Krešimir Sever: Vlada je “debelo” podbacila s povećanjem minimalne plaće
TEMA TJEDNA: inventura prvih sto dana rada Vlade
(GLAS SLAVONIJE) Za veliki broj analitičara i prognostičara ova je vlada iznenađenje. Nakon raspuštanja Oreškovićeve vlade (Karamarka i Petrova) rijetko je tko, izuzev “zagriženih” stranačkih članova, očekivao da će HDZ zajedno s Mostom biti u mogućnosti formirati novu vladu. No, upravo se to dogodilo.
- Uz pomoć manjinskih i još ponekih zastupnika u Hrvatskom saboru formirali su stabilnu vladu i unijeli neku vrstu nužnog optimizma u društvo. Optimizma i povećanih očekivanja. Preuzeli su upravljanje zemljom u trenutku kad je već mjesecima pokazivala znakove oporavka od krize pa je i očekivanje bilo sasvim logično.
I još uvijek je. Prvih 100 dana ovu će vladu posebno opečatiti tri događanja - cjelovita reforma poreznog sustava, najava otkupa dionica INE od MOL-a sredstvima od prodaje 25 % minus jedne dionice HEP-a i Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva. To će nekako pomalo u sjeni ostaviti djelomičan uspjeh u pregovorima i dogovoru sa sindikatima državne i javnih službi, a vezano uz ispunjenje obveze koju je potpisala jedna od ranijih vlada, o povećanju osnovice plaće za 6 %. Sa sindikatima državne službe dogovor je postignut i potpisan, a sa sindikatima javnih službi očekuje se nastavak pregovora koji su već bili došli do pred sam kraj, pred usuglašavanje samog teksta sporazuma i potpise, a onda je Vlada svojim viđenjem dogovorenog "natjerala” sindikate da ustanu od stola, jer nisu mogli potpisati dokument u kojem je stajalo kako se zapravo uvjeti za povećanje plaća, sadržani u ranijem Sporazumu, nisu u potpunosti ispunili, čime je Vlada uz povećanje osnovice željela izbjeći isplatu duga iz 2016. godine.
- Kada je riječ o poreznoj reformi, pokazalo se nekoliko činjenica. Ponajprije, to je bio dovršetak posla kojeg je Ministarstvo financija počelo još u vrijeme vlade gosp. Oreškovića. Na tim je promjenama radio cijeli niz ljudi, ne samo iz ministarstva nego i izvan njega pa tako i predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca, ali ne i iz sindikata. Tu je već Vlada, bez obzira na javno promicanje svojeg opredjeljenja za ravnopravan socijalni dijalog sa socijalnim partnerima, pokazala kako joj je jedan od dva partnera bliži, a to su poslodavci. I bez obzira na tvrdnju kako je to uravnotežen paket poreznih zakona, ipak se pokazalo da su, zbog prigovora javnosti, ali i unutar koalicije, morali odustati od povećanja PDV-a na kruh, mlijeko, ortopedska pomagala, lijekove i knjige, ali poskupljuju ugostiteljske usluge i bijeli šećer. Smanjen je i PDV na isporuku struje i odvoz smeća. Poslodavcima se smanjuje porez na dobit - velikima za dva postotna boda, a malima za osam. U porezu na dohodak ukida se najmanja stopa i smanjuje najviša. Hrvatska će umjesto dosadašnjih tri imati dvije stope poreza na dohodak, bez obzira na to što jedna od ključnih preporuka za smanjenje društvenih nejednakosti zagovara upravo veći broj progresivnih stopa u porezu na dohodak. Pri svemu tome povećava se i neoporezivi dio dohotka kroz povećanje osobnog poreznog odbitka i olakšica za uzdržavane članove obitelji i djecu. No onim radnicima s niskim, pa i srednjim primanjima, to na netoplaći ne donosi ništa ili samo malo. Ali će zato onima s primanjima od više desetaka tisuća kuna netoplaće porasti od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kuna. Tako oni koji već zarađuju i više nego dosta, sada zarađuju još više, pa su promjene u sustavu poreza na dohodak samo povećale društvene razlike. Vlada je "debelo” podbacila i s povećanjem minimalne plaće. Nije poslušala ni razumjela sindikalne argumente zašto je minimalnu plaću nužno osjetno povećati da bi se njeni primatelji izmaknuli od granice siromaštva pa ju je povećala tek neznatno. Time se Vlada opet primaknula interesima kapitala i poslodavcima, koji plaću gledaju kao trošak. Ali su zato pojeftinili pokopi, jer se smanjio PDV na urne i lijesove. No, i tu bogatiji više štede jer kupuju luksuznije i skuplje lijesove i urne pa će im i pojeftinjenje biti veće. Ali poskupljuju im karmine u restoranima zbog povećanja PDV-a na ugostiteljske usluge. Poskupljuju i siromašnijima, ali manje, jer su njihove karmine skromnije.
