OTKRIVAMO: Tko i kako je postavio Darka Milinovića na mjesto ličkog šerifa?
(Dnevno.hr)
RO
Darko Milinović je krenuo u osvajanje političkih visina 1998. godine, kada je postavljen za ravnatelja Opće bolnice Gospić u kojoj je, od odlaska dr. Stojana Miloša u mirovinu, bio voditelj ginekološkog odjela. Da bi se bolje razumio moralni profil bivšeg ministra Milinovića, valja se prisjetiti njegove intervencije za oca Dragu u reguliranju statusa političkog uznika, a time i bitne povišice mirovine "doktora" Drage, dugogodišnjeg gospićkog rendgenskog tehničara, koji je u doba komunizma bio iznimno utjecajan u Općoj bolnici, tj. tadašnjem Domu zdravlja Gospić, gdje je bio i predsjednik komunističkog sindikata.
Nekoliko je verzija, među njima i ona koju je i sam Dado ispričao, kako je njegov otac dobio status uznika miksanjem biografskih podataka njegova oca i djeda, kako bi se obmanulo javnost o stvarnom stanju stvari. Naime, djed Darka Milinovića bio je domobran, koji se u poraću protivio i hulio protiv seljačkih radnih zadruga. Zbog toga je osuđen na robiju od godinu i pol koju je izdržao u Staroj Gradiški. Ministrov otac Drago je pak, kao osamnaestogodišnjak pokušao prijeći jugo-granicu kao ekonomski emigrant na Zapad, ali je otkriven na slovenskoj granici i - uhićen. Zbog toga je, navodno, odležao tri mjeseca u mariborskom zatvoru, a temeljem koje dokumentacije je dobio status političkog uznika, u Administrativnoj komisiji Vlade RH - ne žele komentirati.
Na drugoj pak strani, Valentići su uvijek bili konzervativno obučeni - kravata je bila fetiš muškog dijela obitelji, a ženski dio je zadržao jedan pristojan način odijevanja - obitelj je posebno pazila na poštovanje stečeno u društvu. Kod Valentićevih je dolazio i predsjednik Tuđman, ali roditelji Nikice Valentića su znali svakome reći što misle, pa i predsjedniku, a s vremenom su uvidjeli i velike propuste hadezeovaca, pa se nisu libili i to reći tadašnjem predsjedniku.
Nikica Valentić je bio premijer države dvije godine u vladi HDZ-a, od 1993. do 1995., i poznat je po uvođenju kune u platni promet, što je izazvalo veliki otpor izvan Hrvatske, jer se valutu nekorektno povezivalo s Pavelićem.
Lojalni kadrovi na vodećim mjestima
Nikicu Valentića, kao saborskog zastupnika i Tuđmanovog čovjeka od posebnog povjerenja, Darko Milinović je 1998. zamolio da se zauzme za njegovo postavljanje na mjestu ravnatelja u OB Gospić. Tadašnja ravnateljica bolnice, Marija Vrkljan Ilijevski, za vrijeme Domovinskog rata u Gospiću, pobjegla je s mužem u Makedoniju i nije se baš pokazala kao veliki domoljub u ratu, a bolnica je te 1998. je već ušla u - dubioze. Mali broj ljudi izvan Gospića zna o rođačkoj vezi obitelji Valentić - Milinović, a mediji do sada o tome nisu iznosili bitne činjenice. No, naš je izvor detaljno opisao kako je Darko Milinović postao ravnatelj.
Sastanak od povijesnog značaja za karijeru Darka Milinovića, održao se u kući oca Nikice Valentića. U kuću su došli Darko Milinović i njegov otac Drago, Nikica Valentić i tadašnji ministar zdravstva i socijalne skrbi, Andrija Hebrang. Na prijedlog Nikice Valentića napravljen je plan kako Darka Milinovića ustoličiti za ravnatelja bolnice u Gospiću i zadovoljiti njegove političke i profesionalne ambicije. Radilo se o sljedećem: Milinović se prijavljuje na natječaj za ravnatelja, nakon smjene ravnateljice Marije Vrkljan Ilijevski zbog njenih loših rezultata. Ono pak što će privući djelatnike bolnice da stanu uz njega, nakon namještenog natječaja i osigurati mu poziciju ravnatelja, svakako će biti obećanje Darka Milinovića djelatnicima bolnice o isplati plaća, renoviranju i opremanju bolnice. To im je sve mogao ponuditi, jer su iza njega stajali ministar Andrija Hebrang i Nikica Valentić.
Andrija Hebrang se obvezao na tom sastanku da će odmah uplatiti novac za isplatu plaća radnicima gospićke bolnice, a nešto kasnije se krenulo i u obnovu bolnice, što je već bio plod daljnjih odnosa s ministrima i postavljanjem Milinovića za ministra. Kada bi to bila privatna inicijativa, bio bi to progresivan plan za spas bolnice, no, ovako je to postao samo uhodani recept za postavljanje lojalnog kadra na vodeća mjesta u Gospiću.
Bolnica u Gospiću, tako je odjednom, od velikog gubitaša, političkim čarobnim štapićem postala vodeća bolnica po suficitu u Hrvatskoj. Kupuje se moderna aparatura, iako ni do danas nema kadra koji s njom zna raditi. Gospićka bolnica ima i danas najmoderniji CT glave, ali nema djelatnika koji bi radio na njemu. Naš izvor tvrdi da je i Darko Milinović, u zadnje vrijeme, htio pokrenuti privatnu kliniku, ali kako se čeka pad Zorana Milanovića i hadezeovska vlada, taj projekt je, navodno, ostao u zapećku.
