Otpremnine: Može i na teret poreznih obveznika
TRŽIŠTE RADA
Autor/izvor: Jasminka Filipas, filipas@privredni.hr, Privredni vjesnik
/SEEbiz.eu) ZAGREB - U slučaju stečaja poslodavca, pola neisplaćene otpremnine može isplatiti Agencija za radnička potraživanja. Ove godine samo za otpremnine isplatila je gotovo 27 milijuna kuna, a ukupno, u što se ubrajaju i place, bolovanja i štete - gotovo 65 milijuna kuna.
“Rijetki su poslodavci koji poput Ine isplaćuju velike otpremnine i na taj način zbrinjavaju višak radnika. Većina ih otkazuje ugovore o radu prije negoli se navrše dvije godine staža jer tako izbjegavaju isplatu otpremnine, ili isplaćuju samo minimalne otpremnine koje nastoje uklopiti u onih neoporezivih 6.400 kuna.”
"Ponudili su mi otkaz s velikom otpremninom, ali uz uvjet da sljedeće četiri godine ne smijem raditi u struci. S obzirom na gospodarsku situaciju i pitanje hoću li u ovim poodmaklim godinama pronaći novi posao, prihvatio sam ovu nemoralnu ponudu”, kazao nam je jedan čitatelj, stariji od 50 godina.
Ovaj slučaj, pravno definiran kao zabrana natjecanja na tržištu djelatnosti koju ima poslodavac i koja po Zakonu o radu (ZOR) može trajati najviše dvije godine, pokazuje zapravo da prilikom otkaza i isplata otpremnina ima svega, ali da dobar dio radnika ne zna svoja prava i ne trudi se zatražiti besplatni savjet od, primjerice, sindikata.
ZOR jamči prava
Prema ZOR-u, pravo na otpremninu imaju radnici kojima poslodavac otkazuje ugovor nakon dvije godine neprekidnog rada kod tog poslodavca, osim ako za otkaz nije kriv sam radnik. Najmanja otpremnina računa se tako da se trećina posljednja tri mjeseca pomnoži s brojem navršenih godina rada kod tog poslodavca, a najviša - kada se prosječna bruto plaća ostvarena u posljednja tri mjeseca prije prekida radnog odnosa pomnoži sa šest.
Na otpremninu imaju pravo i radnici koji su pretrpjelu ozljedu na radu ili su oboljeli od profesionalne bolesti, ako nakon završenoga liječenja oporavka nisu vraćeni na posao. Oni imaju pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu od onoga koji bi im inače pripao. U ovom drugom slučaju neoporeziv dio otpremnine je do 8.000 kuna godišnje, a u prvom - 6400 kuna godišnje.
Zaključno, ako drukčije nije dogovoreno kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu, otpremnina ne može biti veća od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
“Rijetki su poslodavci koji poput Ine isplaćuju velike otpremnine i na taj način zbrinjavaju višak radnika. Većina ih otkazuje ugovore o radu prije negoli se navrše dvije godine staža jer tako izbjegavaju isplatu otpremnine, ili isplaćuju samo minimalne otpremnine koje nastoje uklopiti u onih neoporezivih 6.400 kuna”, kaže Marina Kasunić Peris, voditeljica Sektora za industrijsku demokraciju u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske.
Zašto Hrvatska ne bi mogla slijediti primjer zemalja EU?
Prema riječima Marine Kasunić Peris, otpremnina u Austriji isplaćuje se i u slučaju kada radnik daje otkaz i to iz posebnog fonda za otpremnine i mirovine u koji poslodavci svaki mjesec uplaćuju 1,5377 posto bruto plaće. Fondovi su dužni novac ulagati na tržištu kapitala i isplaćivati otpremnine. Radnici mogu povući sredstva nakon tri godine neprekidnog staža koji ne mora uvijek biti kod istog poslodavca, a ako ga ne povuku - sredstva i dalje stoje na njihovom računu.
