Na 35 kilometara magistrale čak devet crnih točaka, ali nijedna policijska patrola: dionicu 'ceste smrti' prošli smo s instruktorom vožnje, ukazao je na iznimno opasna mjesta i morbidnu direktivu
(Slobodna Dalmacija)
Novinarska 'inspekcija'
U razmaku od dva dana na prometnicama Makarske rivijere, u Drveniku i Promajni, smrtno su stradala dva motociklista što je tragedija kakvu Makarska odavno ne pamti.....
U razmaku od dva dana na prometnicama Makarske rivijere, u Drveniku i Promajni, smrtno su stradala dva motociklista što je tragedija kakvu Makarska odavno ne pamti. Život je na magistrali kod Drvenika 29. travnja izgubio 41-godišnji Igor Kapović, a 22-godišnji Frane Jujnović poginuo je 1. svibnja kod Promajne. Prema informacijama dobivenim iz PU splitsko-dalmatinske, u oba navedena dva tragična slučaja uzrok prometnih nesreća je neprilagođena brzina.
Time su službenici PP Makarska od početka ove godine zabilježili tri smrtna stradanja jer je 5. siječnja život izgubio pješak na kojeg je na magistrali u Tučepima naletio autobus. Lani su na području Rivijere u prometnim nesrećama poginula dva vozača motocikla s time da su se obje tragedije dogodile na magistrali u Tučepima. Kako pojašnjavaju službenici Odjela za odnose s javnošću PU splitsko-dalmatinske, jedna prometna nesreća nastala je uslijed vožnje na nedovoljnoj udaljenosti, a druga zbog prelaska osobnog vozila na suprotnu kolničku traku i udara u motocikl.
Obzirom na navedenu crnu statistiku, podatke o broju i posljedicama prometnih nesreća na magistrali u Tučepima, policijski službenici su izvršili obilazak ove dionice s djelatnicima Hrvatskih cesta i predložili dodatno postavljanje prometne signalizacije. Kako kažu, pored navedenog, nastavit će se s pojačanim postupanjem u cestovnom prometu na području cijele Rivijere kao i prometnica Županije u cilju smanjenja broja prometnih nesreća s najtežim posljedicama.
Posebno će biti zahvaćeni prekršaji čije kršenje dovodi u opasnost sve sudionike u prometu, a odnose se na nepropisnu brzinu, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola i droga, nepropisno pretjecanje i obilaženje, korištenje mobitela za vrijeme vožnje, nekorištenje pojaseva u vozilima i zaštitnih kaciga na motociklima i mopedima.
Međutim, mimo lanjskih statističkih podataka prema kojima je magistrala u Tučepima postala opasno mjesto u prometu, o crnim točkama na cestama od Dubaca do Podgore javnost i vozači sigurno su dobro upoznati jer se u zadnjih 15 godina na ovom predjelu dogodio veliki broj prometnih nesreća u kojima su živote izgubili brojni, posebno mladi Makarani i vozači ili suvozači s područja Rivijere.
Stoga smo i sami odlučili provjeriti i podsjetiti se gdje su osim na magistrali u Tučepima, zapravo crne točke Rivijere.
Obilazak prometnica u duljini od oko 35 kilometara, za sat i pol vremena izvršili smo s prometnim stručnjakom i instruktorom vožnje Miroslavom Dudašom (na slici dolje).
Prilikom naše novinarske patrole u cilju pregleda potencijalno opasnih mjesta, Dudaš nam je pojasnio metodologiju za identifikaciju crnih točaka kao što nam je i opisao razloge zašto bi se pojedina dionica zapravo mogla nazvati crnom točkom.
Naš nam je stručnjak na 35 kilometara magistralne ceste dao mišljenje o kvaliteti prometnih znakova, kolnika i oznaka na cesti kao i njihovoj vidljivosti, preglednosti ceste te utjecaja okolne infrastrukture i okoliša na vidljivost vozača.
Slučajno ili ne, u sat i pol vremena i to u baš u petak od 16 do 17.30 sati od Dubaca do Podgore nismo naišli ni na jedno policijsko vozilo niti policajca. A, primjerice, na Voliciji smo posvjedočili da je čak troje vozača i jedan biciklist 'prošlo' kroz crveno, dok je peti vozač oduzeo prednost drugom vozilu. Znači, u dvije minute naše patrole mogle su se dogoditi najmanje tri prometne nezgode.
