Mama, ne uzimaj ni dinara od njih, nemoj me sramotit!
(Lupiga.com)
RADNICI ODBILI PLAĆU NA CRNO
"Kako je ostati bez posla ovdje? Nemojte me pitati, jako je teško", kažu nam radnice tvornice namještaja Finvest Corp iz Čabra, koje štrajkaju sa svojim kolegama već tjednima. Već osam mjeseci nisu dobili ni lipe za svoj rad. Stigla im je tek nemoralna ponuda da za stranu kompaniju rade za isplate na crno, bez plaćanja doprinosa. Međutim, oni na to nisu pristali. Tomislav Kiš iz Novog sindikata uvjerava nas da je to otpor kakav je još nezabilježen u Hrvatskoj, gdje su radnici odlučili da im je ponos važniji od praznih frižidera.
Ovo su riječi kojima je Novi sindikat ukratko opisao trenutno stanje u ovom poduzeću iz Čabra državnim dužnosnicima u Vladi i Saboru. Sindikat je zatražio od njih, kada su već donijeli tako nakaradne zakone o (pred)stečaju, da makar individualno, kojom kunom pomognu ovim radnicima u nevolji, uplatom na žiro račun. Nije dobio nikakav odgovor.
"Od njih očekujem samo bezdušnost", kazao nam je Tomislav Kiš iz Novog sindikata dok smo se krivudavim cestama približavali tom gradiću u Gorskom Kotaru, na samoj granici sa Slovenijom. Usput nam je pokazao pogone Finvest Corpa koji su već ugašeni ili još uvijek rade, poput pilane u Gerovu. Radnici Finvesta štrajkaju od 25. listopada, ali kao i u godinama do ove dolaze na posao, iako im je firma ukinula naknadu za prijevoz pa su dobili autobus zahvaljujući gradonačelniku. Smrzavaju se u halama gdje je isključeno grijanje, čekajući na dan kada će im biti isključene struja i voda.
Mogli zaraditi, ali odbili iz ponosa
"Ti ljudi su zaslužili solidarnu pomoć, ako ni zbog čega drugog zato što su odbili rad na crno, što za pošteni rad žele poštenu mjesečnu plaću sa doprinosima i regularnim isplatama. Na taj način čuvaju svoj radnički ponos. Ovaj slučaj je jedinstven po tome što ovi ljudi žele raditi i imali su posla, ali plaća im se nije mogla isplatiti plaća na regularan način. Oni su mogli zarađivati po nekoliko stotina eura mjesečno putem cesije, u kešovini, ali to su odbili jednostavno zato što su ljudi, iz ponosa, da budu plaćeni kao radnici", priča nam Kiš. Pridružuje nam se Veronika Matijašević, povjerenica Novog sindikata u Finvestu.
"Da mi je netko rekao da ćemo moliti za pomoć, ne bih mu vjerovala", kaže ona. Priča nam o kolegi koji je nedavno, iscrpljen nakon više od pola godine bez plaće, odlučio dati otkaz.Kada je Marijan Filipović preuzeo tvrtku za jednu kunu, ondje je radilo 400 ljudi, no taj se broj, unatoč obećanju da će se radna mjesta zadržati, osuo - ostalo ih je oko 150. Mladić o kojemu nam priča Vera Matijašević na Hrvatskom je zavodu za zapošljavanje naletio na zid - nije imao isplatnu listu za mjesec listopad i nije se mogao prijaviti na biro. Na taj je način ostao i bez pomoći za nezaposlene.
Gdje će se zaposliti?
"Zvali su ga da radi u Gerovu na crno i nije imao izbora", priča nam Vera Matijašević, koja 32 godine radi u toj tvornici. Izgubiti posao u Gorskom Kotaru je jako teško. Za sebe se, kaže, ne brine jer osim još nekoliko godina starosti, njoj ne nedostaje puno do penzije - 18 mjeseci.
"Meni se ne bi ništa dogodilo, žao mi je drugih radnica koje su 40-45 godina starosti. Gdje će se one zaposliti? Jedino je Finvest radio, a sad su i njega uništili", govori nam. U pogonu nas čeka više desetaka radnika koji su u štrajku. Sramežljivo pristupaju snimanju, ali nadvladava potreba da prenesu poruku - od njih se traži da "ponovno odrade" travanj 2014. - odnosno da im se na crno isplati manji dio dugovanja. Neki od njih, koji su bili na bolovanju početkom godine, nisu dobili isplatu umanjene plaće, iako je bila regulirana na Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Kako je živjeti osam, devet mjeseci bez plaće?
"Jako teško.Računi stižu, nitko nema razumijevanja za to", kaže nam Violeta Potočnik. Njena kolegica, Silvija Radošević, potvrđuje nam da su listi izdavača računâ koji nisu dirnuti njihovim položajem i banke. Vlasnica je kredita, koji mora otplaćivati iako nema od čega. I suprug joj je radio u Finvest Corpu, ali je dobio otkaz i napustio firmu bez otpremnine. Iako su roditelji dvoje djece, on ju je podržao u teškoj odluci da s kolegama odbije rad na crno.
