Pri čitanju Programa Vlade RH za mandat 2016.-2020. godine posebno nam „bodu oči" neke najave iz dijela koji nosi naziv Kreiranje radnih mjesta.
 
Iako je „očima ugodno" pročitati: „U segmentu tržišta rada i radnog zakonodavstva Vlada će njegovati kvalitetan dijalog sa svim socijalnim partnerima i u partnerstvu sa sindikatima definirati održive kolektivne ugovore koji će se u potpunosti poštivati i jamčiti radnicima dugoročno stabilno okruženje", to želimo protumačiti kao jasno vladino opredjeljenje za učinkovit i uvažavajući socijalni dijalog na svim razinama i to ne samo tamo gdje je vlada poslodavac nego i pri kreiranju izmjena postojećih i donošenju novih zakona i propisa i raznih politika.
 
Ako je to tako, onda je s tim pomalo u raskoraku konkretna najava i opredjeljenje par redaka dalje. „Vlada će provesti reformu radnog zakonodavstva, pojednostaviti pojedine procedure, osigurati učinkovitu primjenu načela fleksibilnog radnog vremena..." Kako je najavljeno, ovako unaprijed ispada da to vlada tako namjerava provesti bez obzira na stav sindikata, kao dionika u socijalnom dijalogu, a u korist drugog dionika – poslodavaca.
 
Želimo Vas podsjetiti kako je Zakon o radu snažno flekibiliziran 2003. godine, kako je tijekom pregovora za ulazak RH u EU usklađen sa europskom pravnom stečevinom, a kako je 2013. i 2014. godine dodatno fleksibiliziran, pri čemu su mnoge njegove odredbe pojednostavljene, a posebno je fleksibiliziran dio koji uređuje radno vrijeme i sve to na štetu radnika. Hrvatski radnici nakon 2014. godine padaju na samo dno zemalja EU, kad je riječ o zakonskoj zaštiti zaposlenja. Zar to političkim elitama i poslodavcima nije dovoljno, čak i previše? Uz to, pokazatelji jasno govore kako hrvatski radnici prosječno godišnje već rade 117 sati duže, a tjedno 2 sata duže od prosjeka EU, dok je istovremeno poslodavčev trošak po radnikovom satu rada među najnižima u EU. Sve dok se hrvatska konkurentnost pokušava graditi kroz obespravljivanje radnika za Hrvatsku i njene građane nema svijetle budućnosti. To za zemlju znači tražiti konkurentnost za poslove niže složenosti i male dodane vrijednosti što za posljedicu ima ne samo male plaće uz puno rada nego i iseljavanje mladih i, u konačnici, osiromašenje zemlje i njenih građana. A to nije u skladu sa Vašim predizbornim obećanjima.
 
Kad je riječ o Zakonu o radu jasno je ne samo kako ga NE TREBA dodatno fleksibirati nego kako mnoge njegove fleksibilne odredbe treba „defleksibilizirati", a moguću fleksibilizaciju onoga što uređuju ostaviti mogućem ugovaranju samo i isključivo kroz kolektivne ugovore. I sami znate da upravo tako funkcioniraju uređene zemlje EU, čemu i Hrvatska teži. Zašto onda najavljujete suprotno?
 
Svoje stavove spremni smo u svakom trenutku obrazlagati i braniti u argumentiranom dijalogu koji Vi u Programu najavljujete, a na koji Vas pozivamo.
 
S poštovanjem
 
Predsjednik
Krešimir Sever
 
 
 
Preuzeto s: nhs.hr