Ovakvoj Hrvatskoj niste dužni ništa: Brinite o sebi i svojima

Hrvatska svakim danom pokazuje da ne samo materijalno, već i moralno propada sve dublje, da sustavu koji smo 25 godina gradili ne vjeruju ni oni koji su duboku u njemu ili su mu na vrhu – kao predsjednica Republike. Ne vjerovati državi kojoj je upravo ona, eto, ni manje ni više nego državni poglavar! Ako to nije znak da bježite odavde i pokupite najnužnije sa sobom – što jest?
Ukratko – predsjednica je odlučila – ne platiti porez, jer nije valjda sigurna da taj porez ide potrebitima. No, idemo redom.

Nakon kampanje Kolinde Grabar Kitarović ona je, sukladno odluci Vlade, kao kandidat dobila određene novce. Konkretno 1,17 milijuna kuna za prvi i drugi krug predsjedničkih izbora. Kako joj je kampanju valjda uglavnom financirao HDZ, pa nema zaostalih računa za plakate, spotove i ostalo, odlučila je taj novac pokloniti u humanitarne svrhe. Ali, u Hrvatskoj su stvari malo složenije. Iz Hrvatske demokratske zajednice lijepo objašnjavaju:

"Zakon otvara dvije mogućnosti raspolaganja naknadom troškova izborne promidžbe i to:

• Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović može sredstva zadržati za sebe osobno. U tom slučaju navedeni iznos smatra se oporezivim dohotkom i povlači za sobom plaćanja poreza i doprinosa u iznosu od cca. 685.000,00 kn.

• Druga mogućnost je prebacivanje sredstava u ukupnom iznosu i to: 1.171.470,00 kn na središnji račun Stranke koja ju je kandidirala. U tom slučaju transakcija ne podliježe nikakvim davanjima.

S obzirom da je Predsjednica Republike najavila da će sredstva donirati potrebitima, a stranka je to svesrdno podržala, donesena je zajednička odluka da se sredstva uplate na središnji račun stranke, a potom upute potrebitima. HDZ-a je u financijskom planu za 2015. godinu planirao tekućih donacija u iznosu od cca. 1.600.000,00 kn, pa sredstva koja su stigla na središnji račun Stranke može bez davanja transferirati prema raznim Udrugama kako želi."

Ukratko, Zakon je predvidio da je taj novac, ako ga kandidat želi osobno koristiti, pa i uplatiti u humanitarne svrhe njegov osobni prihod i na taj prihod se plaćaju porezi i doprinosi, najjednostavnije rečeno, kao da je primila plaću u tom iznosu. Koliko god ovo govorilo o besmisleno visokim poreznim stopama za veće plaće (tek je od ove godine SDP-ova vlada najvišu poreznu stopu od 40% digla na recimo tako prihvatljivih 13,200 kuna prihoda mjesečno), to zakonski jednostavno tako propisano. Tako je Sabor odlučio.

I umjesto da predsjednica uredno plati porez – ona novac šalje HDZ-u, koji kao politička stranka može dijeliti humanitarne novce okolo.

Uvijek nas uče da porezi služe kako bi mogli plaćati liječnike, učitelje, vatrogasce, policajce, tete u vrtićima i ostale javne službe koje eto treba svaka normalna država. I da eto porez plaćamo zemlji koju volimo. Međutim, predsjednica čini se zna gdje većina poreza ide: na HDZ-ove (prvenstvo jer ih je više), SDP-ove i druge uhljebe. Na Vargine stilske stolove. Na Zokijeve letove po Hrvatskoj. Na povlaštene mirovine. Na profesore na fakultetima koji u 10 godina nisu izdali udžbenik iz svog predmeta. I tako dalje. Možemo ovo pisati do sutra.

Još nam se onda javi onaj sitni HDZ-ov jurišnik, Gordan Jandroković, čovjek koji bez Ive Sanadera politički ne bi postojao, i izvali: "Predsjednica je sumnjala da taj novac iz državnog proračuna ne bi otišao u humanitarne svrhe nego na luksuz vladajućih."

Jandrokoviću, obzirom da je SDP bio toliko nesposoban da nije napravio niti jednu veću reformu, struktura Državnog proračuna je ostala gotovo jednaka onoj kada si ti bio ministar i pače, potpredsjednik Vlade. Time samo priznaješ da dobar i prevelik dio proračunskog kolača ide na luksuz vladajućih, a ne na potrebe potrebitih. I upravo si ti bio u vladama koje su taj kolač izmislile, ispekle i dale mu domoljubnu glazuru kako bi naivci poreze plaćali. I sada sam kažeš da ide na luksuze? Gdje si bio sve ove godine?