U Nizozemskoj, primjerice, u 50 posto slučajeva otpremninu određuje sud, i to vodeći računa o životnoj dobi radnika, obiteljskoj situaciji, stažu kod poslodavca... U Švicarskoj je otpremnina uređena zakonom, u Danskoj se ona ugovara kolektivnim ugovorom, a u Njemačkoj se isplaćuje i kada se sporazumno prekida radni odnos. Odgovarajuci na naše pitanje je li u Hrvatskoj moguće uvesti sustav kao u Austriji, državni tajnik za rad Krešimir Rožman kazao je da to u ovom gospodarskom trenutku ne bi bilo izvedivo. jer su davanja poslodavaca ionako već dosta velika. Inače, u Austriji je, kako je svojedobno objavio Institut za javne financije, tzv. porezni klin (davanja na plaću i iz plaće) veći nego u Hrvatskoj za oko tri posto.
Otpremnine u slučaju stečaja
Kako u Hrvatskoj nema zajedničkog fonda iz kojeg bi se u slučaju otkaza isplaćivala otpremnina, kao što je to primjerice u Austriji, otpremnine, kao i druga potraživanja u slučaju stečaja poslodavca od kojeg se ne mogu naplatiti potraživanja, padaju na teret poreznih obveznika.
"Ponudili su mi otkaz s velikom otpremninom, ali uz uvjet da sljedeće četiri godine ne smijem raditi u struci. S obzirom na gospodarsku situaciju i pitanje hoću li u ovim poodmaklim godinama pronaći novi posao, prihvatio sam ovu nemoralnu ponudu.”
Tako je Agencija za radnička potraživanja u slučaju stečaja poslodavca (to je nova agencija, nastala odvajanjem iz Fonda za razvoj i zapošljavanje), samo u prvih 10 mjeseci ove godine isplatila 64.253.539,13 kuna na ime potraživanja 5.484 radnika. Kako pojašnjava ravnateljica Agencije Vesna Vitez, glavnina isplaćenih naknada odnosi se na plaće i naknade plaće za godišnji odmor i neisplaćene naknade plaće za bolovanje i to u iznosu od 37.432.454,78 kuna zajedno s doprinosima, a za otpremnine u koje su uključene i pravomoćno dosuđene naknade štete – isplaćeno je 26.821.084,35 kuna.
U 2009. godini ukupno je isplaćeno 42.931.916,83 kune za 2.734 zaprimljena zahtjeva radnika za plaće i otpremnine, dok je do 2. studenog ove godine zaprimljeno 6.426 zahtjeva. Tomu treba pridodati i 884 zahtjeva koja su prenesena iz Fonda za razvoj i zapošljavanje, pa ukupan broj zahtjeva do sada iznosi 7.310.
S obzirom na to da će zahtjevi još stizati, te da ovi pristigli još nisu do kraja isplaćeni, jasno je da će iznos potraživanja do kraja godine biti znatno veći. Agencija inače može isplatiti najviše pola zakonom propisane otpremnine, najviše do jedne trećine pravomoćno dosuđene naknade štete, te najviše do visine minimalne plaće za svaki mjesec za koji radniku nije isplaćena plaća, ali ne više od 8.442 kune.
Ovaj slučaj, pravno definiran kao zabrana natjecanja na tržištu djelatnosti koju ima poslodavac i koja po Zakonu o radu (ZOR) može trajati najviše dvije godine, pokazuje zapravo da prilikom otkaza i isplata otpremnina ima svega, ali da dobar dio radnika ne zna svoja prava i ne trudi se zatražiti besplatni savjet od, primjerice, sindikata.
ZOR jamči prava
Prema ZOR-u, pravo na otpremninu imaju radnici kojima poslodavac otkazuje ugovor nakon dvije godine neprekidnog rada kod tog poslodavca, osim ako za otkaz nije kriv sam radnik. Najmanja otpremnina računa se tako da se trećina posljednja tri mjeseca pomnoži s brojem navršenih godina rada kod tog poslodavca, a najviša - kada se prosječna bruto plaća ostvarena u posljednja tri mjeseca prije prekida radnog odnosa pomnoži sa šest.
Na otpremninu imaju pravo i radnici koji su pretrpjelu ozljedu na radu ili su oboljeli od profesionalne bolesti, ako nakon završenoga liječenja oporavka nisu vraćeni na posao. Oni imaju pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu od onoga koji bi im inače pripao. U ovom drugom slučaju neoporeziv dio otpremnine je do 8.000 kuna godišnje, a u prvom - 6400 kuna godišnje.
