Održani regionalni tematski sastanci za unapređenje zaštite na radu u sektoru

Osim predstavnika Nezavisnog cestarskog sindikata, Samostalnog sindikata putara Srbije i Saveza samostalnih sindikata Subotice, sastanku su prisustvovale kolege iz Družbe za avtoceste v Republiki Sloveniji (DARS), Hrvatskih autocesta (HAC), Bina-Istre, Srbijaautoputa, PZP Beograd Strabaga, Puteva Čačak, Kruševacputa i Vojputa. Održana su dva strukturirana tematska sastanka organizirana oko dvije teme: analize ozljeda na radu te radova na trasi cesta i autocesta.

Nakon što su sudionici kratko predstavili poduzeća iz kojih dolaze, razgovor se fokusirao na stanje sustava zaštite na radu u pojedinim državama, a onda i poduzećima, kroz primjer tretiranja ozljeda na radu.

Kolege iz Srbije istaknule su da u Srbiji postoji obaveza prijave svih ozljeda neovisno o njihovoj težini i da je obaveza poslodavca da o ozljedi na radu obavijesti inspekciju i policiju. Budući da u slučaju ozljede na radu sve troškove snosi poslodavac, državne institucije lako priznaju ozljede jer ne snose financijsku odgovornost. Međutim, država je uvela vođenje crnih i bijelih lista poslodavaca koje se kreiraju prema bodovanju s obzirom na ozljede i druge uvjete rada, pa iako se radi o neobvezujućim listama, poslodavci su prestali prijavljivati ozljede jer im one donose negativne bodove. U praksi poslodavci tako uglavnom ne prijavljuju ozljede na radu nego se dogovore s ozlijeđenim radnicima da će ih administrativno voditi kao da rade tijekom njihove odsutnosti radi oporavka, što ozlijeđenim radnicima donosi barem bazičnu isplatu plaće zbog čega su skloni pristati na takvu “sigurnu” opciju. Ako je firma osigurana i dođe do prijave ozljede na radu i potraživanja radnika po toj osnovi, problem stvara naplata naknade štete od osiguranja i često preniske naknade koje ne pokrivaju ni osnovne troškove liječenja. S time je povezan i problem kvalificiranja ozljeda na radu budući da se u praksi događa da liječnici i ozljede poput otvorenog prijeloma kvalificiraju kao lake. Dodatno, za razliku od Hrvatske i Slovenije, u Srbiji ne postoji zakonska obaveza poslodavca da na određen broj radnika zaposli stručnjaka zaštite na radu.

Slovenski DARS upravlja s oko 600 km autocesta i brzih cesta te zapošljava oko 1200 radnika. Prema slovenskom zakonu, prijavljuju se one ozljede za koje se očekuje da će bolovanje trajati dulje od tri dana, ali interni pravilnik DARS-a propisuje da radnik mora prijaviti i svaku drugu ozljedu. Dakle, služba ZNR zaprima sve prijave, a poslodavac odlučuje što će priznati, dok u idućoj fazi ozljedu priznaje liječnik opće prakse. Od 2014. se više ne priznaju ozljede vezane uz prijevoz s posla i na posao. Godišnje se prijavljuje 30 – 40 ozljeda, od kojih u prosjeku 95 posto bude priznato. U posljednjih godinu dana već je troje radnika ozlijeđenih uslijed naleta vozila, što se događa uglavnom na brzim cestama zbog nepostojanja zaustavnog traka. Najveći problemi se događaju prilikom košnje na kosinama, sječe drveća i sl. (lomovi, iščašenja i sl.). Bolovanje za ozljedu na radu do 30 dana u visini od 100 posto plaće plaća poslodavac, dulje od toga Zavod za zdravstveno osiguranje, a poslodavac ima pravo tražiti refundaciju troškova. 

