Kako? Pa, jedna dalmatinska obitelj koja, za hrvatske prilike, ima sreću jer mjesečno ima u “proračunu” dvije plaće, i to prosječne, a u cijeloj zemlji čak 59 posto zaposlenih u poduzećima može samo sanjati takvu “buštu”, do kraja će godine mjesečno raspolagati s 10.554 kune ili ukupno s 42.216 kuna, a troškovi im lako mogu iznositi 56.840 kuna.
Hrana i režije ‘pojedu’ polovicu plaće
Gotovo polovicu tih troškova, čak 25.632 kune, čine hrana, režije i higijena. Jer, splitska mjesečna potrošačka košarica, u kojoj su Nezavisni hrvatski sindikati računali najjeftiniju hranu i higijenske potrepštine, mjesečno košta po 6408 kuna.
Tom trošku smo dodali 8000 kuna za četiri rate stambenog kredita, pa još 13.208 kuna troška za kupnju kompleta knjiga za drugi i sedmi razred osnovne škole, pribora, odjeće i obuće za djecu, računala od 3500 kuna, jedne ekskurzije i rata dvaju tečaja stranog jezika za djecu. Registracija automobila i zamjena ćelavih guma odnijet će još 5200 kuna.
Ako u toj našoj virtualnoj obitelji jedno dijete ima rođendan do kraja godine, proslava i dar bi mogao stajat oko 850 kuna, a stave li djeci pod božićni bor roditelji, primjerice, po par rola, to će ih doći 1050 kuna. Nek se do kraja godine ovoj obitelji pokvari perilica rublja i moraju kupiti novu, to je još 2500 kuna.
Kad se ta hrpa troškova zbroji, pa im se doda još 400 kuna jer su ovih dana od Elektrodalmacije dobili novi komplet uplatnica za struju za zimsko razdoblje kada im zbog grijanja mjesečna rata skače za sto kuna, s 380 na 480 kuna, ispada 56.840 kuna.
To znači da su roditelji s dvije prosječne plaće, bez izlazaka u kafiće i restorane, bez kupovanja kozmetike, bonova za mobitele... s ekonomiziranjem s kupnjom najjeftinijih proizvoda u prodavaonicama, kratki za 14.624 kune.
Nakon što podmire samo troškove za hranu, režije i higijenske potrepštine te stambeni kredit, ostaje im svega 8184 kune, a troškovi školovanja, odjeće i obuće za djecu iznose 13.208 kuna. Čak i kad djeci ne kupe računalo, ti su troškovi 9708 kuna i premašuju njihove mogućnosti.
Apotekarska vaga
Dakako, preostaje im još objasniti djeci da od proslave rođendana, rođendanskog i božićnog dara nema ništa... Ili, opcija “b” – posegnuti za minusom na tekućem računu ili kreditnom karticom.
Da bi ovakva obitelj mogla sebi priuštiti stvari koje smo zamislili, a daleko su od luksuznog života, mjesečno bi im trebalo još 3656 kuna prihoda, a još i više bi im kuna trebalo da ne bi morali jedino kupovati najjeftiniju hranu. Jer, čak se i s dvije prosječne plaće troškovi i kune moraju mjeriti apotekarskom vagom ako se ne želi u minus.
Sanja Stapić
Do kraja godine fali 14.644 kuna
•• ukupna zarada od rujna do kraja prosinca:42.216
•• ukupni troškovi: 56.840 kuna
- mjesečna košarica (hrana, režije, higijena): 25.632
- 4 rate kredita: 8000 kuna
- dodatni trošak za zimsku ratu struje: 400 kuna
-knjige, pribor, jedan ruksak: 2681 kuna
- računalo: 3500 kuna
- ekskurzija + 500 kuna džeparca: 2550 kuna
- odjeća i obuća za djecu: 3000 kuna
- četiri rate tečaja stranih jezika za djecu: 1477 kuna
- jedan dječji rođendan (dar i proslava): 850 kuna
- dva dara za Božić (dva para rola):1050 kuna
- registracija auta: 2800 kuna
- zimske gume: 2400 kuna
- perilica rublja: 2500 kuna
‘Imamo za udžbenike jer smo bez kredita za stan’
Stiže jesen, otpadat će lišće, a i proračun pari nešto žut... Počele su se i današnjim vremenima prilagođavati “stare“ pjesmice, no pjesmu na stranu, svi se slažu u jednom – jesen što nam stiže bit će teška, teško će se spajati kraj s krajem, na naplatu stižu krediti, treba djeci kupiti udžbenike, treba ih odjenuti za zimu...
- Nama Hrvatima je uvijek sve teško, a ja vjerujem da ne može gore od ovoga, mora bit bolje - kazuje nam tridesetšestogodišnji diplomirani ekonomist Ivan (podaci poznati redakciji), ponosni tata sedmogodišnjeg Marka i malene, trogodišnje Ele.
Ivan je zaposlen i prosječno mu mjesečno na račun “kapne“ oko deset tisuća kuna, supruga mu Mirjana, profesorica stranog jezika, ima oko četiri i pol tisuća, Marko pak od prvog ponedjeljka u rujnu postaje školarac. - Vrtić nas je stajao mjesečno 700 kuna, a sada komplet udžbenika 600, i to za cijelu godinu - smije se Ivan, sretan, kaže, što je jedan od rijetkih u Splitu koji se može pohvaliti redovnim primanjima i s dvije plaće u jednom domu.