- Nakon gubitka jedne arbitraže s MOL-om vezano uz INU i strepnje od druge, Vlada najavljuje kako kreće u otkup INE od MOL-a i to prodajom 25 % minus jedne dionice HEP-a. To izaziva podijeljene reakcije javnosti, uključujući političke elite pa i same partnere u vlasti. I dok više-manje svi podupiru vraćanje INE u hrvatske ruke, kad je riječ o načinu, tu su razlike itekako vidljive. Vlada povlači ručnu imenujući povjerenstvo, ali i dalje vozi u istom pravcu, samo pod otporom. U cijelu se priču aktivno uključuju i sindikati. Čini se sasvim izvjesnim da se sve neće moći završiti ni tako jednostavno ni brzo kako je Vlada to zamišljala.
- Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva još je jedna aktivnost započeta za vrijeme mandata vlade gosp. Oreškovića. I ta se aktivnost u pripremnoj fazi odvijala uz sudjelovanje poslodavačkih predstavnika, ali ne i sindikata. Na neke od tih ušteda (zaštita na radu, zdravstveni i sanitarni pregledi), obvezala se unaprijed Europskoj komisiji i vlada Tihomira Oreškovića, još uoči priprema za prošlogodišnji europski semestar, kao dijela Nacionalnog programa reformi, a vezano uz rješavanje ekonomskih neravnoteža u Hrvatskoj. Ova je vlada to nastavila i očekuje iznos ušteda od 1,5 milijardi kuna. Najviše na zaštiti na radu - čak 1,3 milijarde kuna, kao i stotinjak milijuna na sanitarnim i zdravstvenim uvjetima. Ostalih stotinjak milijuna uštedjet će se na raznim drugim rezanjima, prije svega kroz informatizaciju i pojednostavljenje postupaka. Ne samo da sindikati nisu bili uključeni u te pripremne postupke, nego, sve je jasnije, nije ni struka. Odmah smo na to pismom upozorili predsjednika Vlade, razgovarali i s ministricom Dalić. Sve je rezultiralo prošlotjednim sastankom s potpredsjednicom Vlade ministricom Dalić i njenim timom, na koji su pozvani i predstavnici struke, komora (HOK, HGK), HUP-a, inspektorata, sindikata, a na kojem je dogovoreno uključivanje predstavnika sindikalnih središnjica u radne skupine, ali i aktivno uključenje struke. Taman kad smo se usudili povjerovati da socijalni dijalog u ovom dijelu ima šanse, dolazi informacija kako je ministrica Dalić zajedno s predstavnicima HGK krenula na "roadshow” u Dalmaciju, tamošnjim poduzetnicima "promicati” Akcijski plan. Sindikati opet nisu predviđeni i nisu pozvani.
Uz to valja napomenuti kako je prvoj sjednici GSV-a, s novim Vladinim predstavnicima, nazočio predsjednik Vlade gosp. Plenković i kako je izvršena redovna rotacija u predsjedavanju pa će idućih godinu dana GSV-om predsjedavati Vladina strana, točnije funkciju predsjednika GSV-a preuzeo je ministar rada i mirovinskog sustava Tomislav Ćorić.
- Za iduće razdoblje očekujemo i tražimo pravovremeno uključivanje socijalnih partnera u pripremu Nacionalnog programa reformi za Europski semestar, nastavak razgovora i pregovora sa sindikatima javnih službi, preispitivanje Akcijskog plana za administrativno rasterećenje gospodarstva, na vrijeme aktivno uključivanje predstavnika socijalnih partnera u izradu prijedloga raznih zakona i propisa i njihovih izmjena i dopuna. Želimo i očekujemo ponovno vraćanje razina socijalnog dijaloga na ranije već dostignute razine, one prije urušavanja za vrijeme vlade Zorana Milanovića.(D.J.)
