Mijat Stanić: Autocesta Zagreb - Sisak velika je pljačka

Ustavni sud zabranio je referendum o davanju hrvatskih autocesta u koncesiju, takozvanu monetizaciju, koji im je Hrvatski sabor poslao na ocjenu ustavnosti. Koji je vaš komentar?

Komentar je taj da smo nezadovoljni zbog poništenja ovog, odnosno zbog zabrane referenduma, kako stoji u odluci, mada, što se čini same akcije zbog koje smo pokrenuli ovaj referendum i našeg zahtjeva, s tim moramo biti zadovoljni, zato što je Ustavni sud zabranio i davanje autoceste u koncesiju bez referenduma ili bez ondašnjeg zakona u saboru, i to je, zapravo, ono o čemu smo cijelo vrijeme govorili. Tako da inicijativa "Ne damo naše autoceste" u smislu same teme zašto smo tražili referendum može biti zadovoljna. Međutim, ono zbog čega nismo zadovoljni je to što neće biti referenduma i tu su građani izvisili. Oni koji su skupljali s nama potpise i oni koji su htjeli riješiti ovo pitanje kroz zakon i da u sklopu tog rješenja obuhvatimo i ostale objekte na državnim cestama i ostale ceste. Zapravo, davanje autocesta u koncesiju je bio povod za ovakav referendumu.

Je li zbog toga Ustavni sud srušio ovo pitanje? Koji je bio glavni razlog? Vi ste iščitali odluku Ustavnog suda, njihovo obrazloženje. Je li to zbog toga što su i druge ceste, nerazvrstane i ostale ceste bile u pitanju?

To je zapravo samo nekakva izlika. Mi kad čitamo obrazloženje to je samo nekakvo prošireno mišljenje Peđe Grbina da budemo onako dokraja pošteni. Osim točke 64 koja odudara malo od toga, koja zapravo i njima pomalo veže ruke. Ta točka je dobra zato što je tamo rečeno da i slični pravni poslovi vezani za ceste ne mogu biti realizirani bez posebnog zakona ili referenduma.

Oštro ste sinoć napali Ustavni sud. Izjavili ste kako je on instrument u rukama vladajućih. Netko će reći pa taj isti sud vratio je Bandića na posao, što vladajućima sigurno ne ide na ruku.

Pa upravo to je, ovako malo iznenađujuće, da je u istom tjednu, čak mislim i danu objavljena odluka da se zabranjuju referendumi o out-coursingu . Gdje su čistačice s jedne strane i domari najugroženije skupine koji trebaju zaštitu i potvrdu zaštite od Ustavnog suda, a Ustavni sud im okreće leđa a dok Milana Bandića pušta na slobodu. Nisam upućen u detalje Bandićeve istrage, međutim, u javnosti to sigurno nije dobro odjeknulo.

Da bi Vlada ponovno pokrenula priču oko monetizacije mora prije toga donijeti poseban zakon koji bi bio upućen Saboru. Koliko je to realno, koliko je to ostvarivo?

Ovako, da malo demistificiramo taj izraz monetizacija. Jer stalno govorimo da smo srušili monetizaciju a nismo niti smo išli. Naše pitanje je bilo jasno a ono kaže: Zabranjuje se davanje izgrađenih autocesta jer su one strateški interes Republike Hrvatske. Mi zabranjujemo koncesiju a nikako monetizaciju. Jer kad govorimo o monetizaciji to je jedan nejasan i širok pojam koji može značiti i refinanciranje dugova. A inače ova Vlada voli koristiti ove strane izraze da bi izgledali pametnije pred građanima a onda poslije to ima suprotan efekt, onda građani pobjesne zbog toga, jer žele da se koristi hrvatski jezik, da se točno objasni o čemu se radi. Zapravo ovdje se pokušavalo nešto sakriti, međutim mi smo bili tu da to razobličimo. Mi smo očito bili uvjerljiviji prema građanima i objasnili smo što se tu radi, tako da što se tiče monetizacije duga njega svakako treba monetizirati, što znači da ga treba svesti na jedan održiv i isplativ način.

Najavili ste daljnju borbu unatoč presudi suda, koje akcije planirate poduzeti?

Premijer Zoran Milanović objavio je prije mjesec dana da Vlada odustaje od monetizacije autocesta, rekavši da će država ići u javnu ponudu s mirovinskim fondovima i građanima.Tvrdite kako su autoceste prerizične za mirovinske fondove?

Apsolutno, jer radim već nekih dvadeset i šest- sedam godina u autocestama, pa sam svjedok pada prometa u slučaju loše godine. Kad je loše vrijeme imamo pad prometa, kad su neke nestabilne političke prilike u okruženju, a mi znamo da je BiH jedna bure baruta koje može uvijek eksplodirati ili bilo koja druga okolna zemlja. Dovoljan je jedan mali politički poremećaj da nemate prometa. A kad nema prometa nema prihoda i cestarine. Kad nema prihoda onda bi mirovinski fondovi strahovito puno gubili. Znači jedini tko može preuzeti rizike u tom slučaju je Država. A mirovinski fondovi nisu ništa drugo doli privatni vlasnici jer naši mirovinski fondovi nisu u vlasništvu Države. Ponuda mirovinskih fondova je kao jedan smokvin list koji treba sakriti sramotu ove transakcije, a zapravo sramotu prodaje autocesta. A to možemo reći da je to prodaja osnovnog strateškog interesa, to se stvarno može staviti u red, iako ne volim koristiti tu riječ, veleizdaja.

