– Model pomoći tvrtkama u teškoćama je virtualan. To je samo priča za javnost – veli Ivan Tomac, predsjednik Sindikata EKN jednog od sindikata koji su ukazivali na potrebu da država pomogne poduzećima s teškoćama u poslovanju. Vlada je u travnju donijela program za ta poduzeća, no do danas nitko pomoć nije dobio iako je 110 poduzeća predalo zahtjeve resornim ministarstvima. Neslužbeno se može čuti i kako osim Ministarstva gospodarstva nitko nema stručnjaka koji bi te programe ocijenili, što je samo jedan od razloga zbog kojeg pomoći tvrtkama u teškoćama nema. Istina, riječ je o pomoći na koju se ne može računati »preko noći« s obzirom da projekt u konačnici odobrava Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja te on mora udovoljiti strogim pravilima dodjele potpora. No, za većinu poduzeća na koja se odnosi »model C«, pomoć je odavno trebala stići jer ona u dugovima grcaju godinama.

– Ta poduzeća samo nastavljaju agoniju umjesto da se sjedne, razgovara i vidi što se može napraviti. Pa ako netko ne može preživjeti s 200 zaposlenih, može preživjeti s 50 – veli Tomac ogorčeno, navodeći kako je ova mjera prisutna samo na papiru, a u stvarnosti nikog nije briga. I tako ispada da je Vlada mjeru za pomoć poduzećima u teškoćama donijela samo da bi se nešto stavilo na papir.

– To je mjera donesena radi mjere, a ne radi ljudi. Ako se vidjelo da ne funkcionira trebalo je hitno nešto mijenjati – veli Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata navodeći kako onima u teškoćama pomoć treba odmah, jer oni nemaju vremena čekati. »Ništa to nije novo, iz te proizvodnje«, ironično komentira Sever činjenicu da je gospodarstvu vlast pripremila projekt pomoći kojeg ne mogu koristiti. Podjeća i kako je u slučaju neradnog petka, vlasti trebalo godinu dana da shvati da se mjera ne provodi.
G. GALIĆ
 
 
Preuzeto s: nhs.hr