A da ne govorimo da smo utvrdili čak devet crnih točaka u prometu i tek dva izvrsna prometna rješenja s time da nismo uzimali u obzir 'višu' silu i vozačku nekulturu, već samo tehničke karakteristike pojedinih dionica, broj postavljenih prometnih znakova, semafora i kamera.
Kako nam je pojasnio Dudaš, naziv crna točka ukinut je prije 10-ak godina od strane HAK-a jer je ustanovljeno da on kod vozača izaziva nelagodu i strah, a ne povećava pozornost.
Prema domaćim i međunarodnim iskustvima, jedan od najučinkovitijih načina povećanja sigurnosti cestovnog prometa je identifikacija i sanacija opasnih mjesta za koju se u Hrvatskoj koristi metodologija izrađena od strane Hrvatskih cesta i Instituta građevinarstva Hrvatske.
Ovom metodologijom,opasnim mjestom ili nazovimo je i dalje crnom točkom, smatra se raskrižje ili odsječak ceste duljine do 300 metara, a opasna dionica i do 1000 metara uz uvjet ako se na kritičnoj lokaciji u zadnje tri godine dogodilo 12 ili više prometnih nesreća sa ozlijeđenim osobama ili ako je na promatranoj lokaciji također u zadnje tri godine evidentirano 15 ili više nesreća bez obzira na posljedice.
- Znam reći da je crna točka zapravo živa materija jer je promet sam po sebi živ zbog čega je i uzeto promatranje lokacija u trajanju od tri godine. Promatra se dio ceste od 300 metara pa se tu, primjerice, dogodi niz težih ili lakših nesreća. Međutim, u narednom periodu od tri ili pet godina na promatranoj dionici se ne dogodi nijedna nesreća i onda taj dio ceste postane neslužbeno neopasan, pojašnjava nam Dudaš tijekom vožnje dodavši da je takav primjer u Makarskoj na križanju prema Velikom Brdu, a koje je bilo 'obilježeno' crnom točkom.
Naime, veliki je pravac od Kuka preko Veprica do navedenog križanja, ali novim prometnim rješenjem i postavljanjem semafora, taj je dio prestao biti crna točka jer se promet usporio i time se problem riješio.
- U cijeloj priči oko opasnih mjesta ili crnih točaka u prometu, mene jako ljuti što se rješenju pristupa tek nakon prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama. Tek tada se postavljaju semafori, kamere ili se grade kružni tokovi. Tako da i sebi i nadležnima postavljam pitanje: Zašto se kod nas tek nešto poduzima nakon tragedije? Zar se ne može djelovati preventivom?, pita se Dudaš s kojim dolazimo do Dubaca. I tu zapravo počinje naša patrola. I odmah 'naletimo' na crnu točku.
Prema Dudaševoj analizi, Dubci sami po sebi imaju veliku preglednost, ali velika mana je što nema rasvjete. Prometni znakovi kao i sama cesta su zadovoljavajući, zaštitne ograde, burobran i nasipi također, ali su postavljeni tek prije 13 godina kada je život slijetanjem vozila s kolnika u provaliju izgubio 36-godišnji Makaranin Denis Hoffman.
- Kritični dio Dubaca je kada se vozi iz smjera od Splita prema Makarskoj i obrnuto jer se uopće ne vidi pregib ceste, a i taj dio je jako loše osvijetljen i vozila iz pravca Makarske 'dolijeću' jako velikom brzinom uz ograničenje od 80 km/h. S druge strane, kada se dolazi od vrha Dubaca, u jako kratkom periodu se mora shvatiti potreba za skretanjem prema Makarskoj. Skretanje na lijevo je najopasnije jer se gotovo ništa ne vidi, a iz pravca Splita nailaze vozila i samo je dobra volja vozača hoće li vam dati prednost prolaska i zapravo se prema Makarskoj skreće naslijepo, pojašnjava Dudaš koji smatra da je ovdje jedino rješenje gradnja velikog kružnog toka čime bi se smanjile gužve i to posebno ljeti,a na taj način 'presijecanjem' pregiba bi se smanjio broj prometnih nesreća.
