Laboratorij za kadroviranje

Hrvatska će biti jedna od najrazvijenijih država u EU i svijetu! –  Tako je govorila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prije nešto više od godinu dana. »Znam da danas hrvatski mandatar nema 100 dana, ali to ni ne tražim. Svi smo mi ovdje da služimo hrvatskim građevinama.« Ovako je govorio Tihomir Orešković prije gotovo dva mjeseca. Što su tek obećavali Tomislav Karamarko i Božo Petrov u predizbornoj kampanji. Novih 100.000 radnih mjesta, za svaku bebu 1.000 eura, poreznu reformu, rasterećenje gospodarstvenika i manji broj ministarstava. To je dio prtljage HDZ-a i trebalo je manje od mjesec dana za izigravanje obećanja o manjem broju ministarstava. Za spomenuti je i ministricu Bernardu Juretić koja zasad samo molitvom pokušava spoznati način na koji bi doista mogla isplatiti onih 1.000 eura za svaku bebu. Za Božu Petrova osim famozne i sasvim pronevjerene izjave ovjerene kod javnog bilježnika, ostaju ambiciozne najave reforme teritorijalnog ustroja, čišćenja hrvatskog sporta, a posebno nogometa, rezanje plaća političara i dužnosnika, rezanja poreza i izbora državnih direktora putem javnog natječaja.

Nabrajati nema smisla dalje, ali zato valja konstatirati da niti nakon gotovo dva mjeseca nova hrvatska Vlada nije kadra omogućiti funkcioniranje poluga vlasti. 

Niti nakon dva tjedna od ostavke Mije Crnoje nisu bili sposobni dogovoriti se i imenovati novog ministra branitelja. Svi ostali ministri još uvijek su prepušteni sami sebi. Nemaju pomoćnika ni zamjenika, jer se oko njih svađaju Most i Doboljubna koalicija iza zatvorenih vrata famoznog Vijeća za suradnju. Kad se klikne internet stranica bilo kojeg ministarstva vidljiv je niz praznih kućica u mnoštvu resora. 

Kakav je angažman ljudi koji rade u toj administraciji? Znaju da će tek upoznati svoje nove šefove i najsigurnije je što manje raditi i što manje se izlagati riziku. Iza afera o davnim ustašlucima ministra kulture Zlatka Hasanbegovića uspješno se krije i spoznaja da je u ovom trenutku pola Hrvatske blokirano u odlučivanju. Nadzorni odbori državnih poduzeća dali su mandat na raspolaganje i nitko od njih u ovom vremenskom vakumu neće donositi važnije odluke, kamoli se upuštati u nove investicije ili važnije poslovne odluke. A to znači da to vrijedi i za uprave, koje još uvijek rade u iščekivanju vlastite smjene. U takvim uvjetima danas egzistiraju sve institucije i državna poduzeća od posebnog državnog interesa. Sve ukazuje  da nitko u državnim poduzećima i institucijama neće preživjeti sječu kadrova ukoliko nije član neke od stranaka Domoljubne koalicije ili Mosta. Nove direktore i nadzornike namjeravaju imenovati u Ini, HEP-u, Hrvatskim vodama, Hrvatskim šumama, Jadroliniji, Hrvatskim cestama, Hrvatskima autocestama, HAC ONC-u, ACI-ju, Janafu, Plinacrou, Plovputu, Hrvatskoj lutriji, Hrvatskoj pošti, Hrvatskim željeznicama (Cargo, Infrastruktura i Putnički prijevoz), Croatia Airlinesu, HRT-u i sve to stiže kao miraz i plijen u krilo HDZ-a, Mosta i drugih manjih stranaka. Iako su državna poduzeća većinom dobro poslovala nitko i ne spominje opciju da bi bilo koji direktor mogao ostati. Zbog dobrih rezultata rada.

Na sve to treba nadovezati i institucije, važnije su Fina, HZMO, HZZO, HZZ, lučke uprave, niz specijaliziranih agencija... U laboratoriju za kadroviranje HDZ-a i Mosta potrebno je pronaći više stotina ljudi za spomenuta radna mjesta. Ako je suditi po načinu na koji je formirana Vlada s nizom neiskusnih i nespremnih ljudi, koji su iznenada morali preuzeti dužnost, sve to će se još jednom ponoviti u drugom i trećem valu. Pitanje je tek koliko će novih afera isplivati, koliko će neprovjerenih životopisa i kadrova iscuriti nalik onome što se dogodilo u slučaju Mije Crnoje. Koliko ćemo tek neiskusnih direktora bez respektabilnog životopisa i radnog iskustva dobiti, ljudi koji se poslu tek imaju učiti. I koliko će se kadrova vratiti iz razdoblja Ive Sanadera. 

Lako je moguće da se popuna fotelja neće završiti ni do kraja ove godine, jer blokada odlučivanja ima potrajati. Još je gore što u laboratoriju za kadroviranje transparentnosti nema. Oni se naprosto namjeravaju svađati iza zatvorenih vrata, tajiti imena i onda ih odjednom isporučiti javnosti. Pa čekati nove afere. U međuvremenu reformska vlada nije sposobna reformirati ni znanje hrvatskog jezika svog šefa Tima Oreškovića, koji zasad ne pokazuje nikakvog napretka u komunikaciji koju toliko priziva. Još uvijek nisu sposobni vladati i ona predizborna obećanja s početka teksta sve više nalikuju na loše viceve. Malo je ostalo od silnog prizivanja struke. Još manje od prizivanja javnih natječaja za izbor najboljih kandidata. Upravo suprotno, nema ni javnosti ni natjecanja. Zasad, nema ni Vlade. Koja zna kako – vladati.