Županijska uprava za ceste Primorsko-goranske županije (ŽUC) u Gorskom kotaru održava preko tristo kilometara »snježnih« cesta, na što godišnje troši oko petnaest milijuna kuna samo za čišćenje snijega, a većina cesta u takvom je stanju da trebaju sanaciju, no sa smanjenjem prihoda ŽUC-a od deset milijuna kuna, zbog smanjenih cestarina, sve će biti dodatno usporeno, upozorava Georg Žeželić, ravnatelj ŽUC-a PGŽ.

Na primjeru Gorskog kotara Žeželić ističe koje će biti posljedice drastičnog pada prihoda ŽUC-a u idućoj godini, zbog odluke Ministarstva prometa da umanji naknade za korištenje cesta, takozvane cestarine, za teretna vozila i autobuse, koji će ubuduće, ovisno o nosivosti, godišnje plaćati do 900 kuna manje nego do sad.

– Ukupni prihodi ŽUC-a trenutno su oko osamdeset milijuna kuna. Od toga 44 milijuna trošimo na redovno održavanje, a od tog iznosa 15 milijuna u prosjeku otpada na čišćenje snijega u Gorskom kotaru, koji ima ekstremne snježne uvjete u Hrvatskoj, izraženije čak i od onih u Ličko-senjskoj županiji. Tome treba dodati i još pet milijuna godišnje na raznorazne popravke asfalta, odbojnika, ograda i slično nakon zimske sezone, što znači da se između tridesetpet i četrdeset posto naših proračunskih sredstava troši u Gorskom kotaru, kaže Žeželić.

Unatoč visokim iznosima koji se svake godine troše na goranske prometnice, većina ih, ističe, nije u najboljem stanju i zaslužuje sanaciju, koja bi uključivala izgradnju nove oborinske odvodnje, upojnih bunara, rubnika, nogostupa, te polaganje novog asfaltnog sloja.

Sloj od 10 centimetara

– Asfalt u Gorskom kotaru mora pri tom biti postavljen tako da bude najmanje šest centimetara nosivog sloja i još četiri završnog, zbog prometa teških šumarskih kamiona, što dodatno poskupljuje radove. U 2015. godini izveli smo niz zahvata na tom području, poput sanacije ceste u Staroj Sušici, zajedno s rubnjacima, odvodnjom i asfaltnim zastorom, sanaciju ceste Matika – Brod Moravice, sanaciju klizišta kod Brod Moravica, ceste prema Lukovu, uređenje opasnog raskrižja u Liču, propusta kod Čabra i druge. Sve je to kap u moru, u odnosu na stvarne potrebe Gorskog kotara, i to nam je jasno, kaže Žeželić.
 
Uknjižba znatna stavka

Smanjeni prihodi imat će i druge neželjene posljedice, poput ograničenih mogućnosti kandidiranja projekata za sufinanciranje iz fondova EU.

– Problem je u tome što dobar dio cesta nije uopće uknjižen, tako da velik dio sredstava trošimo upravo na uknjižbu. Taj dio posla sada će morati biti zaustavljen, jer nećemo imati dovoljno sredstava. Da bi uopće mogli prijaviti neki projekt za sufinanciranje iz fondova EU, osnovni preduvjet je da imate »čiste« papire. A ako cesta nije niti uknjižena i ne zna se ni tko joj je vlasnik, kako onda uopće možemo i pomisliti na fondove Europske unije. S obzirom da je riječ o relativno nerazvijenom kraju, možda bismo mogli ostvariti neke potpore iz EU, no ovako su nam ruke vezane. Eventualno bi se nešto moglo kroz projekte jedinica lokalne samouprave, no upitno je koliko će i u tom slučaju biti problematično to što cesta nije uknjižena, kaže Žeželić.

 

Raskorak između potreba i mogućnosti od iduće će godine, ne promijeni li se odluka Ministarstva, biti još veći, jer će se ŽUC-u, nakon što je ostao bez dijela prihoda od Hrvatskih cesta prije tri godine, točnije bez osam milijuna kuna, čemu treba dodati i još gotovo šest milijuna kuna koje isplaćuje Gradu Rijeci nakon što je dio prometnica u gradu potpao pod gradsku odgovornost.