Potom slijedi cesta prema Brelima koja je jako dobro 'pokrivena' prometnim znakovima, iako također nedostaje rasvjetnih stupova. Međutim, sada dolazimo do onog psihičkog momenta kojim bi se itekako mogao smanjiti broj nesreća, a to je policijsko vozilo za koje je uvijek bilo poznato da je parkirano pored Krička i tako vozači smanje brzinu vožnje.
- Vozači koji prolaze ovom dionicom, jednostavno su navikli da će ugledati policajce pa će podsvjesno uvijek smanjiti brzinu, iako je ovaj dio ceste tehnički dobar zbog grubog asfalta. Zato ne vidim razlog zašto policija posebno za vrijeme ljetnih mjeseci ne bi uvijek bila pozicionirana barem radi preventive na određenim lokacijama, kaže nam Dudaš dodavši da se baš iz tog razloga, psihološkog učinka, križanje na ulazu u Brela koje je jedno od većih na Rivijeri, ne smatra opasnim jer vozači automatski uspore vožnju, a i ne mogu razviti veliku brzinu zbog niza uzastopnih zavoja.
Dolazimo do trećeg minusa, magistrale Baška Voda koje je po Dudaševom mišljenju jedno od najopasnijih križanja na kojem je idealan pravac i postavljeni prometni znak dozvoljene brzine vožnje do 80 km/h. Ali, samo je jedan znak na dionici od dva kilometra za upozorenje o više uzastopnih zavoja.
- Ovdje vozilo može razviti brzinu od 100 km/h, ali tada ulazimo u kolničku traku prema Baškoj Vodi,a druga je prema Makarskoj s time da su oni koji ulaze u mjesto nezaštićeni i tu dolazi direktno do frontalnog sudara. Znak ograničenja brzine na 60 km/h postavljen je tek 20 metara prije križanja i tu je nemoguće usporiti sa 100 na 60 km/h. Ovdje bi rješenje bili prometni znakovi ograničenja brzine puno prije križanja, kazuje nam Dudaš koji potom u vožnji kao pozitivno ističe križanje popularnog naziva 'Tri ceste', drugi ulaz u Bašku Vodu iz smjera Splita, a koje je prema njegovom mišljenju najsigurnije. Dobro je osvijetljeno, znakovi su postavljeni kako treba, a među njima je i onaj zabrane pretjecanja, a potom upozorenje od udara vjetra prema Baškom Polju.
- Pregled ceste je izvrstan i ovo je po meni jedno od najboljih križanja na cijeloj Rivijeri, ističe naš instruktor koji odmah daje upozorenje da stižemo do crne točke-Promajna. Ovo je mjesto na magistrali, nažalost, poznato po velikom broju prometnih nesreća i poginulih osoba.
- Riječ je o jednoj od lošijih tehničkih izvedbi jer na ulazu u Promajnu nema rasvjete i zapravo su svi nezaštićeni i vozači koji skreću prema Promajni i oni koji voze od Splita prema Makarskoj i obrnuto. Na ovu se dionicu dolazi velikom brzinom iz smjera Baškog Polja i to preko 100 km/h i onda vozači odjednom nailaze na tzv. šikanu, odnosno veliki broj zavoja, i ako se ne poštuju znakovi, dolazi do tragedije, kaže Dudaš pojašnjavajući nam još jedno opasno križanje kao na prvom ulazu u Bašku Vodu iz smjera Splita, a to je skretanje prema Krvavici. Riječ je velikoj uzbrdici na kojoj vozači razviju brzinu do 80 km/h, ali onda slijedi skretanje ulijevo, a cesta je puna tragova ulja i zemlje. Obzirom da je riječ o jako opasnoj dionici, Dudaš kaže da bi bar trebalo postaviti više znakova upozorenja.
Dolazimo do ulaza u Makarsku koji je sada dobro riješen spomenutim križanjem Ulica Ivana Gorana Kovačića i Puta Velikog Brda gdje se promet usporio. Ali, prije toga opasnost vreba na magistrali u Vepricu gdje je odavno zbog velikog broja vjernika koji pohode svetište, trebalo u najmanju ruku obilježiti pješački prijelaz, a tu je i mogućnost gradnje nadvožnjaka. Nastavak vožnje magistralom do Makarske podsjeća nas na veliki broj prometnih nezgoda, posebno prolaskom pored hotela Rosina Vukovarskom ulicu.
