Milijunski trošak obveznica
(Poslovni dnevnik)
Ne računajući diskont i kamatu pri kupnji državnih obveznica, banke aranžere ministar Ivan Šuker je od 2002. izdašno nagradio novcem poreznih obveznika
Iako ministar Ivan Šuker ima razloga biti zadovoljan što će mu najnovije zaduženje od 13,4 milijardi kuna pokrpati dio rupa u proračunu i omogućiti redovnu isplatu mirovina i plaća u sljedećih nekoliko mjeseci, posuđivanje novca porezne obveznike svaki put košta stotine milijuna kuna. Država je od 2002. na ime naknade za aranžiranje obveznica bankama koje su pripremale dokumentaciju isplatila između 405 i 810 milijuna kuna, pokazuje računica Poslovnog dnevnika.
Posljednjih 6,2 mlrd. kn. domaćim bankama ministar Ivan Šuker platio je od 30 do 60 mil. kn
Neodgovorno zaduživanje
Kad se spomene zaduživanje, rasprave se obično svedu na teret duga koji neodgovorno ostavljamo budućim generacijama, prognoze bankrota i, eventualno, ekonomske pokazatelje zaduženosti poput udjela duga u BDP-u. Rijetko se, međutim, može vidjeti kolika je cijena nagomilavanja duga, ili drugim riječima, koliko financijska industrija zarađuje na neodgovornoj fiskalnoj politici. Premda se radi o javnim financijama, iznos naknade aranžerima smatra se poslovnom tajnom pa nije moguće dobiti egzaktne brojke. No, neslužbeno se iz bankarskih krugova može čuti da se naknada za aranžiranje kreće između 0,5 i 1 posto iznosa izdanja. Država je od 2002. na domaće tržište od institucionalnih investitora kroz devet izdanja obveznica (11 računaju li se najnovija proširenja ožujskih izdanja) plasirala 3 milijard i kuna. U istom je periodu na strana tržišta izdano 1,75 milijardi eurskih te još 2,75 milijardi obveznica denominiranih u američkom dolaru.
Kad se spomene zaduživanje, rasprave se obično svedu na teret duga koji neodgovorno ostavljamo budućim generacijama, prognoze bankrota i, eventualno, ekonomske pokazatelje zaduženosti poput udjela duga u BDP-u. Rijetko se, međutim, može vidjeti kolika je cijena nagomilavanja duga, ili drugim riječima, koliko financijska industrija zarađuje na neodgovornoj fiskalnoj politici. Premda se radi o javnim financijama, iznos naknade aranžerima smatra se poslovnom tajnom pa nije moguće dobiti egzaktne brojke. No, neslužbeno se iz bankarskih krugova može čuti da se naknada za aranžiranje kreće između 0,5 i 1 posto iznosa izdanja. Država je od 2002. na domaće tržište od institucionalnih investitora kroz devet izdanja obveznica (11 računaju li se najnovija proširenja ožujskih izdanja) plasirala 3 milijard i kuna. U istom je periodu na strana tržišta izdano 1,75 milijardi eurskih te još 2,75 milijardi obveznica denominiranih u američkom dolaru.
Odabrane banke
Treba napomenuti da to nije konačan iznos duga jer uključuje samo državne obveznice, ne i dug po trezorskim zapisima i kreditima, dugovanja državnih tvrtki (za koje jamči država) niti lokalnih razina vlasti. Naša računica naknada ne uključuje niti obveznice izdane prije 2002., kao niti one otplaćene u međuvremenu. Primijeni li se najniži iznos naknade na posuđene iznose, ispada da su banke zaradile najmanje 405 milijuna kuna. Računamo li pak s najizdašnijom provizijom, država je bilance aranžera u proteklom periodu podebljala s oko 810 milijuna kuna.Kod izbora aranžera na domaćem tržištu obično nema prevelih iznenađenja, uvijek su to prvih nekoliko velikih igrača; Zagrebačka, PBZ, Erste & Steiermärkische, Raiffeisen banka, Hypo Alpe-Adria, SG Splitska i Hrvatska poštanska banka. Te su domaće banke, svaka ovisno o ugovoru s državom, na aranžiranju podijelile između 211 i 422 milijuna kuna. Inozemni aranžeri istodobno su podijeli najmanje 193 i 386 milijuna kuna. Iako će kritičari reći da je priprema domaćih izdanja u biti ažuriranje postojeće dokumentacije, aranžeri imaju obavezu kupiti cjelukupno izdanja podbaci li upis te prezerntirati obeznice na ‘roadshowu’. Za domaća izdanja ‘roadshow’ ne postoji, a podbačaj je nevjerojatan scenarij.
Treba napomenuti da to nije konačan iznos duga jer uključuje samo državne obveznice, ne i dug po trezorskim zapisima i kreditima, dugovanja državnih tvrtki (za koje jamči država) niti lokalnih razina vlasti. Naša računica naknada ne uključuje niti obveznice izdane prije 2002., kao niti one otplaćene u međuvremenu. Primijeni li se najniži iznos naknade na posuđene iznose, ispada da su banke zaradile najmanje 405 milijuna kuna. Računamo li pak s najizdašnijom provizijom, država je bilance aranžera u proteklom periodu podebljala s oko 810 milijuna kuna.Kod izbora aranžera na domaćem tržištu obično nema prevelih iznenađenja, uvijek su to prvih nekoliko velikih igrača; Zagrebačka, PBZ, Erste & Steiermärkische, Raiffeisen banka, Hypo Alpe-Adria, SG Splitska i Hrvatska poštanska banka. Te su domaće banke, svaka ovisno o ugovoru s državom, na aranžiranju podijelile između 211 i 422 milijuna kuna. Inozemni aranžeri istodobno su podijeli najmanje 193 i 386 milijuna kuna. Iako će kritičari reći da je priprema domaćih izdanja u biti ažuriranje postojeće dokumentacije, aranžeri imaju obavezu kupiti cjelukupno izdanja podbaci li upis te prezerntirati obeznice na ‘roadshowu’. Za domaća izdanja ‘roadshow’ ne postoji, a podbačaj je nevjerojatan scenarij.
Kreditori
Izdašni mirovinci
Prema podacima Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, većinu najnovijeg izdanja od 1,5 milijardi kuna te 650 milijuna eura upisali su obvezni mirovinski fondovi AZ, Raiffeisen, PBZ CO te Erste Plavi OMF.
Izvor: Poslovni dnevnik
Autor: Ana Blašković
Objavljeno: 19.7.2010.