DETALJNA ANALIZA POREZNE REFORME VLADE I NJEZINIH REZULTATA
BRANKO PARAĆ, POREZNI STRUČNJAK:
Promjene poreznog sustava su dobre, ali ne i dovoljne za rješavanje strukturnih problema
Gledano u cjelini, držim da su promjene poreznog sustava pozitivne te da će dovesti do dinamiziranja ukupne gospodarske aktivnosti. Možda je naziv "porezna reforma” ipak pretjeran za učinjene pomake, jer je riječ o nekoliko većih i niza manjih izmjena dosadašnjeg poreznog sustava.
- Nastavno bih želio osvrnuti se na neke ključne izmjene. Povećanje osnovnog osobnog odbitka u oporezivanju dohotka s 2600 na 3800 kuna te "razvlačenje” poreznih razreda, uz ukidanje porezne prve stope od 12 posto i simbolično smanjenje dosadašnje stope, s 25 na 24 posto, svakako je dobra mjera, ali teško da bi se mogla nazvati reformom. Držim da je propuštena prilika za ozbiljnije rasterećenje dohodaka koji se nikako ne mogu smatrati visokim, bar u usporedbi s iznosima koji se oporezuju najvišom poreznim stopom u nama usporedivim državama. Primjerice, u Slovačkoj se najviša stopa od 20 posto primjenjuje na iznos dohotka od 35 tisuća eura godišnje. U Sloveniji se najviša stopa od 50 posto primjenjuje na iznose dohotka iznad 71 tisuću eura godišnje. Dakle, najviša stopa u Hrvatskoj od 36 posto čini se zaista previsoka za poreznu osnovicu od svega 17.500 kuna mjesečno. Mislim da je trebalo najvišu stopu od 36 posto propisati za realno visoke plaće, recimo, za iznose koji su četiri puta veći od prosječnih, kao što je to, primjerice, u Češkoj. Držim važnim naglasiti, a što se često zaboravlja, da nije problem u nominalnoj poreznoj stopi nego u poreznoj osnovici!
- Novim se sustavom oporezivanja dohotka rješava problem prosječnih plaća, jer se procjenjuje da od ukupno 2,7 mil. poreznih obveznika u Hrvatskoj čak 1,5 mil. uopće neće plaćati porez na dohodak, a time ni prirez. Međutim, još uvijek će razmjerno visoki porezni teret biti kod plaća koje se nikako ne bi mogle nazvati visokima, jer je riječ o plaćama od kojih nitko ne može postati bogat, a to se često zanemaruje.
- Uvođenje obveze obračuna doprinosa za zdravstveno osiguranje i mirovinsko osiguranje, kao i za naknade prema ugovorima o autorskom djelu, uz smanjene stope za polovinu koje se primjenjuju u obračunu plaća, unatoč mnogo "buke”, držim dobrom mjerom. Naime, oko pola milijuna osoba u Hrvatskoj ostvaruje neki od oblika drugog dohotka pa ne vidim razloga da imamo toliki broj povlaštenih sa stajališta ukupnog troška rada. Osim toga, dosadašnji (povlašteni) sustav poticao je poreznu evaziju, koja je svima poznata. Dakle, uvođenje doprinosa za ugovore o autorskom djelu, a smanjenje stopa doprinosa na naknade po ugovoru o djelu, držim dobrom mjerom.
- Uvođenje obvezne porezne prijave koju će provoditi sama Porezna uprava putem tzv. posebnog postupka, i za obveznike drugog dohotka, koji će ostvariti drugi dohodak u iznosu većem od peterostruke osnovice osobnog odbitka (više od 12.500 kuna godišnje), a koji, zajedno s plaćom, premašuju iznos od 210 tisuća kuna godišnje, držim nepotrebnom mjerom. Naime, pretpostavljam da prihod proračuna ne bi izgubio značajne svote, dok će provedba rečene mjere zahtijevati veći angažman Porezne uprave s jedne, ali i destimulaciju rada kod vjerojatno manjeg dijela poreznih obveznika s druge strane.