Kako ne očekuju da će Fina imati razumijevanja za njih, kao za njihovog vlasnika, koji je s jednim papirom pokrenuo predstečajnu nagodbu, neki od radnika se već vide u zatvoru zbog neplaćenih dugovanja. Šale se da će završiti u Remetincu, ali ih Matijaševićka ispravlja da neće: "To je hotel, tamo ide gospoda. Mi ćemo dobiti Goli Otok", kaže ona. Radnici dobacuju da ne bi bilo čudno ni da ih smjeste u kakvu jeftiniju varijantu - rezervat okružen žicom. U Remetincu, za razliku od "slobode", rezoniraju, makar imaš pravo na topli obrok. No, kako je premijer Zoran Milanović kazao da u Hrvatskoj nema gladnih ljudi, dodaje sindikalka, država će vjerojatno dozvoliti da radnici i dalje ne primaju plaću od Filipovića.
Ponos Hrvatske - 'Mi znamo tko je i što je'
Vlasnik Finvest Corpa je Marijan Filipović, poduzetnik je koji je 2012. godine proglašen Ponosom Hrvatske zbog "predaje" poduzeća radnicima. Iako je ispred firme bio parkiran Mercedes s njegovim vozačem unutra, Filipovića nismo mogli pronaći u uredu. Filipovićev suradnik nas je uvjeravao da on ima samo Audi te da nije u firmi, dok nam radnici tvrde da ima oba automobila, od kojih je ovaj zasigurno njegov. Sreće nismo imali ni s Andreom Malnar iz uprave, koju smo također htjeli zamoliti za razgovor.
"Mi ga nismo proglasili Ponosom Hrvatske jer znamo tko je i što je", kaže nam radnica Ajka Malnar. Filipović ih nikada ne obilazi, dapače, zaobilazi ih u širokom luku. Zadnji puta kad je bio tu, rukovao se sa svima njima i kazao im: "Vi ste moje zlatne ruke", priča nam Malnar. "Trebali su mu glasovi jer se kandidirao za gradonačelnika", objašnjava zatim ovu gestu. "Ja legnem gladna u krevet uvečer i, kad se probudim, razmišljam kako je moj gazda spavao sad kad njegove zlatne ruke ne rade", dodaje.
Radnici se pitaju kako je moguće pokrenuti predstečajnu nagodbu bez dokumentacije, samo da bi preduhitrio radnike i njihove zahtjev za stečajem, koji bi, da je usvojen, davao šansu radnicima da dobiju plaće i eventualno pokrenu preustroj.
"Meni je jučer gospođa Andrea rekla da će u predstečajnoj nagodbi tražiti da se firma zatvoriti.Rekla sam da nema problema - neka zatvori, ali neka isplate ljudima zaostale plaće, otpremnine i da možemo ići na Zavod", kaže Matijašević. Državna je administracija prihvatila zahtjev za pokretanje predstečajne nagodbe bez ikakvih priloga, deblokirala račun i time mu je omogućila da unatoč gotovo 100 milijuna kuna nepodmirenih obaveza svakoga dana sa računa podiže gotovinu za "materijalne troškove". Time su se, po mišljenju sindikata, neki dijelovi državne administracije svrstali na stranu kriminala, a protiv radnika koji u tome odbijaju sudjelovati.
Predstečajna nagodba teško da može promijeniti postojeće stanje jer ju vodi ista Uprava koja je i dovela tvrtku u ogromne poteškoće, navode oni. Predstečajna nagodba poslužiti će (ako uopće uspije) samo otpisu duga vlasnika i potrošiti će dragocjeno vrijeme.
IKEA
Upitali smo radnike kako su kao zaposlenici tvornice namještaja doživjeli činjenicu da se na otvaranju švedske trgovine namještajem, IKEA-e, pojavio državni vrh - od predsjednika republike Ive Josipovića, potpredsjednika Vlade Branka Grčića do ministrice Anke Mrak Taritaš. Osim toga, država je uložila milijune kuna za svako od novootvorenih radnih mjesta u tom prodajnom centru.
"Kako mi je to bilo gledat'? Opsovao sam i prebacio kanal! Ne mogu to gledat'!", kaže nam Davor Žakić. Najlakše je, kažu radnici, uvoziti, a s druge strane se sve proizvodne djelatnosti puštaju niz vodu.
"Propali smo da nismo mogli dublje. Poniženi smo, pustili su nas da gladujemo i čekali tu ucjenu da radimo na crno - nećemo imati za kruh, pa će nam, vau, dati 20-30 eura za kruh. Mi smo sačuvali mrvicu dostojanstva i nećemo im dozvoliti da nas gaze. Jedan po jedan će pomagati kolegama", kaže Ajka Malnar, poručujući da ne odustaju od štrajka.
"I onda smo još neradnici!", ljuti se Stojanović i dodaje: "Godinama sam radila po dvije-tri norme, nije mi to plaćeno. Bila sam budala, evo neka svi znaju".
Sretan Božić!
Na kraju razgovora u tvornici, radnici su nas zamolili da upravi i dužnosnicima, pogotovo onima u Poreznoj upravi, čestitaju Božić.
"Kad budu božićkovali sa svojom obitelji neka se sjete da ovdje ima 65 ljudi kojima su oni uzeli božićni ručak. Neka im bude sretan i blagoslovljen Božić, a mi ćemo i dalje gladovati", zaključila je Matijašević.
Pomoć za radnike Finvesta u vidu najnužnijih prehrambenih i higijenskih potrepština prikuplja se u podružnici Novog sindikata u Ravnoj gori, u ulici Ivana Gorana Kovačića 178 te uplatama na žiro račun HR3423600001500176150.
Ovaj članak i video prilog nastali su uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Socijalna pravednost u uvjetima visoke nezaposlenosti".