- Na ovom mjestu nema prometnog znaka, a i onaj jedini je zaklonjen grmljem. Premda imamo pješački prijelaz i semafor, osvjetljenje je jako slabo i hitno treba na njemu poraditi jer u večernjim satima uglavnom zbog nepreglednosti, vozači razviju veću brzinu i u većini slučajeva stradavaju pješaci, govori Dudaš dok se vozimo prema Voliciji.
Kako kaže, ovdje je pozitivna stvar ugrađena kamera na stupu,a koja zapravo ima velik psihički učinak na vozače, ali nažalost je postavljena tek nakon pogibije mladog Makaranina.
- Dok god nije bilo kamere, vozači su razvijali veliku brzinu jer je riječ o nizbrdici. Ako skrenemo put križanja prema Vrgorcu, moramo propustiti vozila koja nam dolaze iz pravca Tučepi, a nagib je velik i ne možemo procijeniti koliko je drugo vozilo udaljeno od našeg i sve prometne nezgode se zapravo i događaju zbog nagiba, pojašnjava Dudaš koji napominje da se iz pravca Vrgorca prilikom skretanja prema Tučepima, najčešće zbog nepažnje događaju nesreće.
Zna se dogoditi da vozila iz pravca grada koja su u kolničkoj traci prema Splitu, skrenu prema cesti za Vrgorac ili oduzmu prednost drugom vozilu u što smo se i sami uvjerili jednako kao što smo posvjedočili da su čak tri vozila i biciklist prošli križanjem dok je na semaforu bilo uključeno crveno svjetlo.
Pojašnjava nam instruktor da je još jedna opasna dionica cesta prema Tučepima uz koju su postavljeni brojni znakovi koji upućuju na oštar zavoj sa ograničenjem vožnje 60 km/h. Međutim, najveći je problem velikog pravca pored drugog ulaza u Tučepi na kojem vozači razviju brzinu vožnje i do 100 km/h,a jedino rješenje za ovaj problem je postavljanje kamera kao u blizini Volicije čime bi vozači prepolovili brzinu vožnje. I na ovom su mjestu lani život izgubila dva motociklista i pješak što smo gore naveli prema policijskom izvješću.
- Nasred magistrale je obilježen pješački prijelaz i pješački semafor što je odlično rješenje, međutim kada se dolazi do križanja, nedostaje prometnih znakova, a tu su četiri kolničke trake. I opet dolazimo do potrebe postavljanja kamere. Zapravo, ovdje bi najbolja preventiva bila da policajci budu 'stacionirani' bar jedan period pored autobusne stanice, kazuje Dudaš pokazujući nam još jedan minus prilikom vožnje od Tučepi do Podgore gdje na prvom ulazu nema znaka oštrog zavoja, ali problema nema ako se vozi brzinom 60 km/h.
Međutim, u suprotnome dolazi do sudara. Na pravcu prema drugom ulazu u Podgoru, sada je izgleda jedino pozitivno što se na cesti odvijaju radovi pa su vozači primorani smanjiti brzinu vožnje.
Gubitak ljudskog života državu košta 1,3 milijuna eura
Prema direktivi iz 2008. godine Europskog parlamenta i Vijeća Europe, sve članice EU moraju izračunati prosječan društveni trošak nesreće sa smrtnom posljedicom, odnosno koliki je trošak za državu kada se izgubi jedan mladi život.
Kako pojašnjava Miroslav Dudaš, iako na prvu zvuči jako bizarno i surovo, cilj direktive zapravo je osigurati novac za sanaciju opasnih mjesta.
