Krešimir Sever: Vlast se mora bojati svoga naroda
INTERVJU
Autor/izvor: Razgovarali Dražen Klarić i Siniša Malus
(SEEbiz) ZAGREB - S predsjednikom Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimirom Severom razgovarali smo povodom praznika rada, te se dotaknuli niz problema koje muče hrvatsko gospodarstvo kao i sindikalnu scenu.
Najavljene mjere ne daju prostora optimizmu. Sve u svemu, ako se glave ne zbiju na hrpu, uz ove najave poskupljenja energenata i još uvijek nedodirnuto dno krize, možemo očekivati daljnji udar na standard građana, nova odricanja, nove probleme u gospodarstvu, nova smanjenja pa čak i neisplate plaća i materijalnih prava zaposlenih i nova otpuštanja.
SEEbiz: Je li ovo najčemerniji 1. svibanj za radnike otkako je hrvatske države?
Krešimir Sever: Čemerniji su svakako bili svi u ratnim vremenima, no ako se izuzmu ti dani, onda je ovaj 1. svibnja svakako kandidat za prvo mjesto među čemernima.
SEEbiz: Može li se izbjeći masovno otpuštanje u javnoj upravi i državnim poduzećima?
Sever: Najave masovnih otpuštanja u tim sektorima često služe za zastrašivanje samih zaposlenih, ali i nerazumno podilaženje onima koji barataju licitirajući visokim brojkama u tim sektorima. Točno je kako se tijekom mandata raznih vlasti u te sektore zapošljavalo i mimo potrebnoga broja, po političkoj liniji i moći koja iz nje proizlazi. I to na svim razinama. No u ovom je trenutku nemoguće bez dubljih analiza objektivno ocijeniti kolika je brojka viška zaposlenih.
SEEbiz: Ali Hrvatska ima preveliku birokraciju.
Sever: Kada se spominje veliki, a time i skup državni aparat, neprimjeren veličini Hrvatske, ne smije se zaboraviti kako njega čine ljudi koji za svoj rad dobivaju poprilično niska primanja. Želi li se uskladiti jedno i drugo (a treba), ponajprije treba donijeti važnu nacionalnu odluku o tome koji su to poslovi koji se u tim sustavima obavljaju i na koji način, a kako bi bili po mjeri i potrebi građana. Dakle, iz vrste i količine poslova treba proizaći potrebna brojka zaposlenih. To je jedini pravi način kojim će se ti sustavi organizirati po mjeri i potrebi hrvatskoga društva s optimalnim brojem primjereno tim poslovima plaćenih radnika.
SEEbiz: Može li se sindikalna scena okupiti i stvarno zaprijetiti vlasti na ulici?
Sever: Naravno da može. No, to nije pitanje samo okupljanja sindikalne scene, nego uključivanja raznih društvenih skupina u harmoniziranu akciju. Pojedinačno su svi nezadovoljni. I zaposleni, dakle i članovi i nečlanovi sindikata, i nezaposleni, i školarci, i studenti, i umirovljenici, i seljaci, i…
Ali nedostaje taj nužni osjećaj društvene solidarnosti koja bi ih povezala u čvrstu i respektabilnu cjelinu. U zemljama razvijene zapadne demokracije to se razvijalo, učilo desetljećima. Mi nemamo vremena u desetljećima, ali nam to vrijeme za sazrijevanje za „uličnu demokraciju“ ipak treba. U naše ime, u ime svakog nezadovoljnog pojedinca, ne može prosvjedovati neki delegat, zastupnik, opunomoćenik, već to mora biti osobni čin.
Nema mogućnosti da to učini netko drugi u naše ime. Pri tome je važno da se društvene skupine i međusobno podupiru jer su i tako povezane različitim vezama. Ne smije se događati prema onoj: „Dok su njih odvodili, mi smo šutjeli, a sad kad nas odvode, za nas nema tko glas pustiti“. Vlast se mora uvijek bojati svoga naroda, biti u nekoj vrsti „bogobojaznog straha“ prema njemu jer mu mora predano i časno služiti i ne smije taj od naroda joj povjeren dar služenja zloupotrijebiti u vladanje.
Ministar Popijač odazivao se na naše pozive, no nekako ga je premalo u javnosti. Čini se kako bi upravo zbog nagomilanih problema u gospodarstvu trebao češće istupati, nuditi rješenja koja je usuglasio sa svojim savjetničkim timovima. Ali ga iz nekog razloga nema. Možda je razlog i potpredsjednik Vlade RH zadužen za gospodarstvo kako neki nagađaju, koji za sebe traži i političkom moći uzima više prostora?
SEEbiz: Postoji li uopće pojam radničke solidarnosti u praksi u Hrvatskoj?
Sever: Postoji ne samo pojam radničke solidarnosti u Hrvatskoj, nego se on i kroz različite oblike često ogleda u praksi. Nije uvijek onakav kakav bismo željeli, ali ga ima. On se ogleda kroz solidarnost na radnom mjestu, kroz kolektivno pregovaranje, kroz potpore kolegama u potrebi, kroz potpore i osobno sudjelovanje u štrajkovima i prosvjedima, kroz udruživanje u sindikate i sindikalne središnjice i njihove zajedničke nastupe, očitovanja na zakone, propise, zaštitu na radu i sl.
SEEbiz: Kakav je Vaš stav o Vladinim mjerama za izlazak iz krize?
Sever: Mjere su tek naznačene. Točnije, naznačeni su pravci, pri čemu se iz mnogih ne može iščitati mogući sadržaj. Već i na ovako postavljene mjere sindikati su dali mnoštvo primjedbi, a očekuju i traže svoje uključenje u izradu prijedloga svake mjere pojedinačno, a ne tek kratku, često vrlo vremenski ograničenu raspravu na GSV-u.
