- Budući da s ovim iznosom nismo mogli plaćati režije i, bar djelomice, normalno živjeti, odlučila sam potražiti neki sezonski posao. Polovinom svibnja krenula sam u berbu jagoda u obližnje Topolje. No, nakon što me poslodavac uredno prijavio, ostala sam bez ''socijale''. Berba je bila završena već nakon desetak dana, novac još nisam dobila, a bez ikakvog prihoda ostali smo od 18. lipnja, za iduća tri mjeseca - žali se Snježana te objašnjava kako suprug nigdje ne može dobiti posao, kao ni osamnaestogodišnji sin, koji je nedavno završio srednjoškolsko obrazovanje. Kaže kako je u sezoni berbe jagoda radila i prošle godine, ali joj ''socijala'' nije bila ukinuta.

- Sezonski posao sam tražila unatoč herniji u trbušnoj šupljini, zbog koje mi je liječnik zabranio veće napore. Imam i kronični gastritis te velikih problema sa štitnjačnom, ali tko te pita. Svjesna sam da bez rada nema ni normalnog života, međutim, takvo što nisam očekivala - žali se Snježana koja ne može shvatiti zakonske odredbe koje ju dovode do ludila.

Iz Centra za Socijalnu skrb objasini su kako je Snježani Rajković ukinuta zajamčena minimalna naknada nakon što su iz Zavoda za zapošljavanje dobili potvrdu da je zaposlena. U Centru tvrde kako ne znaju koliko će dugo stranka raditi i kakvu će plaću primati, a zapošljavanjem, odnosno ''danom promijenjenih okolnosti'', prestaje pravo na ostvarivanje zajamčene minimalne naknade.

Krajem svibnja na području pod ingerencijom belomanastirskog Centra za socijalnu skrb zajamčenu minimalnu naknadu primalo 3339 osoba od kojih je 2274 radno sposobnih. Kao što u svakom žitu ima kukolja, tako i među radno sposobnom ''socijalom'' postoji određenih broj onih koji ''traže posla, a Boga mole da ga ne nađu''. No, vjerojatno je više ljudi koji bi radije zasnovali radni odnos kada bi imali gdje, piše Glas Slavonije.
 
 
Izvor: Jutarnji.hr
Autor: Portal Jutarnji.hr
Vojko Basic / CROPIX
Objavljeno: 28. 6. 2015.
 
 
 
 
Svako malo u ministarstvu socijalne skrbi izbije poneki skandal, koji onda otkrije potpuno neprihvatljive prakse i zakone. Kao da se natječu ne u pružanju pomoći potrebitima nego u tome da ih potpuno unište. Da su zakoni surovi - sami po sebi nisu. Surovi su oni koji predlažu takve zakone i oni koji poslušnički dižu ruke i izglasaju takve zakone.
 
A upravo je imenovano ministarstvo ono koje je predložilo takve zakone.
 
Od socijalne pomoći primatelji pomoći ne mogu preživjeti. Jasno je to i vrapcima na grani. Samo nije jasno nadležnome ministarstvu. Kako popuniti ono što nedostaje? Pa valjda nekim kratkotrajnim poslom koji se pojavi jednom ili dva puta u godini. I umjesto da se nezaposlene stimulira da se što je više moguće okrenu takvome rješavanju svojih problema - oni ih tjeraju u još veću neimaštinu, oduzimaju im i ono malo što im je država davala.
 
Ovako koncipirani zakoni moraju se pod hitno mijenjati. Oni su doneseni protiv interesa hrvatskoga naroda. Zar treba i zato pokretati referendum? Zar vlada smije raditi protiv interesa naroda?