– Iako se i sam naježim pri pomisli na ovakav izračun i to mi je morbidno jer ljudski život nema cijenu,ustanovljeno je da državi jedan izgubljeni život najviše financijski šteti zbog smanjenog BDP-a. Ova je studija izrađena u cilju iznalaženja modela pomoći državama EU sa velikom stopom smrtnosti u prometu pa je procijenjeno da gubitak ljudskog života državu košta 1,3 milijuna eura, 173 tisuće eura košta je teška ozljeda i trajni invaliditet, a 13 tisuća eura lakša ozljeda. Sve je ovo Vijeće Europe napravilo samo kako bi dali do znanja da mogu izdvojiti novac za uređenje hrvatskih prometnica, međutim nitko od 2014. godine nije slova uputio prema Vijeću, a nama mladi i dalje ginu i dalje imamo nesigurne prometnice. Popravak ceste ili kružnog toka košta do 100 milijuna kuna. Pa zar jedan kružni tok vrijedi 15 života?, kaže Dudaš.
Time su službenici PP Makarska od početka ove godine zabilježili tri smrtna stradanja jer je 5. siječnja život izgubio pješak na kojeg je na magistrali u Tučepima naletio autobus. Lani su na području Rivijere u prometnim nesrećama poginula dva vozača motocikla s time da su se obje tragedije dogodile na magistrali u Tučepima. Kako pojašnjavaju službenici Odjela za odnose s javnošću PU splitsko-dalmatinske, jedna prometna nesreća nastala je uslijed vožnje na nedovoljnoj udaljenosti, a druga zbog prelaska osobnog vozila na suprotnu kolničku traku i udara u motocikl.
Obzirom na navedenu crnu statistiku, podatke o broju i posljedicama prometnih nesreća na magistrali u Tučepima, policijski službenici su izvršili obilazak ove dionice s djelatnicima Hrvatskih cesta i predložili dodatno postavljanje prometne signalizacije. Kako kažu, pored navedenog, nastavit će se s pojačanim postupanjem u cestovnom prometu na području cijele Rivijere kao i prometnica Županije u cilju smanjenja broja prometnih nesreća s najtežim posljedicama.
Posebno će biti zahvaćeni prekršaji čije kršenje dovodi u opasnost sve sudionike u prometu, a odnose se na nepropisnu brzinu, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola i droga, nepropisno pretjecanje i obilaženje, korištenje mobitela za vrijeme vožnje, nekorištenje pojaseva u vozilima i zaštitnih kaciga na motociklima i mopedima.
Međutim, mimo lanjskih statističkih podataka prema kojima je magistrala u Tučepima postala opasno mjesto u prometu, o crnim točkama na cestama od Dubaca do Podgore javnost i vozači sigurno su dobro upoznati jer se u zadnjih 15 godina na ovom predjelu dogodio veliki broj prometnih nesreća u kojima su živote izgubili brojni, posebno mladi Makarani i vozači ili suvozači s područja Rivijere.
Stoga smo i sami odlučili provjeriti i podsjetiti se gdje su osim na magistrali u Tučepima, zapravo crne točke Rivijere.
Obilazak prometnica u duljini od oko 35 kilometara, za sat i pol vremena izvršili smo s prometnim stručnjakom i instruktorom vožnje Miroslavom Dudašom (na slici dolje).
Prilikom naše novinarske patrole u cilju pregleda potencijalno opasnih mjesta, Dudaš nam je pojasnio metodologiju za identifikaciju crnih točaka kao što nam je i opisao razloge zašto bi se pojedina dionica zapravo mogla nazvati crnom točkom.
Naš nam je stručnjak na 35 kilometara magistralne ceste dao mišljenje o kvaliteti prometnih znakova, kolnika i oznaka na cesti kao i njihovoj vidljivosti, preglednosti ceste te utjecaja okolne infrastrukture i okoliša na vidljivost vozača.
Slučajno ili ne, u sat i pol vremena i to u baš u petak od 16 do 17.30 sati od Dubaca do Podgore nismo naišli ni na jedno policijsko vozilo niti policajca. A, primjerice, na Voliciji smo posvjedočili da je čak troje vozača i jedan biciklist 'prošlo' kroz crveno, dok je peti vozač oduzeo prednost drugom vozilu. Znači, u dvije minute naše patrole mogle su se dogoditi najmanje tri prometne nezgode.
A da ne govorimo da smo utvrdili čak devet crnih točaka u prometu i tek dva izvrsna prometna rješenja s time da nismo uzimali u obzir 'višu' silu i vozačku nekulturu, već samo tehničke karakteristike pojedinih dionica, broj postavljenih prometnih znakova, semafora i kamera.Kako nam je pojasnio Dudaš, naziv crna točka ukinut je prije 10-ak godina od strane HAK-a jer je ustanovljeno da on kod vozača izaziva nelagodu i strah, a ne povećava pozornost.