Dakle, i predsjednica i oni koji su upravo stvarali ovakvu strukturu proračuna – HDZ, ranim umirovljenima, izmišljanjima hrpa povlaštenih mirovina, dijeljenjem šakom i kapom iz proračunskog sustava – zabrinuti su da država ne zna s poreznim novcem? Da bi država tih 685.000,00 kn, koje joj zakonski idu, potrošila na uhljebe i luksuz, a ne na učitelje, medicinske sestre, policajce i stvarne socijalne slučajeve? Pa će zato sve ići HDZ-u, koji će onda dijeliti novce u humanitarne svrhe.
Dodano, da ne širimo previše priču – preko milijun kuna donacija koje će u izbornoj godini davati HDZ ne može se smatrati nego čistom političkom promidžbom u izbornoj godini – pa ako već ovo rade što rade, bilo bi lijepo da novac preusmjere Caritasu i Crvenom križu i da prepuste istima daljnje raspolaganje.

Nama svima drugima, koji pošteno plaćamo poreze, ovo je dobra pouka – porezi služe eto luksuzu vladajuće klike (koja god bila). Kaže to Jandroković, bit će ponovno velika faca ako HDZ preuzme vlast.

Dakle, legalno i legitimno je koristiti sve modele kojim na bilo koji način možemo spriječiti ili smanjiti plaćanje poreza, osim ako je to baš ono izravno protuzakonito. Uzeti savjetnike, koristiti sve moguće rupe i propuste poreznog sustava, kupovati gorivo i ostalo u BIH, hranu što više u Sloveniji, a robu preko Interneta naručivati na adresu pošte u Čatežu, pa mjesto bahatog hrvatskog PDV-a plaćati manji slovenski DDV.

Nadalje, treba prebacivati firme van, gledati koje članove obitelji možemo negdje prijaviti na vikendicu (da izbjegnemo porez na kuće za odmor), osnivati udruge i što više love izvlačiti preko njih (legalno dakako kao i HDZ), pa čak i tko ima love kupiti električni automobil pa se smijati ministru Lalovcu.

Ne bi bilo loše ni osnovati par novih vjerskih zajednica, nekako ni njima ne ide loše porezno, a nisu ni obveznici fiskalizacije. Što uostalom, ne biste svoj posao obavljali kao crkva, a ne kao firma? Razmislite o takvom poslovnom modelu!

Nije ni čudo da su oni studenti koji su sanjali Hrvatsku 1971. godine, za vrijeme Hrvatskoj proljeća, danas u ranim 60-tima, svi politički neaktivni i razočarani. Svatko tko je sanjao Hrvatsku prije 1990. godine, pa i oni koji su nakon 1995. i oslobođenja sanjali napokon bogatu i sretnu zemlju – razočaran je. Ovo je Titanik.

Ovo je Titanik u onoj fazi kada je kapetan Edward John Smith zavikao: "Svaki čovjek za sebe!" Hrvatska je postala upravo to. Zemlja u kojoj više nema moralnih vrijednosti, samo borba oko ostataka opljačkanog i – svaki čovjek za sebe. Koliko se može. Pokupi i nestani.

Ostalo nam je istina još par likova tipa ministra Grčića koji, kao na Titaniku, stoje na krmi koja se digla gotovo uspravno i ponavljaju: "Ne samo da smo nepotopivi, već smo i 100 metara dalje od mora nego prije!"

Ovo sve je tužno i jadno. Od čelnika države očekujemo da budu primjer, da viču "Za mnom!" umjesto "Juriš!". U ovakvoj Hrvatskoj, u ovakvom nedostatku morala, vrijednosti i rupičastih pravnih normi (a koje su, rupe u pravnim normama, opet samo za posebne, jer nemaju svi za skupe odvjetnike i porezne savjetnike) – imate samo jednu jedinu vrijednost za koju se trebate boriti. Ta jedna i jedina vrijednost ste vi sami i vaša obitelj. Ni država, ni društvo, ni bilo što treće nije važnije od toga i nemojte se uopće obazirati na išta drugo.

U sustavu gdje vam svi žele uzeti sve, u kojemu niste zaštićeni ni kao radnik ni kao pojedinac ni kao porezni obveznik ni kao poduzetnik, osim ako niste dio kruga povlaštenih, finih, uglađenih i umreženih – nemate nikakve moralne obveze poštivati bilo koga.

Borite se za sebe i svoje ciljeve, borite se za svoju obitelj, nemojte da vam napune glavu "općim vrijednostima" i "nacionalnim interesom" jer to obično znači samo način da bi neki napunili svoje džepove na vaš račun. Čim vidite da netko viče koliki je rodoljub – viče radi sebe i da bi vam uzeo više. Domovina se istinski voli radom, privređivanjem i stvaranjem novih vrijednosti.

Jedino što je bitno ste vi, vaš partner i vaša djeca. Osigurajte po svaku cijenu egzistenciju i razvoj djece, ona jedina ostaju. I sutra ćete od njih dobivati pomoć, jer mirovine u ovakvoj Hrvatskoj neće biti. Učite ih da budu moralni prema moralnim ljudima i da cijene poštene države koje se pošteno odnose prema svom građaninu. Ali da prema ovoj i ovakvoj Hrvatskoj – nemaju nikakvih obveza.