Slovenski zakon o zaštiti na radu poslodavcu nalaže da inspekciji prijavi ne samo ozljede nego i opasne događaje koji su mogli dovesti u opasnost ljudski život ili proizvesti veću materijalnu štetu. Služba ZNR tako vodi evidenciju opasnih događaja i proizvodi informativne materijale za radnike te redovito analizira stanje zaštite na radu i izrađuje programe prevencije. U Hrvatskim autocestama nedavno je uveden formular za prijavu opasnih događaja i stručnjaci ZNR s povjerenicima radnika za zaštitu na radu u svakoj prilici nastoje razgovarati o važnosti prijavljivanja i analize takvih situacija radi preventivnog djelovanja. Pozitivan je i pristup Bina-Istre, gdje je organizirana edukacija radnika s prometnom policijom o usporavanju prometa.

Također, primjer Bina-Istre ukazuje na prilike koje otvara provedba ISO standarda. Za radnike Bina-Istre se uvođenje ISO standarda pokazalo dobrim jer su ISO standardi u provedbi mnogo stroži od nacionalnog zakonodavstva, uz česte i stroge audite, ponekad i nenajavljene. Povećana kontrola je pozitivno utjecala na dodatna ulaganja poslodavca u opremu i ljude: na 250 ljudi zaposleno je troje stručnjaka ZNR, umjesto tri sastanka odbora za ZNR održavaju se četiri itd.

Što se tiče usporedbe stanja vezanih uz temu radova na trasi cesta i autocesta, kolege iz Srbije navele su da se često pogrešno prilazi obilježavanju radova u prometu, a da je na autocesti stanje najgore. Nerijetko se događa da se nakon radova zaboravi ukloniti signalizaciju, što utječe na ozbiljnost shvaćanja postavljene signalizacije od strane sudionika u prometu. I u Hrvatskoj i u Sloveniji, kao i u Srbiji, lociran je problem postavljanja predsignalizacije za zonu radova, odnosno način prenošenja znakova u centralni pojas na siguran način. Svugdje je problem nepostojanje jedinstvenog, ujednačenog standarda.

Stanje s nabavom opreme razlikuje se od države do države. U Srbiji ne postoji obaveza nabave naletnih prikolica i općenito nema zakonskih obaveza zaštite radnika na cesti. Problem je što vlasništvo i održavanje autocesta nije objedinjeno u jednoj firmi, tako da firmama koje održavaju autoceste često nedostaje novca jer nemaju prihoda iz naplate cestarine od kojih bi dio dobiti mogle uložiti u opremu za povećanje sigurnosti na radu. U Sloveniji nema problema s nabavom opreme jer su i godišnji prihodi i dobit DARS-a visoki - na 600-tinjak km autoceste DARS posjeduje 50-ak ublaživača udara, dok HAC na oko 1100 km posjeduje svega pet. 

Sudionici su kao jedan od ključnih problema prepoznali nedostatak obuke radnika u području podizanja svijesti o zaštiti na radu i posebnostima uvjeta rada na cesti, osobito kod sezonskih radnika. Problem je i sve veći udio nesigurnog sezonskog rada (tzv. privremeno-povremeni poslovi), jer radnici koji rade u tom režimu često nemaju prava koja uživaju radnici u stalnom radnom odnosu kod poslodavca, što je npr. slučaj u Srbiji, pa tako ni u slučaju ozljeda na radu, a svijest o sigurnosti na radu im je svugdje niža nego kod stalno zaposlenih radnika jer se u njihovo educiranje i osvještavanje znatno manje ulaže.

Sastanci su zaključeni razgovorom o nastavku umrežavanja oko prijenosa dobrih praksi i mogućnostima pokretanja zajedničkih inicijativa za unapređenje sektorske zaštite na radu u državama regije.

Regionalni sastanci organizirani su i provedeni u sklopu projekta „Speak up 2: Jačanje sindikalnog organiziranja u sektoru cestovnog prometa" financiranog iz Europskog socijalnog fonda.

 

Objavljeni sadržaj isključiva je odgovornost Nezavisnog cestarskog sindikata.