Prema domaćim i međunarodnim iskustvima, jedan od najučinkovitijih načina povećanja sigurnosti cestovnog prometa je identifikacija i sanacija opasnih mjesta za koju se u Hrvatskoj koristi metodologija izrađena od strane Hrvatskih cesta i Instituta građevinarstva Hrvatske.
Ovom metodologijom,opasnim mjestom ili nazovimo je i dalje crnom točkom, smatra se raskrižje ili odsječak ceste duljine do 300 metara, a opasna dionica i do 1000 metara uz uvjet ako se na kritičnoj lokaciji u zadnje tri godine dogodilo 12 ili više prometnih nesreća sa ozlijeđenim osobama ili ako je na promatranoj lokaciji također u zadnje tri godine evidentirano 15 ili više nesreća bez obzira na posljedice.
- Znam reći da je crna točka zapravo živa materija jer je promet sam po sebi živ zbog čega je i uzeto promatranje lokacija u trajanju od tri godine. Promatra se dio ceste od 300 metara pa se tu, primjerice, dogodi niz težih ili lakših nesreća. Međutim, u narednom periodu od tri ili pet godina na promatranoj dionici se ne dogodi nijedna nesreća i onda taj dio ceste postane neslužbeno neopasan, pojašnjava nam Dudaš tijekom vožnje dodavši da je takav primjer u Makarskoj na križanju prema Velikom Brdu, a koje je bilo 'obilježeno' crnom točkom.
Naime, veliki je pravac od Kuka preko Veprica do navedenog križanja, ali novim prometnim rješenjem i postavljanjem semafora, taj je dio prestao biti crna točka jer se promet usporio i time se problem riješio.
- U cijeloj priči oko opasnih mjesta ili crnih točaka u prometu, mene jako ljuti što se rješenju pristupa tek nakon prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama. Tek tada se postavljaju semafori, kamere ili se grade kružni tokovi. Tako da i sebi i nadležnima postavljam pitanje: Zašto se kod nas tek nešto poduzima nakon tragedije? Zar se ne može djelovati preventivom?, pita se Dudaš s kojim dolazimo do Dubaca. I tu zapravo počinje naša patrola. I odmah 'naletimo' na crnu točku.
Prema Dudaševoj analizi, Dubci sami po sebi imaju veliku preglednost, ali velika mana je što nema rasvjete. Prometni znakovi kao i sama cesta su zadovoljavajući, zaštitne ograde, burobran i nasipi također, ali su postavljeni tek prije 13 godina kada je život slijetanjem vozila s kolnika u provaliju izgubio 36-godišnji Makaranin Denis Hoffman.
- Kritični dio Dubaca je kada se vozi iz smjera od Splita prema Makarskoj i obrnuto jer se uopće ne vidi pregib ceste, a i taj dio je jako loše osvijetljen i vozila iz pravca Makarske 'dolijeću' jako velikom brzinom uz ograničenje od 80 km/h. S druge strane, kada se dolazi od vrha Dubaca, u jako kratkom periodu se mora shvatiti potreba za skretanjem prema Makarskoj. Skretanje na lijevo je najopasnije jer se gotovo ništa ne vidi, a iz pravca Splita nailaze vozila i samo je dobra volja vozača hoće li vam dati prednost prolaska i zapravo se prema Makarskoj skreće naslijepo, pojašnjava Dudaš koji smatra da je ovdje jedino rješenje gradnja velikog kružnog toka čime bi se smanjile gužve i to posebno ljeti,a na taj način 'presijecanjem' pregiba bi se smanjio broj prometnih nesreća.
Potom slijedi cesta prema Brelima koja je jako dobro 'pokrivena' prometnim znakovima, iako također nedostaje rasvjetnih stupova. Međutim, sada dolazimo do onog psihičkog momenta kojim bi se itekako mogao smanjiti broj nesreća, a to je policijsko vozilo za koje je uvijek bilo poznato da je parkirano pored Krička i tako vozači smanje brzinu vožnje.