– Ukupno smo, dakle, od 2012. godine izgubili 24 milijuna kuna godišnje. To je novac koji ničim ne možemo nadoknaditi. U Gorskom kotaru i drugdje imamo predviđene projekte, no što će od njih i u kojoj mjeri iduće godine biti realizirano, još uvijek ne znamo. Prvo moramo donijeti rebalans, pa tek onda napraviti novi plan za iduću godinu, sve zbog odredbi novog Pravilnika o plaćanju naknade za uporabu javnih cesta, što će, prema našim izračunima, ostaviti ŽUC bez dodatnih deset milijuna kuna. Preostaje nam da održavamo sigurnost prometa i vožnje, u makismalnoj mjeri, jer ne možemo dopustiti ugrožavanje ljudskih života. No u pitanje dolazi sve ono što vožnju čini kvalitetnijom i ugodnijom, kao i ograničenja u vožnji.

Manje ralica

Ukratko, ukoliko vozač poštuje prometna pravila, ograničenja i znakove, moći će i dalje biti siguran. Ali kvalitetu vožnje čini novi asfalt, dobra odvodnja, rubnici i sve ono što će očuvati vozilo i olakšati vožnju. Smanjena sredstva sigurno će rezultirati i smanjenjem dopuštenih brzina na određenim dionicama, koje nećemo moći sanirati. Kad je na nekoj prometnici puno »zakrpa« onda je do sad bio običaj tu dionicu u cijelosti ponovno asfaltirati, sada će mogućnosti za tako nešto biti znatno smanjene, rekao je Žeželić.

Problema bi moglo biti i sa čišćenjem snijega koje Goranima zimi život znači. Iako plan za iduću godinu još nije donesen, a Žeželić tvrdi kako će ŽUC poduzeti sve da se dosadašnji standardi barem ne ugrožavaju, ako se već ne mogu poboljšati, ipak priznaje kako bi već i minimalno smanjenje predviđenih sredstava dovelo do ozbiljnih poteškoća.

– Kad bi od 15 milijuna predviđenih za tu svrhu skinuli tri, to bi već dovelo do kolapsa. Smanjenje za samo milijun kuna konkretno nam znači deset kooperanata manje. Prema zakonu, snijeg se čisti kada ga je na cesti barem deset centimetara, ali mi smo redovito počinjali čišćenje znatno prije. Jer ako je negdje deset centimetara kad počnemo čistiti, koliko će snijega biti dok ralica ne prođe. Pokušat ćemo zadržati maksimum, snijeg će se i dalje čistiti na svim prometnicama, ali će se sigurno dulje čekati do dolaska ralica kojih će biti manje. To će sigurno izazvati nezadovoljstvo i opravdano negodovanje stanovništva, rekao je Žeželić.

Slična je situacija i s investicijama, dodaje. Ni one neće biti zaustavljene u cijelosti, ali će se realizirati sporije nego do sad.

Ušteda zanemariva

– Tamo gdje smo namjeravali asfaltirati kilometar, sad ćemo moći asfaltirati petsto-šesto metara, kaže ravnatelj.

U nezavidnu situaciju ŽUC, ne samo primorsko-goranske, nego i ostalih županija, dovedeni su zbog odluke o smanjenju cestarine koje je, prema njegovom mišljenju, neznatno za vlasnike teretnih vozila i autobusa, a u konačnici će rezultirati većim troškovima održavanja zbog slabijeg održavanja prometnica.

– To se najbolje vidi na primjeru najvećih, najtežih kamiona. Njima će godišnja ušteda na cestarini biti oko 900 kuna. To je nešto više od sedamdeset kuna mjesečno, ili oko sedam do osam litara goriva. Takvi kamioni, kiperi s najvećom nosivošću, troše i po četrdeset do čak sedamdeset litara goriva na sat. Prema tome, za njih će uštede biti beznačajne, a mi smo izgubili deset milijuna kuna za održavanje cesta. Ako neki od tih kamiona na loše održavanoj cesti uništi samo jednu gumu, koja košta pet tisuća kuna, to je više nego što će uštedjeti u pet godina na smanjenju cestarine, kaže Žeželić.

Županijske uprave za ceste od Ministarstva su bile zatražile da se cijena cestarina povisi, i to u iznosu od minimalnih 180 kuna za osobne automobile do tisuću kuna za najteža teretna vozila, čime bi osigurali sredstva za održavanje prometnica, no umjesto toga donesena je odluka o smanjenju.

– Koga će tih sedam litara goriva mjesečno spasiti? Nikog, ali će nama otežati održavanje i investicije koje od nas traže jedinice lokalne samouprave. Činjenica ostaje da mi u idućoj godini na raspolaganju imamo 24 milijuna kuna manje nego što smo imali 2012. godine, zaključuje Žeželić.
 
 
Izvor: Novi list
Autor: Marinko Glavan
Foto: Arhiva NL
Objavljeno: 30. 9. 2015.