Ovdje ima da se rinta za male pare!

Slučaj je htio da se u minulih sedam dana gotovo u dan poklope dvije obljetnice, godina dana od proslave pristupa Hrvatske Europskoj uniji i okruglih deset godina od smrti Stipe Šuvara, nekoć jednog od najmoćnijih hrvatskih političara, čovjeka koji je imao dovoljno časti i poštenja da u osvit demokracije ne pokuša retuširati vlastitu prošlost i ne pljune na ideale za koje je cijelog života živio, kako su to učinili brojni njegovi partijski drugovi. O obljetnici ulaska Hrvatske u EU govorilo se puno, ali rečeno nije gotovo ništa što ne zna svaki građanin ove zemlje. Prva godina u Uniji hrvatskim građanima nije donijela olakšanje turobne svakodnevice. Država se još uvijek koprca u dugovima, životni standard ostao je isti kao i prije ulaska u Uniju, gospodarstvo nam je još uvijek u rasulu, gdje je bilo i ranije. Premijer Zoran Milanović i predsjednik Ivo Josipović povodom ove obljetnice dali su slične ocjene: jedna godina u EU prekratko je razdoblje da bi osjetili pomake na bolje. Premijer je govorio nešto i o tome da sad »ravnopravno sjedimo za stolom za kojim se odlučuje«, što je točno, ali da hrvatski glas za tim stolom nešto znači – o tome bi se dalo raspravljati.

Kako bilo, izjave najistaknutijih političara ostavile su prostora za optimizam. Godina dana prekratko je razdoblje, treba malo sačekati pa će biti bolje. Međutim, ništa ne ukazuje da će biti bolje. Ne ukazuje na to novi Zakon o radu, koji promovira takozvanu fleksigurnost, što je zapravo sinonim za nesigurnost radnog mjesta. Ne ukazuje na skori boljitak niti podatak o 304 tisuće evidentiranih nezaposlenih radnika i radnica, s tim da je broj nezaposlenih koji su izgubili prava na burzi veći barem za još nekoliko desetaka tisuća. Da će biti bolje ne govori ni omjer zaposlenih i umirovljenih građana. Hrvatska je u toj kategoriji među najlošijim zemljama u Europi. O zaduženju države nema potrebe govoriti, jer Hrvatska je odavno u dužničkom ropstvu, kao i mnogi njezini građani. Ništa, eto, ne govori da će biti bolje i uistinu nam nije jasno odakle Milanović i Josipović crpe svoj optimizam. Prava slika stvari takva je da nitko tko je ovog ljeta napunio osamnaest godina, a živi u Hrvatskoj, ne može očekivati da će za njegove ili njezine mladosti životni standard u ovoj zemlji bitnije rasti. Činjenica članstva u EU, kako danas stvari stoje, nije nikakav razlog za optimizam. Kudikamo realnije nego izabrani državni čelnici naš slučaj sagledavao je pokojni Šuvar. Mjesec dana prije smrti Šuvar je upozoravao: »Europa će nas apsorbirati, a tada će nastupiti otrježnjenje, iako će nas time natjerati na prihvaćanje svojih normi u smislu funkcioniranja pravne države, zaštite vlasništva, tržišnog natjecanja«. »Na žalost, unatoč svemu, ostat ćemo nerazvijena europska periferija i trebat će nam 30 ili 40 godina da dosegnemo današnji standard najrazvijenijih članica EU. Hrvatska tu realnost sve više spoznaje i ljudi već vide da neće biti ništa od najavljene europske bajke«, govorio je Šuvar.