- Vozači koji prolaze ovom dionicom, jednostavno su navikli da će ugledati policajce pa će podsvjesno uvijek smanjiti brzinu, iako je ovaj dio ceste tehnički dobar zbog grubog asfalta. Zato ne vidim razlog zašto policija posebno za vrijeme ljetnih mjeseci ne bi uvijek bila pozicionirana barem radi preventive na određenim lokacijama, kaže nam Dudaš dodavši da se baš iz tog razloga, psihološkog učinka, križanje na ulazu u Brela koje je jedno od većih na Rivijeri, ne smatra opasnim jer vozači automatski uspore vožnju, a i ne mogu razviti veliku brzinu zbog niza uzastopnih zavoja.
- Ovdje vozilo može razviti brzinu od 100 km/h, ali tada ulazimo u kolničku traku prema Baškoj Vodi,a druga je prema Makarskoj s time da su oni koji ulaze u mjesto nezaštićeni i tu dolazi direktno do frontalnog sudara. Znak ograničenja brzine na 60 km/h postavljen je tek 20 metara prije križanja i tu je nemoguće usporiti sa 100 na 60 km/h. Ovdje bi rješenje bili prometni znakovi ograničenja brzine puno prije križanja, kazuje nam Dudaš koji potom u vožnji kao pozitivno ističe križanje popularnog naziva 'Tri ceste', drugi ulaz u Bašku Vodu iz smjera Splita, a koje je prema njegovom mišljenju najsigurnije. Dobro je osvijetljeno, znakovi su postavljeni kako treba, a među njima je i onaj zabrane pretjecanja, a potom upozorenje od udara vjetra prema Baškom Polju.
- Pregled ceste je izvrstan i ovo je po meni jedno od najboljih križanja na cijeloj Rivijeri, ističe naš instruktor koji odmah daje upozorenje da stižemo do crne točke-Promajna. Ovo je mjesto na magistrali, nažalost, poznato po velikom broju prometnih nesreća i poginulih osoba.
- Riječ je o jednoj od lošijih tehničkih izvedbi jer na ulazu u Promajnu nema rasvjete i zapravo su svi nezaštićeni i vozači koji skreću prema Promajni i oni koji voze od Splita prema Makarskoj i obrnuto. Na ovu se dionicu dolazi velikom brzinom iz smjera Baškog Polja i to preko 100 km/h i onda vozači odjednom nailaze na tzv. šikanu, odnosno veliki broj zavoja, i ako se ne poštuju znakovi, dolazi do tragedije, kaže Dudaš pojašnjavajući nam još jedno opasno križanje kao na prvom ulazu u Bašku Vodu iz smjera Splita, a to je skretanje prema Krvavici. Riječ je velikoj uzbrdici na kojoj vozači razviju brzinu do 80 km/h, ali onda slijedi skretanje ulijevo, a cesta je puna tragova ulja i zemlje. Obzirom da je riječ o jako opasnoj dionici, Dudaš kaže da bi bar trebalo postaviti više znakova upozorenja.
Dolazimo do ulaza u Makarsku koji je sada dobro riješen spomenutim križanjem Ulica Ivana Gorana Kovačića i Puta Velikog Brda gdje se promet usporio. Ali, prije toga opasnost vreba na magistrali u Vepricu gdje je odavno zbog velikog broja vjernika koji pohode svetište, trebalo u najmanju ruku obilježiti pješački prijelaz, a tu je i mogućnost gradnje nadvožnjaka. Nastavak vožnje magistralom do Makarske podsjeća nas na veliki broj prometnih nezgoda, posebno prolaskom pored hotela Rosina Vukovarskom ulicu.
- Na ovom mjestu nema prometnog znaka, a i onaj jedini je zaklonjen grmljem. Premda imamo pješački prijelaz i semafor, osvjetljenje je jako slabo i hitno treba na njemu poraditi jer u večernjim satima uglavnom zbog nepreglednosti, vozači razviju veću brzinu i u većini slučajeva stradavaju pješaci, govori Dudaš dok se vozimo prema Voliciji.
Kako kaže, ovdje je pozitivna stvar ugrađena kamera na stupu,a koja zapravo ima velik psihički učinak na vozače, ali nažalost je postavljena tek nakon pogibije mladog Makaranina.
