LOŠA ISKUSTVA Dalmatina u koncesiji: Split - Zagreb 230 kuna
(Slobodna Dalmacija)
Iznajmljivanje izgrađenih dionica nosi i rizik poskupljenja vozarina
Kao jedna od slamki spasa za posrnulu hrvatsku državnu ekonomiju ponovno je spomenuta i mogućnost davanja već izgrađenih, ali i planiranih autocesta u koncesiju, što je naišlo na žestoke kritike struke, ali i cestarskih sindikata.
- Davanje autocesta u koncesiju otvara prostor za manipulacije, jer bi netko mogao uzeti provizije, a upitno je i na kakav način bi se strani upravitelj odnosio prema autocestama, njihovu održavanju i izgradnji, tamo gdje će to biti slučaj - smatraju u Nezavisnom cestarskom sindikatu, te dodaju da bi prepuštanje upravljanja najvažnijim prometnicama bilo čisti interes pojedinaca na štetu poreznih obveznika.
I dobro i lošeBudući da se u tom kontekstu najčešće spominju prometnice Zagreb-Goričan i Bregana-Lipovac, treba reći da bi taj potez privremeno napunio državnu blagajnu s oko milijardu kuna, ali bi istovremeno Hrvatske autoceste (HAC) godišnje ostale bez najmanje 900 milijuna kuna od cestarina na ta dva najprometnija poteza u državi.
Pri tome ne treba ni govoriti da bi strani koncesionar mogao višestruko poskupiti cestarinu, dovoljno je samo vidjeti primjer autoceste Zagreb-Macelj čije su cijene po kilometru 50 posto više nego na prometnicama pod upravljanjem HAC-a.
Na primjeru Dalmatine moglo bi se reći da bi cestarina za automobile na relaciji Split - Zagreb sa sadašnjih 157 kuna mogla narasti i do 230 kuna, što je doista nezamislivo i neprihvatljivo, jer se i postojeće cijene čine previsokima, posebice izvan sezone kada promet drastično opada, pa bi vozače i vlasnike prijevozničkih tvrtki trebalo motivirati na dodatno korištenje autocesta.
Općenito gledano, upitno je za koji bi autocestovni smjer uopće i bio zainteresiran potencijalni strani partner, jer su autoceste koje vode prema Splitu i Rijeci prave sezonske prometnice, posebice Dalmatina na kojoj se tijekom zimskih mjeseci bilježe samo gubici zbog manjka prometa.
Bez obzira na sve afere koje su povezane s domaćim cestograditeljskim sektorom, riječ je o poslu koji bi po mnogim analitičarima morao ostati u državnim rukama, jer se time Vlada odriče relativno povoljnog financijskog kolača (PDV, trošarine na gorivo...), posebice tijekom turističke sezone kada se ubere veći dio od gotovo dvije milijarde kuna koje su čak i u kriznoj 2009. godini ukupno naplatila četiri koncesionara na hrvatskim autocestama.
Vrlo je upitno i koncesioniranje još neizgrađenih prometnih poteza, kao što je nastavak autoceste prema dolini Neretve i Dubrovniku, jer je riječ o relacijama koje će biti klasične turističke transverzale samo prema hrvatskom jugu.
Slijepo crijevoTa će autocesta nesporno biti iznimno važna za konačno kvalitetno prometno povezivanje Dubrovačko-neretvanske županije s ostatkom zemlje, ali će bez nastavka prema Crnoj Gori i Albaniji biti samo slijepo crijevo na prometnoj karti Europe te time neatraktivna za strane kompanije i fondove koji bi eventualno bili zainteresirani za njihovu izgradnju i kasnije upravljanje.
Naruku zagovarateljima koncesioniranja domaćih autocesta ne idu ni iskustva iz neposrednog susjedstva, jer država upravlja ključnim prometnicama u Austriji (tvrtka ASFINAG), Sloveniji (DARS) i Mađarskoj.
Javno-privatno partnerstvo je već godinama prisutno u Italiji, ali država i u tom dijelu drži i vuče ključne poteze.
Bez obzira na krizu, tijekom protekle godine zabilježen je porast prometa automobila i motocikla na hrvatskim autocestama, čemo je najviše pridonijelo otvaranje novih prometnih dionica.
U kategoriji lakih vozila zabilježeno je 1,7 milijuna automobila i motocikla više, no udar recesije osjeća se u kategoriji kamiona i autobusa gdje je zabilježen pad od 800 tisuća vozila, odnosno oko 10 posto.