ARANŽMAN DRŽAVE I BANAKA
- Oporezivanje korporativne dobiti (što svakako treba pozdraviti) simbolično je smanjenje stope s dosadašnjih 20 na 18 posto. Držim još boljom mjerom smanjenje stope na 12 posto za najveći broj malih poreznih obveznika koji ostvaruju prihode u svoti manjoj od 3,0 mil. kuna godišnje, iako se poticanje moglo predvidjeti poreznim moratorijem za novoutemeljena trgovačka društva. Rečena mjera svakako će imati pozitivne učinke za brojne male poduzetnike, jer će im dio dobiti od smanjenja poreza omogućiti brži razvoj i veći udjel vlastitog financiranja.
- Kao pozitivna mjera prezentirana je mogućnost obračuna porezne obveze za male poduzetnike, s prihodom od 3,0 mil. kuna godišnje, uz primjenu tzv. novčanog toka, kao što je slično već u primjeni za iskazivanje obveze za PDV. Time je uveden hibridni sustav, jer je za porezne svrhe predviđeno načelo tzv. novčanog toka, dok se iskazivanje rezultata poslovanja i primjenu računovodstvenih standarda primjenjuje tzv. obračunsko načelo u iskazivanju učinaka poslovnih događaja. Držim da je riječ o "iznuđenoj” mjeri zbog još uvijek raširene prakse neplaćanja obveza, unatoč više pokušaja da se to riješi, te da će to dovesti do operativnih problema u praksi, kako kod samih poreznih obveznika, tako i porezne administracije.
- Ukidanje olakšice u obliku smanjenja porezne osnovice za iznos reinvestirane dobiti, koja se primjenjivala od 2012. godine, držim dobrim, jer je naknadnim propisivanjem dodatnih uvjeta, s primjenom od 2015. godine, rečena mjera izgubila svaki smisao. Predviđena mogućnost jednokratnog porezno priznatog otpisa nenaplativih potraživanja za banke, prema mom mišljenju, trebalo je primijeniti i za ostale poduzetnike. Na taj bi se način "očistile” brojne bilance hrvatskih poduzetnika i izbjegli nemali troškovi nepotrebnih sudskih postupaka koji neće dovesti do naplate spornih potraživanja, bar ne u mjeri koja će opravdati utrošene resurse. Teško se oteti dojmu da je ovdje riječ o "posebnom aranžmanu” između države i banaka.
- Držim da je šteta da se u sustav oporezivanja korporativne dobiti nije vratio vjerojatno već zaboravljeni instrument pod nazivom Zaštitna kamata na uloženi vlastiti kapital, koji se primjenjivao u razdoblju od 1994. do 2000. godine. Riječ je o originalnom poreznom instrumentu kojim se istodobno postizalo nekoliko ciljeva - poticanje ulaganja vlastitog kapitala, zadržavanje ostvarene dobiti u poslovnoj funkciji - destimuliranje njezine isplate i usmjeravanje u neposlovne svrhe, povećanje boniteta poduzetnika i kreditnog potencijala.
UGOSTITELJI NISU U PRAVU
- Na području oporezivanja prometa dobara i usluga, najviše bure u javnosti izazvalo je povećanje stope PDV-a s dosadašnjih 13 na 25 posto za ugostiteljske usluge. Nakon najave rečene promjene, javnost je bila zasipana crnim scenarijem za predmetnu djelatnost, kao: prestat će investicije, zatvarat će se ugostiteljski objekti, otpuštati radnici i sl. Pritom su se spominjali primjeri država u kojima je stopa PDV-a na ugostiteljske usluge osjetno niža. U završnoj fazi kreiranja Zakona o PDV-a, "iznuđena” je iznimka za poduzetnike koji pružaju usluge smještaja, koji će i nadalje plaćati PDV po stopi od 13 posto. Osobno sam višegodišnji zagovornik primjene opće stope od 25 posto i za predmetnu djelatnost, kao i za niz drugih dobara i usluga, koja bi tada vjerojatno mogla biti i niža. Kad je riječ o turizmu i ugostiteljstvu, a polazeći od strukture potrošača (pretežito inozemni), ne vidim ni jedan opravdan razlog za povlašteni tretman predmetne djelatnosti. Naime, statistički podatci pokazuju realni rast ovih cijena, i to u razdoblju deflacije u posljednjih dvije godine. Nadalje, podatci pokazuju da su naše cijene u ugostiteljskim objektima osjetno niže nego u zemljama koje su naša emitivna tržišta za najveći broj turista. Naravno, rast cijena ugostiteljskih usluga, zbog porasta stope PDV-a, pogodit će domaće potrošače, posebno u kontinentalnom dijelu države. Međutim, zar visoka stopa PDV-a od 25 posto za primjerice cipele, koje svakako pripadaju u primarne potrebe, ne opterećuje sve građane? Zaključno, držim da dosadašnja razlika u poreznom statusu proizvoda i usluga između cijelih gospodarskih grana nije bila opravdana. Zanimljivo je bilo slušati "argumente” ugostitelja protiv uvođenja više stope PDV-a, a istodobno su "zaboravili” smanjenje stope poreza na dobit s 20 na 18 posto, pri čemu je za male ugostitelje, kojih je najveći broj, stopa gotovo prepolovljena (s 20 na 12 posto).
