Ministri kod nas šivaju odijela, a zažmire kad smo u krizi
Nestao grad tekstilaca
Zamislite kako nam je raditi bez plaće, i gledati kako država nije u stanju kazniti upravu zbog dvije godine neuplaćenih doprinosa, u suzama pričaju radnice »Kamenskog«
(Novilist.hr) ZAGREB – Tekstilna radnica u »Kamenskom«, koja 20 godina šiva muška odijela, svakog dana sašije dva odijela koja će potom tvornica distributeru prodati za 180 kuna svako. U trgovini, svako će to odijelo koštati 2.500 kuna, koliko će tekstilna radnica primiti plaće, ako plaće uopće ima, za mjesečno sašivenih, otprilike, 45 odijela.
Žene u »Kamenskom« , »MTČ-u«, ali i u drugim, nekad velikim tekstilnim tvrtkama, plaću nisu primile nekoliko mjeseci, i novac više nemaju od koga posuditi. Djeci ne mogu dati džeparac niti im kupiti knjige za novu školsku godinu no još uvijek odrađuju svoje norme. Da bi zaradila plaću u tekstilnoj industriji od 2.500 do najviše 3.000 kuna, radnica u »Kamenskom« mora na strojeva starim i po 30 godina dnevno sašiti jedno i pol, do dva odijela, što znači da joj za svako treba četiri do pet sati. U Njemačkoj žene na modernim strojevima napraviti mogu jedno odijelo u tri sata, pa će zbog »kašnjenja« naša, ionako potplaćena radnica, zbog starih strojeva svejedno biti kažnjena s manjom plaćom. U »Kamenskom«, priznaje i sam direktor tvrtke Anton Crljenjak, od 575 radnica, njih 150 ne ispunjava normu, i makar istovremeno priznaje da žene rade na starim stojevima, one koje normu ne mogu uloviti, dobivaju, kaže, minimalac od 2.100 kuna.
Sve više otkaza
»Zamislite kako nam je raditi ovdje bez plaće, i gledati kako država nije u stanju kazniti upravu zbog dvije godine neuplaćenih doprinosa, a nama kod kuće isključuju struju zbog dva neplaćena računa od sto kuna! Istovremeno, ministri ovuda šetaju, i kod nas stalno šivaju nova odijela, no kad u pitanje dođe naš opstanak, zažmire na oba oka«, u suzama pričaju radnice »Kamenskog« koje plaću nisu primile tri mjeseca.
Ti ministri, Vlada u cjelosti, žmire jer pretpostavljaju da je, kad su tekstilci u pitanju, već dovoljno učinjeno poticajima koji se tekstilnoj industriji daju unatrag pet godina. Protiv tih poticaja ionako žubori cijela država, koja se pita kuda, i po kojim kriterijima taj novac odlazi, a bez posla ostaje sve više radnika. Tekstilci su, naime, samo u 2008. i 2009. godini dobili 263 milijuna kuna, prvenstveno radi održanja proizvodnje i očuvanja radnih mjesta, no samo je lani bez posla ostalo pet tisuća tekstilnih radnika. Za ovu godinu odobreno je novih 60 milijuna kuna poticaja, a na koncu vise sva radna mjesta u »Kamenskom«, MTČ-u i još nekim tvrtkama.
Zakašnjeli poticaji
Od osamostaljenja Hrvatske naovamo, od ukupno 125.000 radnika koje smo brojali u proizvodnji odjeće i obuće, kože i gume, bez posla je ostalo njih 105.000, što znači da su rat te pretvorba i privatizacija opustošili čitav jedan »grad« tekstilaca.
»Umjesto da je s potporama počela pomagati tekstilcima kad smo 1995., devastirani, izašli iz rata, država je to počela činiti tek deset godina kasnije, i značajno usporila restrukturiranje. Da smo već tada krenuli s promjenama, sad bi bili na konju«, zaključuje Svjetlana Šokčević, predsjednica Sindikata tekstila, obuće, kože i gume. Sada nam, napominje, propadaju i nekad jaki tekstilci u sjeverozapadnoj Hrvatskoj – u Čakovcu i Varaždinu, koje su, da je bilo volje lokalnih vlasti, odavno trebale prijeći na efikasniju, modernu, i ekološkiju tehnologiju. Prevelike tvorničke sustave, nastale u socijalizmu, trebalo je, ističe sindikalistkinja, građevinskim preinakama pretvoriti u manje, štedljivije, a ostale prostore iznajmljivati. Država je pak odmah sredinom 90-tih trebala tekstilcima početi isplaćivati poticaje, a Hrvatska gospodarska komora trebala je pak tekstilcima tražiti nova tržišta.