Zaključno, ako drukčije nije dogovoreno kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu, otpremnina ne može biti veća od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
“Rijetki su poslodavci koji poput Ine isplaćuju velike otpremnine i na taj način zbrinjavaju višak radnika. Većina ih otkazuje ugovore o radu prije negoli se navrše dvije godine staža jer tako izbjegavaju isplatu otpremnine, ili isplaćuju samo minimalne otpremnine koje nastoje uklopiti u onih neoporezivih 6.400 kuna”, kaže Marina Kasunić Peris, voditeljica Sektora za industrijsku demokraciju u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske.
Zašto Hrvatska ne bi mogla slijediti primjer zemalja EU?
Prema riječima Marine Kasunić Peris, otpremnina u Austriji isplaćuje se i u slučaju kada radnik daje otkaz i to iz posebnog fonda za otpremnine i mirovine u koji poslodavci svaki mjesec uplaćuju 1,5377 posto bruto plaće. Fondovi su dužni novac ulagati na tržištu kapitala i isplaćivati otpremnine. Radnici mogu povući sredstva nakon tri godine neprekidnog staža koji ne mora uvijek biti kod istog poslodavca, a ako ga ne povuku - sredstva i dalje stoje na njihovom računu.
U Nizozemskoj, primjerice, u 50 posto slučajeva otpremninu određuje sud, i to vodeći računa o životnoj dobi radnika, obiteljskoj situaciji, stažu kod poslodavca... U Švicarskoj je otpremnina uređena zakonom, u Danskoj se ona ugovara kolektivnim ugovorom, a u Njemačkoj se isplaćuje i kada se sporazumno prekida radni odnos. Odgovarajuci na naše pitanje je li u Hrvatskoj moguće uvesti sustav kao u Austriji, državni tajnik za rad Krešimir Rožman kazao je da to u ovom gospodarskom trenutku ne bi bilo izvedivo. jer su davanja poslodavaca ionako već dosta velika. Inače, u Austriji je, kako je svojedobno objavio Institut za javne financije, tzv. porezni klin (davanja na plaću i iz plaće) veći nego u Hrvatskoj za oko tri posto.
Otpremnine u slučaju stečaja
Kako u Hrvatskoj nema zajedničkog fonda iz kojeg bi se u slučaju otkaza isplaćivala otpremnina, kao što je to primjerice u Austriji, otpremnine, kao i druga potraživanja u slučaju stečaja poslodavca od kojeg se ne mogu naplatiti potraživanja, padaju na teret poreznih obveznika.
"Ponudili su mi otkaz s velikom otpremninom, ali uz uvjet da sljedeće četiri godine ne smijem raditi u struci. S obzirom na gospodarsku situaciju i pitanje hoću li u ovim poodmaklim godinama pronaći novi posao, prihvatio sam ovu nemoralnu ponudu.”
Tako je Agencija za radnička potraživanja u slučaju stečaja poslodavca (to je nova agencija, nastala odvajanjem iz Fonda za razvoj i zapošljavanje), samo u prvih 10 mjeseci ove godine isplatila 64.253.539,13 kuna na ime potraživanja 5.484 radnika. Kako pojašnjava ravnateljica Agencije Vesna Vitez, glavnina isplaćenih naknada odnosi se na plaće i naknade plaće za godišnji odmor i neisplaćene naknade plaće za bolovanje i to u iznosu od 37.432.454,78 kuna zajedno s doprinosima, a za otpremnine u koje su uključene i pravomoćno dosuđene naknade štete – isplaćeno je 26.821.084,35 kuna.
U 2009. godini ukupno je isplaćeno 42.931.916,83 kune za 2.734 zaprimljena zahtjeva radnika za plaće i otpremnine, dok je do 2. studenog ove godine zaprimljeno 6.426 zahtjeva. Tomu treba pridodati i 884 zahtjeva koja su prenesena iz Fonda za razvoj i zapošljavanje, pa ukupan broj zahtjeva do sada iznosi 7.310.
S obzirom na to da će zahtjevi još stizati, te da ovi pristigli još nisu do kraja isplaćeni, jasno je da će iznos potraživanja do kraja godine biti znatno veći. Agencija inače može isplatiti najviše pola zakonom propisane otpremnine, najviše do jedne trećine pravomoćno dosuđene naknade štete, te najviše do visine minimalne plaće za svaki mjesec za koji radniku nije isplaćena plaća, ali ne više od 8.442 kune.
Preuzeto s: nhs.hr