- Smanjivanje porezne stope PDV-a s 25 na 13 posto za električnu energiju, kao i za odvoz komunalnog otpada, zbog utjecaja na broj potrošača, svakako je dobra mjera. Međutim, teško se oteti dojmu da je smanjenje stope PDV-a za električnu energiju samo "priprema” i kompenzacija za njeno, čini se, privremeno odgođeno poskupljenje.
- Najavljeno povećanje praga za obvezni ulazak u sustav PDV-a s dosadašnjih 230.000 na 300.000 kuna od 2018. godine držim dobrom mjerom, jer će omogućiti većem broju malih poduzetnika optimalnu poslovnu odluku, ovisno o obilježju vlastite djelatnosti.
JEFTINO PRODAO, SKUPO PLATIO
- Kako će porezna reforma, kako se provedene promjene uobičajeno nazivaju, utjecati na ukupnu ekonomsku politiku, posebice na gospodarstvo, tu bih se mogao složiti s nizom stručnjaka da će učinci biti pozitivni. Nema dvojbe da će smanjivanje poreznog tereta na plaće potaknuti potrošnju, ali ne dijelim optimizam kreatora ekonomske politike da će cjelokupni iznos biti usmjeren na povećanje potrošnje i dinamiziranje gospodarstva. Prvo, dio tako generiranog dohotka vjerojatno će otići u štednju i/ili neki od oblika financijskog ulaganja, što nije samo po sebi loše, a dio, nažalost, na potrošnju dobara iz uvoza.
- Postavlja se pitanje jesu li promjene poreznog sustava dovoljne za rješavanje temeljnih strukturnih problema koji su svima poznati, ali nikako da se zagrize ta kisela jabuka. Osim usvojenih promjena, s primjenom od početka 2017. godine, a koje su većim dijelom bile pripremljene i prije izbora sadašnje vlade, teško je i navesti bilo koju drugu ozbiljniju mjeru hrvatske ekonomske politike. U sljedećih nekoliko tjedana, a možda i mjeseci, nacija će biti, nažalost, usredotočena na temu INA i HEP, od koje neće biti učinka, bar ne u mjeri da opravda utrošenu energiju. Ovdje mi se nameće ocjena jednog "običnog” čovjeka, seljaka s velikim životnim iskustvom, koji je doživio (i preživio) brojne "reforme” i "nacionalne projekte”. Nakon što ga je sin ekonomista, koji je zaposlen u velikom trgovačkom društvu, upitao što misli o aktualnoj temi INA-HEP, rekao je: "Sine, ja jeftino prodao, a ti skupo platio”. Čini mi se da će tako, u konačnici, i biti.