Smatrate li da je to još gore, ova ponuda mirovinskim fondovima i građanima od monetizacije autocesta?

Apsolutno. Jedini način kako mirovinski fondovi mogu korisno ulagati u autoceste to su obveznice. Nema drugog načina. Također, i građani. Jer autoceste nisu na prodaju. Ja sam uvjeren da će ova šezdeset i četvrta točka odluke Ustavnog suda, da i u njoj ima sprječavanja plana B.

Ako Vlada krene sa svojim planom B, kojim je premjer Milanović predstavio, hoćete onda ići u referendum protiv toga?

Hoće li to biti referendum ili neke druge akcije, svakako. Nećemo sjediti prekriženih ruku. Učinit ćemo sve da to spriječimo. Dakle, prvo trebamo građanima objasniti u čemu se radi. Da se radi o jednoj velikoj podvali, da je to rizično ulaganje i da, ako bi u tom slučaju došlo do pada prometa onda bi to značilo da imamo manje mirovine. Pošto ja znam dosta o mirovinskim fondovima, jer od sedamnaest zatvorenih mirovinskih fondova koliko ih je u Hrvatskoj, ja sam osnivač tri. Mislim da je to izuzetno važno da su fondovi naša budućnost. Upravo ono što je karakteristika fondova, zašto nisu padale vrijednosti u doba ove krize je zato što su po zakonu morale ulagati u konzervativne, ne rizične misije.

Najzaduženija od svih javnih poduzeća su Hrvatske autoceste koje su dužne 24 milijarde kuna. Može li reprogram duga i povoljnije kamate za koje se zalažete biti dovoljne da začepe ovaj ogromni dug? Koje je rješenje kako bi se pomoglo Hrvatskim autocestama?

Rješenje se pomalo i nalazi u planu B, naime dug autocesta je 4,2 milijarde eura. Za dionice, ciljani iznos je oko milijardu i dvjesto milijuna eura. I ostaje nam tri milijarde eura za vratiti. Tih tri milijarde eura će se refinancirati i oni idu direktno na teret državnog proračuna odnosno na teret građana Republike Hrvatske. Znači ono što građani trebaju znati je dođe li do plana B onda ćemo direktno iz svojih prihoda iz PDV-a i ostalih trošarina morati otplatiti tri milijarde eura, a samo milijardu i dvjesto milijuna pokriva Država, zapravo ove prodaje dionica, s time da ulazimo u rizik da sutra još imamo lošije mirovine.

Dakle, rješenje je refinanciranje cijelog duga. Eventualno ovaj dio koji planiraju dati u prodaju, otprilike su toliki kapaciteti kupnje obveznica od strane građana i mirovinskih fondova. Moglo bi se ponuditi građanima taj iznos da kupe kroz obveznice jer se obveznice uvijek mogu ponovno refinancirati.

Tko bi uopće ušao u priču s autocestama kada su one neprofitabilne i visoko zadužene?

Kod obveznica postoje garancije i tu nema rizika. Zato kažem da mirovinski fondovi u obveznice mogu tako ulagati. A Država i tako ne može izbjeći ovaj rizik. A ovo je jedan vrlo mali iznos koji ne može praktički pomoći nikome. A ovo je vrijeme najbolje za refinanciranje dugova. Država što treba napraviti pregovarati s bankama, iz trošarine uzeti onaj iznos koji je potreban da se svaka godina zatvori. Dalje što treba napraviti je depolitizirati upravljanje tim poduzećima koje će gospodariti cestama u ime Države. I tu je na straži i Europska Unija. Apsolutno i javni natječaj i restrukturiranje. Mi smo spremni uči u te pregovore i smanjiti troškove održavanja i kompletnog poslovanja.

To bi očito bio presedan da se jedna javna tvrtka kao što su Hrvatske autoceste uspije odmaknuti od politike i da se stvarno ide na javni natječaj. Ne znam, je li to uspjelo do sada.

To bi trebao biti model za nas. To Europska Unija od nas traži. Mi se stalno kunemo u nekakve vrednote Europske Unije, a i dalje tamo gdje politici trenutno vladajućoj nešto odgovara u tom trenutku, jer zapravo, zašto su ostavili sebi taj instrument? Pa zato što tako nagrađuju sve one koji su lijepili plakate ili im čak izvlače novce iz tih tvrtki i financiraju kampanje na nekakvim budućim izborima. Kažem, ova depolitizacija ona je osnovni preduvjet. I što se tiče sindikata, mi smo spremni razgovarati o cjelovitim rješenjima. A to je upravo to da politika makne svoje prse iz businessa jer oni to ne znaju, i onda restrukturiranje i optimiziranje svih troškova i povećanje prihoda. Danas, autocestom kad prolazite pravcem A3, koji je najopterećeniji vi nemate gdje popiti kavu. Sva parkirališta su puna kamiona, ti vozači se nemaju gdje istuširati, nemaju gdje spavati i zato, umjesto da uzmemo taj novac na autocesti, mi smo još dodatno pozatvarali.

Jutros je u promet puštena dionica Buševec-Lekenik na autocesti Zagreb-Sisak. Dionica je dugačka 11,2 kilometra, a košta gotovo 100 milijuna eura. Je li to za zatvor da plaćamo skoro 100 milijuna eura za nešto više od 11 km, a tamo koliko znam nema ni tunela ni vijadukta, možda postave zlatne wc-e?