- Dok god nije bilo kamere, vozači su razvijali veliku brzinu jer je riječ o nizbrdici. Ako skrenemo put križanja prema Vrgorcu, moramo propustiti vozila koja nam dolaze iz pravca Tučepi, a nagib je velik i ne možemo procijeniti koliko je drugo vozilo udaljeno od našeg i sve prometne nezgode se zapravo i događaju zbog nagiba, pojašnjava Dudaš koji napominje da se iz pravca Vrgorca prilikom skretanja prema Tučepima, najčešće zbog nepažnje događaju nesreće.
Zna se dogoditi da vozila iz pravca grada koja su u kolničkoj traci prema Splitu, skrenu prema cesti za Vrgorac ili oduzmu prednost drugom vozilu u što smo se i sami uvjerili jednako kao što smo posvjedočili da su čak tri vozila i biciklist prošli križanjem dok je na semaforu bilo uključeno crveno svjetlo.
Pojašnjava nam instruktor da je još jedna opasna dionica cesta prema Tučepima uz koju su postavljeni brojni znakovi koji upućuju na oštar zavoj sa ograničenjem vožnje 60 km/h. Međutim, najveći je problem velikog pravca pored drugog ulaza u Tučepi na kojem vozači razviju brzinu vožnje i do 100 km/h,a jedino rješenje za ovaj problem je postavljanje kamera kao u blizini Volicije čime bi vozači prepolovili brzinu vožnje. I na ovom su mjestu lani život izgubila dva motociklista i pješak što smo gore naveli prema policijskom izvješću.
- Nasred magistrale je obilježen pješački prijelaz i pješački semafor što je odlično rješenje, međutim kada se dolazi do križanja, nedostaje prometnih znakova, a tu su četiri kolničke trake. I opet dolazimo do potrebe postavljanja kamere. Zapravo, ovdje bi najbolja preventiva bila da policajci budu 'stacionirani' bar jedan period pored autobusne stanice, kazuje Dudaš pokazujući nam još jedan minus prilikom vožnje od Tučepi do Podgore gdje na prvom ulazu nema znaka oštrog zavoja, ali problema nema ako se vozi brzinom 60 km/h.
Međutim, u suprotnome dolazi do sudara. Na pravcu prema drugom ulazu u Podgoru, sada je izgleda jedino pozitivno što se na cesti odvijaju radovi pa su vozači primorani smanjiti brzinu vožnje.
Gubitak ljudskog života državu košta 1,3 milijuna eura
Prema direktivi iz 2008. godine Europskog parlamenta i Vijeća Europe, sve članice EU moraju izračunati prosječan društveni trošak nesreće sa smrtnom posljedicom, odnosno koliki je trošak za državu kada se izgubi jedan mladi život.
Kako pojašnjava Miroslav Dudaš, iako na prvu zvuči jako bizarno i surovo, cilj direktive zapravo je osigurati novac za sanaciju opasnih mjesta.
– Iako se i sam naježim pri pomisli na ovakav izračun i to mi je morbidno jer ljudski život nema cijenu,ustanovljeno je da državi jedan izgubljeni život najviše financijski šteti zbog smanjenog BDP-a. Ova je studija izrađena u cilju iznalaženja modela pomoći državama EU sa velikom stopom smrtnosti u prometu pa je procijenjeno da gubitak ljudskog života državu košta 1,3 milijuna eura, 173 tisuće eura košta je teška ozljeda i trajni invaliditet, a 13 tisuća eura lakša ozljeda. Sve je ovo Vijeće Europe napravilo samo kako bi dali do znanja da mogu izdvojiti novac za uređenje hrvatskih prometnica, međutim nitko od 2014. godine nije slova uputio prema Vijeću, a nama mladi i dalje ginu i dalje imamo nesigurne prometnice. Popravak ceste ili kružnog toka košta do 100 milijuna kuna. Pa zar jedan kružni tok vrijedi 15 života?, kaže Dudaš.
Izvor: Slobodna Dalmacija
Piše: Dijana Turić/Makarska kronika
Foto: Dijana Turić
Objavljeno: 10. 5. 2018.
Poveznica na izvor
Piše: Dijana Turić/Makarska kronika
Foto: Dijana Turić
Objavljeno: 10. 5. 2018.
Poveznica na izvor