- Zaključno, kad je riječ o ocjenama mjera ekonomske politike, a polazeći od postojeće situacije koja u Hrvatskoj traje dugi niz godina, držim da jedini kriterij treba biti potvrdan odgovor na pitanje - potiče li se njome gospodarski rast i zapošljavanje? Kao što je poznato, stope rasta BDP-a ističu se kao uspjeh, ali se zaboravlja da je to dobro, ali nije dovoljno. Naime, uskoro se očekuje da ćemo, prema svim relevantnim pokazateljima, biti samo ispred Bugarske od svih zemalja Europske unije. To je u izravnoj svezi s višegodišnjim problemom nedovoljne zaposlenosti. Unatoč osjetnom smanjenju broja nezaposlenih tijekom 2016. godine, što se očekivano povećava zbog sezonskog utjecaja, ostaje težak problem nedovoljne zaposlenosti, što se dodatno pojačava zbog iseljavanja aktivne populacije, i to ne više "glava obitelji” na "privremeni rad”, nego cijelih obitelji, što je svakako najozbiljniji dugoročni nacionalni problem. Naime, smanjenje radno aktivnog stanovništva zasigurno je "tempirana bomba” za budući hrvatski mirovinski sustav, kao i druge javne usluge.(D.J.)
(Mr. sc. Branko Parać porezni je stručnjak, ovlašteni revizor, direktor i partner u revizorskoj tvrtki Progres-Revizija d.o.o. iz Zagreba)
PREDRAG BANDA PODUZETNIK
Pomaci idu sporije nego što to želimo
Moram priznati da bismo i mi poduzetnici na mjestu Vlade, koju inače kritiziramo, bili u velikoj dilemi što i na koji način učiniti da promijenimo sadašnje stanje do kojeg su nas dovele prijašnje vlade.
Ruku na srce, okviri Vlade jako su ograničeni, njihov prostor za manevar nije osobito velik ni širok, a k tome naslijedili su i pretromi i prespori državni aparat pa nije ni čudo što pozitivni pomaci idu daleko sporije i u manjem omjeru nego što bismo mi to željeli i nego što situacija zahtijeva - kaže Predrag Banda, donjomiholjački poduzetnik i vlasnik tvrtke Europlast s 40 zaposlenih radnika. Za branšu koja ima dobru konjukturu i mnogo posla, vlasnik Europlasta kaže: "Neprestano ističem da je izuzetno važno kvalitetne radnike zadržati u našim tvrtkama, a to možemo samo pristojnim i redovnim primanjima kojima ćemo od njih napraviti zadovoljne radnike. Ne oklijevam radnicima povećavati plaću, no mene, kao i druge poduzetnike, boli činjenica što u slučaju isplaćivanja povišice radnicima, isto toliki iznos za koji im podignem plaću, ako ne i veći, moram još isplatiti državi. Kada bi se poradilo na modelu da se taj odnos stabilizira i da se prednost da isplaćivanju većih plaća radnicima, bez da država uzima najveći dio kolača, vjerujem da bi to bila jedna od značajnih mjera kako potaknuti poslodavce da povećavaju plaće svojim radnicima, a radnicima da uz pristojne plaće ne razmišljaju o odlasku iz Hrvatske”, predlaže Banda. Donjomiholjački poduzetnik također kaže da ga nije osobito impresionirala nova porezna reforma, no drži da je ona posljedica i želja za ublažavanjem stanja i problema koje je Vlada naslijedila od svojih prethodnica, a koje su dovele do vrlo zabrinjavajućeg trenda iseljavanja mladih, pogotovo u Slavoniji i Baranji. Smatra također i da porast BDP-a od 2,8 posto uz rastuću inflaciju nije osobiti uspjeh i da je Hrvatska već odavno trebala bilježiti stopu rasta od bar šest posto.(L.A.)
BORIS NIKOLIĆ, POLJOPRIVREDNIK
Na redu je Zakon o OPG-u
Vlasnik OPG-a iz Gunje Boris Nikolić, bavi se ratarstvom i stočarstvom. Obrađuje 85 hektara poljoprivrednog zemljišta, a ima i deset krmača čiji podmladak dijelom tovi, a dijelom prodaje kao prasad.