- Računajte, molim vas, i školsku torbu, ona je stajala 799 kuna! Srećom, pa su i pernice uključene u cijenu. Znam da su knjige skupe, ali mi ih našem sinu možemo priuštiti, baš kao i zimsku jaknu, njemu i sestri mu, baš kao i zimske cipele - kaže.
Ne želi se žaliti, veli nam, premda mu je prije par godina financijska slika bila puno bolja. I djeca su bila manja i manje zahtjevna, kaže. Kredit za automobil nema, stambeni kredit nema, nema minus na računu, to može zahvaliti roditeljima koji su mu riješili stambeno pitanje, a sebi jednostavno ne dopušta nikakav minus, ako nije riječ o nekoj investiciji. Onda se discipliniramo i znamo da u određenom vremenu taj dug moramo svesti na nulu, ozbiljan je Ivan.
Vjeruje kako posla u Hrvatskoj ima za svakog onog koji želi raditi, istina je da to vjerojatno neće biti posao iz snova, ili posao u struci, ali će pomoći u svakom slučaju da se prebrodi neko razdoblje.
Ivanu je sve pod “teško“ prolazno i prijelazno, ne dopušta si takav način razmišljanja i uvijek je optimističan.
Imamo iste stavove o životu, nema grintanja, samo rad, dodaje i Mirjana. Obišli su cijelu Europu i vidjeli kako ljudi puno više rade, ali i puno manje imaju. Imamo čist zrak, čistu vodu, kvalitetnu spizu, ‘ko to može platit’ - pojašnjava Mirjana. Kinezi nemaju čist zrak, Turci rade šest dana u tjednu...
Milena Budimir
‘Knjige sam kupila, ali nemam sinu za novu obuću i odjeću’
Hurma Čolaković, samohrana nezaposlena majka dvoje djece, s velikom zebnjom iščekuje početak ove školske godine. Za svog devetogodišnjeg sina Dina, koji u rujnu kreće u treći razred, uspjela je kupiti knjige, za što je morala izdvojiti 680 kuna.
- A što ćete... Morala sam mu kupiti knjige jer će tek od ove godine biti iste za sve. Dogodine se nadam da ću posuditi od starije generacije - kazuje Hurma, koja osim školarca Dina ima i desetomjesečnu bebu, koja također troši, a sve je skupo, pelene, dječja hrana, higijenske potrepštine. Iako su korisnici socijalne pomoći, skroman iznos koji prime nedostatan je za podmirenje svakodnevnih životnih potreba. Ipak nekako uspijevaju sastaviti kraj s krajem.
Uz pomoć dobrih ljudi koji im pomažu. Hurma se nada da će joj socijalna skrb refundirati barem dio troškova za knjige. Lani su joj nešto vratili pa očekuje i ove godine, unatoč najavi smanjenja izdataka za socijalnu skrb.
Baka servis
Kriza je dodatno pogodila Čolakoviće, koji su i bez nje jedva spajali kraj s krajem. Hurma kazuje da joj puno pomaže majka, jer bez nje ne bi mogla živjeti. Kad počne škola, uvijek nešto treba, odjeća obuća, marenda za dijete. Veliki su troškovi - opisuje nam svoju svakodnevicu.
Do kraja ove godine Hurma Čolaković u svoj budžet neće dobiti više od 4800 kuna, po osnovi socijalnih primanja, dječjeg doplatka i porodiljne nadoknade.
S obzirom na visoke troškove života, u tom razdoblju za najminimalnije potrebe trebalo bi joj oko šest tisuća kuna, što je za nju nedostižna svota, imajući na umu da je nezaposlena, bez stalnih prihoda. Za kupnju knjiga potrošila je 650 kuna, a za školski pribor joj treba još najmanje 300 kuna. Tu su i troškovi odjeće i obuće, minimalno u iznosu od 300 kuna.
Osim toga, velika stavka je i kupovina potrepština za bebu, dječja hrana mjesečno iznosi najmanje 500 kuna, a isto toliko treba i za pelene. Druge stvari za nju su luksuz, primjerice telefon ili mobitel. Osim redovitih troškova, veliki bi joj problem bio izvanredni trošak, primjerice, za neki popravak u kući i slično, za što ona ne može izdvojiti ni stotinu kuna. Knjige je morala kupiti, a za odjeću, tenisice i cipele nekako se snađe. Dino to uvijek naslijedi od starije djece.
Za njega to nije nikakav problem. Samo je važno da je čisto. Unatoč problemima svakodnevna življenja, Hurma Čolaković zadovoljna je sinovim uspjehom u školi. Najdraži su mu predmeti likovni i glazbeni. Otkriva nam da je prvi razred prošao s odličnim uspjehom, a drugi s vrlo dobrim. Malo je popustio iz matematike, ali ove će godine, kaže, biti odlikaš.
Stanislav SOLDO
Izvor: Slobodna Dalmacija
Autori: Sanja Stapić, Milena Budimir, Stanislav Soldo
Foto: Slobodna Dalmacija
Objavljeno: 30.8.2010.