Nikica Valentić je u slučaju Milinovića, rođačke odnose očito iskoristio za nepotizam, a sebe i Milinovića stavio u sukob interesa prema vlastitom narodu. S vremenom je Valentić shvatio koliki je Milinović megaloman, ali je bilo prekasno, jer se Darko Milinović već savršeno umrežio.
Andrija Hebrang, kao što je pronašao novac za plaćanje radnika bolnice za vrijeme postavljanja Darka Milinovića za ravnatelja, imao ga je i za vrijeme Marije Vrkljan Ilijevski. Međutim, novac poreznih obveznika je iskorišten za postavljanje Darka Milinovića na vlast u bolnici i pogodovanje po rođačkoj liniji.
Milinović je kao ravnatelj, krenuo i u građevinsku sanaciju bolnice Gospić, a taj je posao povjerio opet rođaku, Josi Vrkljanu. Dok je on "sanirao" bolnicu, naš izvor dodaje da je ta sanacija pomogla nicanju kuće Darka Milinovića na Viru. Vrkljana su mediji prozvali i za enormno naplaćeni odvodni kanal od 480.000 kuna u dužini od 200 metara. Međutim, on je i dalje nedodirljiv i neometan od bilo kakvih provjera stvara svoj imperij. Poduzetnik je s velikim utjecajem u Lici. Vrkljanova sestra, udana Radošević, radi u bolnici na ginekologiji, a sa suprugom je i vlasnica hotela u Karlobagu, hotela Lika u Gospiću i lokala Na Mostu u Gospiću. Velika imovina, nesrazmjerna njenim primanjima, pretpostavlja vezu između kontroverznog poduzetnika i njenih nekretnina.
Uz stan u Gospiću koji glasi na suprugu Darka Milinovića, obitelj koristi kuću u Kaniškoj ulici u Gospiću za boravak obitelji, uvedenu također na njeno ime i u njenom vlasništvu. Milinovićevi imaju i stan u Zagrebu, Kancelak 15, koji je od sedamdesetih godina prošlog stoljeća njihov, kao i kuća na Viru, stvorena za obiteljska okupljanja.
Svakodnevni strah u Lici
Milinovićeva sestra Mira Jakovljević, uz tajničku plaću ravnateljice Doma zdravlja, uspjela je uštedjeti i za dva stana u Zagrebu, dok joj je brat Darko kupio apartman na Viru. Zanimljivo je da je kuća na Viru podignuta na području na kojem nikako nije mogla biti srušena. I supruga Darka Milinovića posjeduje daleko veću imovinu od mogućnosti za njihovu kupnju, jer radi administrativne poslove u Šumariji, baš kao i njegova sestra, koja uz problem s alkoholom, uspijeva biti moćna Ličanka s tajničkom plaćom. Istodobno je nejasno, zašto Milinović izbjegava da se nekretnine uvedu kao njegovo vlasništvo.
Naš izvor tvrdi da je Darko Milinović 2001. podigao kredit od 400.000 kuna, na osnovu svoje plaće i primanja supruge, doslovno telefonskim putem, iako sumnja da je za njega uopće imao dostatne uvjete.
Međutim, ako se usporede vrijednosti nekretnine s primanjima protagonista, dolazi se do zaključka da su nekretnine kupljene s nedostatnim primanjima. Otkriva se da su veze pojedinaca i Darka Milinovića, razlog njegovog naglog bogaćenja.
Ako tome dodamo i svjedočenja Mire Matijevića o korupciji u ličkom pravosuđu i policiji, vidi se koliko je Lika pod udarom pojedinaca, kojima je političko partnerstvo u materijalnoj koristi, važnije od razlike u političkim stavovima. Tako, "ugroženi" Srbi iz SDSS-a i njen šef Milorad Pupovac, zajedno s HDZ-om pod kapom Darka Milinovića, dobro funkcioniraju, a štite ih prekaljeni udbini kadrovi - Jugoslavija u malom...
Željko Orešković Macola, danas kao poduzetnik žari i pali po Korenici, dok je prije rata bio kondukter u autobusu. Sada je, uz pomoć Darka Milinovića, postao - mali tajkun. Počeo je s kafićem, u kojem je putnicima prodavao sokove, sendviče i kavu, a danas je taj 51-godišnji lički ugostitelj poslodavac za 250 zaposlenih. On je znao, rekao je i sam jednom prilikom, da će zahvaljujući ponajviše kolegama - vozačima autobusa, moći polako razvijati ugostiteljski biznis. Međutim, bez političke potpore iz Gospića, Macola bi i danas prodavao sendviče, a ne bi se pripremao za izgradnju drvenih kuća kod Plitvica. Njegova "američka priča" o bogaćenju je i lička priča, gotovo u svakom kutu, jer umrežena ekipa dijeli poslove među sobom, što i ne bi bilo loše, da se to ne radi na račun državnih institucija. Inače, Ličani danas zovu Korenicu - Dado grad - aludirajući na veliku pomoć koju Koreničanima pruža Darko Milinović.