Zadovoljan je što je ministar Tomislav Tolušić pokazao odrješitost i odlučnost, jer je odmah u početku pokušao neke stvari dovesti u red. Najavu o vraćanju nadležnosti jedinicama lokale samouprave da raspolažu državnim poljoprivrednim zemljištem Nikolić smatra vrlo pohvalnom: "Mislim da je dosadašnji model i centralistički pristup odlučivanja u Zagrebu jako usporio taj cijeli proces i prouzročio mnogo problema”. Nikolić također ističe i zakon o OPG-u čiji prijedlog nestrpljivo očekuje: "Vjerujem da će ga ekipa ministra Tolušića uspjeti dovršiti vrlo skoro i da će ta priča, koja je nama vlasnicima OPG-ova izuzetno važna, već jednom krenuti”. Kao vrlo bitan ističe i Zakon o poljoprivrednoj komori koji bi morao bolje organizirati i bolje pozicionirati primarne poljoprivredne proizvođače u smislu osiguranja bolje pregovaračke pozicije, koju sada ustvari i nemaju. "Što se tiče mjera ruralnog razvoja, gdje je i najveći novac, tu je jako važno to što se pri apliciranju na mjere računaju bodovi, odnosno prioritet za dobivanje sredstava je u voćarstvu, povrćarstvu i stočarstvu. Tu se svi moramo odlučiti što i kako dalje, jer teško je biti konkurentan na malom posjedu s malo radnih aktivnosti. Izlaz vidim u boljem definiranju Mjere, podmjera i operacija unutar nje”, pojašnjava gunjanski poljoprivrednik. Prema njegovu mišljenju, jako je dobro i osnivanje proizvođačkih organizacija i podizanje proizvođačkih sektora na višu razinu. "Ako ministar primarnim proizvođačima olakša pristup EU izvorima i omogući im bolju pregovaračku poziciju i lakše, dohodovnije trženje, bolju organiziranost i zaštitu od nelojalne konkurencije, učinit će dostatno da selo postane mjesto dobroga življenja”, zaključuje Boris Nikolić.(M.L.O.)
I još uvijek je. Prvih 100 dana ovu će vladu posebno opečatiti tri događanja - cjelovita reforma poreznog sustava, najava otkupa dionica INE od MOL-a sredstvima od prodaje 25 % minus jedne dionice HEP-a i Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva. To će nekako pomalo u sjeni ostaviti djelomičan uspjeh u pregovorima i dogovoru sa sindikatima državne i javnih službi, a vezano uz ispunjenje obveze koju je potpisala jedna od ranijih vlada, o povećanju osnovice plaće za 6 %. Sa sindikatima državne službe dogovor je postignut i potpisan, a sa sindikatima javnih službi očekuje se nastavak pregovora koji su već bili došli do pred sam kraj, pred usuglašavanje samog teksta sporazuma i potpise, a onda je Vlada svojim viđenjem dogovorenog "natjerala” sindikate da ustanu od stola, jer nisu mogli potpisati dokument u kojem je stajalo kako se zapravo uvjeti za povećanje plaća, sadržani u ranijem Sporazumu, nisu u potpunosti ispunili, čime je Vlada uz povećanje osnovice željela izbjeći isplatu duga iz 2016. godine.
- Kada je riječ o poreznoj reformi, pokazalo se nekoliko činjenica. Ponajprije, to je bio dovršetak posla kojeg je Ministarstvo financija počelo još u vrijeme vlade gosp. Oreškovića. Na tim je promjenama radio cijeli niz ljudi, ne samo iz ministarstva nego i izvan njega pa tako i predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca, ali ne i iz sindikata. Tu je već Vlada, bez obzira na javno promicanje svojeg opredjeljenja za ravnopravan socijalni dijalog sa socijalnim partnerima, pokazala kako joj je jedan od dva partnera bliži, a to su poslodavci. I bez obzira na tvrdnju kako je to uravnotežen paket poreznih zakona, ipak se pokazalo da su, zbog prigovora javnosti, ali i unutar koalicije, morali odustati od povećanja PDV-a na kruh, mlijeko, ortopedska pomagala, lijekove i knjige, ali poskupljuju ugostiteljske usluge i bijeli šećer. Smanjen je i PDV na isporuku struje i odvoz smeća. Poslodavcima se smanjuje porez na dobit - velikima za dva postotna boda, a malima za osam. U porezu na dohodak ukida se najmanja stopa i smanjuje najviša. Hrvatska će umjesto dosadašnjih tri imati dvije stope poreza na dohodak, bez obzira na to što jedna od ključnih preporuka za smanjenje društvenih nejednakosti zagovara upravo veći broj progresivnih stopa u porezu na dohodak. Pri svemu tome povećava se i neoporezivi dio dohotka kroz povećanje osobnog poreznog odbitka i olakšica za uzdržavane članove obitelji i djecu. No onim radnicima s niskim, pa i srednjim primanjima, to na netoplaći ne donosi ništa ili samo malo. Ali će zato onima s primanjima od više desetaka tisuća kuna netoplaće porasti od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kuna. Tako oni koji već zarađuju i više nego dosta, sada zarađuju još više, pa su promjene u sustavu poreza na dohodak samo povećale društvene razlike. Vlada je "debelo” podbacila i s povećanjem minimalne plaće. Nije poslušala ni razumjela sindikalne argumente zašto je minimalnu plaću nužno osjetno povećati da bi se njeni primatelji izmaknuli od granice siromaštva pa ju je povećala tek neznatno. Time se Vlada opet primaknula interesima kapitala i poslodavcima, koji plaću gledaju kao trošak. Ali su zato pojeftinili pokopi, jer se smanjio PDV na urne i lijesove. No, i tu bogatiji više štede jer kupuju luksuznije i skuplje lijesove i urne pa će im i pojeftinjenje biti veće. Ali poskupljuju im karmine u restoranima zbog povećanja PDV-a na ugostiteljske usluge. Poskupljuju i siromašnijima, ali manje, jer su njihove karmine skromnije.
