Pažljivo s tušem
(NOVI LIST) Ljeto je savršeno vrijeme za povlačenje bolnih poslovnih poteza. Vruće je, ljudi su na godišnjem, ili u mislima odbrojavaju dane do odlaska na odmor... Ljetni otkazi uglavnom će se provući manje zapaženo i bez adekvatne reakcije radnika koje je taj krug restrukturiranja zaobišao. I zato menadžeri vole ljetno treniranje strogoće.
Zadnjih godina u poslovnu je komunikaciju uveden novi termin – »cyber otpuštanje«.
Uz virtualne načine otpuštanja u njega se ubrajaju svi mogući oblici davanja otkaza koji prije svega podrazumijevaju da nisu direktni i da onaj koji bi trebao izgovoriti lošu vijest onog koji tu vijest treba primiti ne gleda u oči. Direktni razgovor s radnikom »u četiri oka«, postao je, valjda, igra rezervirana samo za slabiće. U toj se igri mogu pokazati emocije. A »faca« izvitoperenog kapitalizma možeš biti samo ako ne pokazuješ emocije i, sačuvaj bože, osjetiš emocije sugovornika preko puta.
Model »cyber otpuštanja« Amerika je razvila do degutantnosti. Gotovo je normalno da radnik nakon slobodnog vikenda dođe na posao i pronađe promijenjenu bravu na svom uredu, ili u boljem slučaju ured ispunjen kartonskim kutijama koje samo treba ponijeti u nepoznato. Pod normalno je tako da se radnika telefonom u petak navečer izvjesti da se u ponedjeljak, utorak, srijedu, zapravo nikada – ne očekuje na poslu. Nisu nepoznati niti primjeri da poslodavac »listu za odstrel« nehajno zaboravi na kopirnom aparatu, ili da se radniku otkaz dostavi preko neke od kurirskih tvrtki. To su samo neki od najgorih modela neosobnog otpuštanja. Na listi su i otkazi putem sms-poruka, internom poštom, redovnom poštom bez prethodne najave, telefonski, kao i pražnjenje ureda dok radnik nije na poslu, ostavljanje dopisa zaštitarskoj službi s listom osoba koje ne smije pustiti u poduzeće, mail poruka....
Vrhunac tog iskazivanja potpunog gubitka humanosti zasigurno je primjer američke avio-kompanije Northwest od prije četiri godine. Te vizionare teško će netko nadmašiti idejama. Svojim bivšim radnicima, naime, tvrtka je namijenila brošuru »101 način kako uštedjeti novac« kako bi ih podučila preživljavanju nakon otkaza. Neki od prijedloga kompanije radnicima uključivali su savjet da kupuju nakit u zalagaonicama, autodjelove skupljaju na otpadu, ali i da manje vremena provode pod tušem, kod kuće izrađuju poklone i čestitke, djeci poklanjaju polovne igračke, da se ne libe liječnika tražiti uzorke lijekova.... »Ne sramite se izvaditi iz smeća nešto što vam se sviđa«, vrhunac je humanih prijedloga što ih je kompanija uputila otpuštenim radnicima. Kompanija će zauvjek ostati zapamćena po svom »inovativnom« pristupu radnicima, od te mrljetine nisu je spasile ni mantrane isprike koje su uslijedile nakon što su mediji cijeli slučaj s pravom razvikali.
Nehumano otpuštanje ne zaobilazi ni europske, kao ni hrvatske tvrtke. I izaziva negativne posljedice. Istraživanja pokazuju da je takav tretman radnika jedan od ključnih demotivatora za daljnji rad. Otpušteni se osjećaju poniženo, degradirajuće. Oni koji ostaju znaju da i njih vrlo brzo može dočekati slično nehumano ponašanje.
No, bez obzira na to kada, gdje, s kojim razlogom i koliko radnika gubi posao, u odrađivanju tog »prljavog posla« valjalo bi pokazati makar hinjeno poštovanje prema radnicima na koje se više ne računa. Lijepa riječ u »četiri oka« ništa ne košta. Pa ne postoje zalud teorije socijalne, emocionalne, poslovne inteligencije. Za ovodobni kapitalizam to su, valjda, tričarije. Kakva empatija, kakva socijalna inteligencija!? Izvitopereni kapitalizam, godinama pokazuje da mu ništa nije sveto. Osim novca. I brojki. Sve se promatra kroz brojke. Svi smo mi, pa i te upravljačke strukture koje to odbijaju priznati, brojevi. Kolone brojeva iz kojih se s vremena na vrijeme određeni skupovi izbacuju. Bez imalo humanosti, jer menadžeri hine da nisu ljudi.
Preuzeto s: nhs.hr