Mjere za izlazak iz ove dugogodišnje krize u Hrvatskoj i više su nego nužne, ali upravo zbog dubine i socijalne i gospodarske dimenzije same krize nužan bi bio široki društveni konsenzus oko njihovog usuglašavanja i donošenja, a pogotovo s obzirom na njihovu višegodišnju orijentaciju.
SEEbiz: Jeste li zadovoljni radom ministra gospodarstva
Krešimir Sever: Čemerniji su svakako bili svi u ratnim vremenima, no ako se izuzmu ti dani, onda je ovaj 1. svibnja svakako kandidat za prvo mjesto među čemernima.
SEEbiz: Može li se izbjeći masovno otpuštanje u javnoj upravi i državnim poduzećima?
Sever: Najave masovnih otpuštanja u tim sektorima često služe za zastrašivanje samih zaposlenih, ali i nerazumno podilaženje onima koji barataju licitirajući visokim brojkama u tim sektorima. Točno je kako se tijekom mandata raznih vlasti u te sektore zapošljavalo i mimo potrebnoga broja, po političkoj liniji i moći koja iz nje proizlazi. I to na svim razinama. No u ovom je trenutku nemoguće bez dubljih analiza objektivno ocijeniti kolika je brojka viška zaposlenih.
SEEbiz: Ali Hrvatska ima preveliku birokraciju.
Sever: Kada se spominje veliki, a time i skup državni aparat, neprimjeren veličini Hrvatske, ne smije se zaboraviti kako njega čine ljudi koji za svoj rad dobivaju poprilično niska primanja. Želi li se uskladiti jedno i drugo (a treba), ponajprije treba donijeti važnu nacionalnu odluku o tome koji su to poslovi koji se u tim sustavima obavljaju i na koji način, a kako bi bili po mjeri i potrebi građana. Dakle, iz vrste i količine poslova treba proizaći potrebna brojka zaposlenih. To je jedini pravi način kojim će se ti sustavi organizirati po mjeri i potrebi hrvatskoga društva s optimalnim brojem primjereno tim poslovima plaćenih radnika.
SEEbiz: Može li se sindikalna scena okupiti i stvarno zaprijetiti vlasti na ulici?
Sever: Naravno da može. No, to nije pitanje samo okupljanja sindikalne scene, nego uključivanja raznih društvenih skupina u harmoniziranu akciju. Pojedinačno su svi nezadovoljni. I zaposleni, dakle i članovi i nečlanovi sindikata, i nezaposleni, i školarci, i studenti, i umirovljenici, i seljaci, i…
Ali nedostaje taj nužni osjećaj društvene solidarnosti koja bi ih povezala u čvrstu i respektabilnu cjelinu. U zemljama razvijene zapadne demokracije to se razvijalo, učilo desetljećima. Mi nemamo vremena u desetljećima, ali nam to vrijeme za sazrijevanje za „uličnu demokraciju“ ipak treba. U naše ime, u ime svakog nezadovoljnog pojedinca, ne može prosvjedovati neki delegat, zastupnik, opunomoćenik, već to mora biti osobni čin.
Nema mogućnosti da to učini netko drugi u naše ime. Pri tome je važno da se društvene skupine i međusobno podupiru jer su i tako povezane različitim vezama. Ne smije se događati prema onoj: „Dok su njih odvodili, mi smo šutjeli, a sad kad nas odvode, za nas nema tko glas pustiti“. Vlast se mora uvijek bojati svoga naroda, biti u nekoj vrsti „bogobojaznog straha“ prema njemu jer mu mora predano i časno služiti i ne smije taj od naroda joj povjeren dar služenja zloupotrijebiti u vladanje.
Ministar Popijač odazivao se na naše pozive, no nekako ga je premalo u javnosti. Čini se kako bi upravo zbog nagomilanih problema u gospodarstvu trebao češće istupati, nuditi rješenja koja je usuglasio sa svojim savjetničkim timovima. Ali ga iz nekog razloga nema. Možda je razlog i potpredsjednik Vlade RH zadužen za gospodarstvo kako neki nagađaju, koji za sebe traži i političkom moći uzima više prostora?
SEEbiz: Postoji li uopće pojam radničke solidarnosti u praksi u Hrvatskoj?
Sever: Postoji ne samo pojam radničke solidarnosti u Hrvatskoj, nego se on i kroz različite oblike često ogleda u praksi. Nije uvijek onakav kakav bismo željeli, ali ga ima. On se ogleda kroz solidarnost na radnom mjestu, kroz kolektivno pregovaranje, kroz potpore kolegama u potrebi, kroz potpore i osobno sudjelovanje u štrajkovima i prosvjedima, kroz udruživanje u sindikate i sindikalne središnjice i njihove zajedničke nastupe, očitovanja na zakone, propise, zaštitu na radu i sl.
SEEbiz: Kakav je Vaš stav o Vladinim mjerama za izlazak iz krize?
Sever: Mjere su tek naznačene. Točnije, naznačeni su pravci, pri čemu se iz mnogih ne može iščitati mogući sadržaj. Već i na ovako postavljene mjere sindikati su dali mnoštvo primjedbi, a očekuju i traže svoje uključenje u izradu prijedloga svake mjere pojedinačno, a ne tek kratku, često vrlo vremenski ograničenu raspravu na GSV-u.
Mjere za izlazak iz ove dugogodišnje krize u Hrvatskoj i više su nego nužne, ali upravo zbog dubine i socijalne i gospodarske dimenzije same krize nužan bi bio široki društveni konsenzus oko njihovog usuglašavanja i donošenja, a pogotovo s obzirom na njihovu višegodišnju orijentaciju.
SEEbiz: Jeste li zadovoljni radom ministra gospodarstva