S obzirom na ukupni dug i ''iznimno slabe financijske pozicije HAC-a i ARZ-a'', Bajo i Petrušić zaključuju da je gotovo sigurno da ta poduzeća ne mogu vraćati kamate i glavnicu bez novog zaduživanja. Stoga smatraju da Vlada, u cilju smanjenja mogućnosti nastanka kreditnih rizika, mora nastaviti s restrukturiranjem cestovnih poduzeća pri čemu predloženi model monetizacije (davanja u koncesiju) hrvatskih autocesta može biti koristan.
Bajo i Petrušić ističu da monetizacijom (davanjem u koncesiju) autocesta, država dobiva jednokratni prihod od naknade za koncesiju kojim može podmiriti dio obveza koje dospijevaju na naplatu u idućih tri do pet godina.
U slučaju neuspjeha monetizacije, država će, zaključuju Bajo i Petrušić, morati upravljati cestovnim poduzećima na isti način kao što bi to radio privatni koncesionar.