Bojana MRVOŠ PAVIĆ
Malim tvornicama krediti nedostupni
Na pitanje koliko potpore tekstilnoj industriji i dalje imaju smisla, kad radnici ostaju bez posla, predsjednica Sindikata tekstila, obuće, kože i gume Svjetlana Šokčević odgovara kako poticaji ostati moraju, jer ih veliki, poput Kamenskog ili MTČ-a zbog neplaćenih doprinosa radnicima ne mogu dobiti, dok su od velike koristi malim tvornicama, poput »Čateksa« iz Čakovca, »Zlatne igle« iz Siska ili pak »Ivančice« iz Ivanca, posebno u situaciji kad su im krediti, kao sada, nedostupni.
Sve više otkaza
»Zamislite kako nam je raditi ovdje bez plaće, i gledati kako država nije u stanju kazniti upravu zbog dvije godine neuplaćenih doprinosa, a nama kod kuće isključuju struju zbog dva neplaćena računa od sto kuna! Istovremeno, ministri ovuda šetaju, i kod nas stalno šivaju nova odijela, no kad u pitanje dođe naš opstanak, zažmire na oba oka«, u suzama pričaju radnice »Kamenskog« koje plaću nisu primile tri mjeseca.
Ti ministri, Vlada u cjelosti, žmire jer pretpostavljaju da je, kad su tekstilci u pitanju, već dovoljno učinjeno poticajima koji se tekstilnoj industriji daju unatrag pet godina. Protiv tih poticaja ionako žubori cijela država, koja se pita kuda, i po kojim kriterijima taj novac odlazi, a bez posla ostaje sve više radnika. Tekstilci su, naime, samo u 2008. i 2009. godini dobili 263 milijuna kuna, prvenstveno radi održanja proizvodnje i očuvanja radnih mjesta, no samo je lani bez posla ostalo pet tisuća tekstilnih radnika. Za ovu godinu odobreno je novih 60 milijuna kuna poticaja, a na koncu vise sva radna mjesta u »Kamenskom«, MTČ-u i još nekim tvrtkama.
Zakašnjeli poticaji
Od osamostaljenja Hrvatske naovamo, od ukupno 125.000 radnika koje smo brojali u proizvodnji odjeće i obuće, kože i gume, bez posla je ostalo njih 105.000, što znači da su rat te pretvorba i privatizacija opustošili čitav jedan »grad« tekstilaca.
»Umjesto da je s potporama počela pomagati tekstilcima kad smo 1995., devastirani, izašli iz rata, država je to počela činiti tek deset godina kasnije, i značajno usporila restrukturiranje. Da smo već tada krenuli s promjenama, sad bi bili na konju«, zaključuje Svjetlana Šokčević, predsjednica Sindikata tekstila, obuće, kože i gume. Sada nam, napominje, propadaju i nekad jaki tekstilci u sjeverozapadnoj Hrvatskoj – u Čakovcu i Varaždinu, koje su, da je bilo volje lokalnih vlasti, odavno trebale prijeći na efikasniju, modernu, i ekološkiju tehnologiju. Prevelike tvorničke sustave, nastale u socijalizmu, trebalo je, ističe sindikalistkinja, građevinskim preinakama pretvoriti u manje, štedljivije, a ostale prostore iznajmljivati. Država je pak odmah sredinom 90-tih trebala tekstilcima početi isplaćivati poticaje, a Hrvatska gospodarska komora trebala je pak tekstilcima tražiti nova tržišta.
Bojana MRVOŠ PAVIĆ
Malim tvornicama krediti nedostupni
Na pitanje koliko potpore tekstilnoj industriji i dalje imaju smisla, kad radnici ostaju bez posla, predsjednica Sindikata tekstila, obuće, kože i gume Svjetlana Šokčević odgovara kako poticaji ostati moraju, jer ih veliki, poput Kamenskog ili MTČ-a zbog neplaćenih doprinosa radnicima ne mogu dobiti, dok su od velike koristi malim tvornicama, poput »Čateksa« iz Čakovca, »Zlatne igle« iz Siska ili pak »Ivančice« iz Ivanca, posebno u situaciji kad su im krediti, kao sada, nedostupni.
Preuzeto s: nhs.hr