- Nakon gubitka jedne arbitraže s MOL-om vezano uz INU i strepnje od druge, Vlada najavljuje kako kreće u otkup INE od MOL-a i to prodajom 25 % minus jedne dionice HEP-a. To izaziva podijeljene reakcije javnosti, uključujući političke elite pa i same partnere u vlasti. I dok više-manje svi podupiru vraćanje INE u hrvatske ruke, kad je riječ o načinu, tu su razlike itekako vidljive. Vlada povlači ručnu imenujući povjerenstvo, ali i dalje vozi u istom pravcu, samo pod otporom. U cijelu se priču aktivno uključuju i sindikati. Čini se sasvim izvjesnim da se sve neće moći završiti ni tako jednostavno ni brzo kako je Vlada to zamišljala.
- Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva još je jedna aktivnost započeta za vrijeme mandata vlade gosp. Oreškovića. I ta se aktivnost u pripremnoj fazi odvijala uz sudjelovanje poslodavačkih predstavnika, ali ne i sindikata. Na neke od tih ušteda (zaštita na radu, zdravstveni i sanitarni pregledi), obvezala se unaprijed Europskoj komisiji i vlada Tihomira Oreškovića, još uoči priprema za prošlogodišnji europski semestar, kao dijela Nacionalnog programa reformi, a vezano uz rješavanje ekonomskih neravnoteža u Hrvatskoj. Ova je vlada to nastavila i očekuje iznos ušteda od 1,5 milijardi kuna. Najviše na zaštiti na radu - čak 1,3 milijarde kuna, kao i stotinjak milijuna na sanitarnim i zdravstvenim uvjetima. Ostalih stotinjak milijuna uštedjet će se na raznim drugim rezanjima, prije svega kroz informatizaciju i pojednostavljenje postupaka. Ne samo da sindikati nisu bili uključeni u te pripremne postupke, nego, sve je jasnije, nije ni struka. Odmah smo na to pismom upozorili predsjednika Vlade, razgovarali i s ministricom Dalić. Sve je rezultiralo prošlotjednim sastankom s potpredsjednicom Vlade ministricom Dalić i njenim timom, na koji su pozvani i predstavnici struke, komora (HOK, HGK), HUP-a, inspektorata, sindikata, a na kojem je dogovoreno uključivanje predstavnika sindikalnih središnjica u radne skupine, ali i aktivno uključenje struke. Taman kad smo se usudili povjerovati da socijalni dijalog u ovom dijelu ima šanse, dolazi informacija kako je ministrica Dalić zajedno s predstavnicima HGK krenula na "roadshow” u Dalmaciju, tamošnjim poduzetnicima "promicati” Akcijski plan. Sindikati opet nisu predviđeni i nisu pozvani.
Uz to valja napomenuti kako je prvoj sjednici GSV-a, s novim Vladinim predstavnicima, nazočio predsjednik Vlade gosp. Plenković i kako je izvršena redovna rotacija u predsjedavanju pa će idućih godinu dana GSV-om predsjedavati Vladina strana, točnije funkciju predsjednika GSV-a preuzeo je ministar rada i mirovinskog sustava Tomislav Ćorić.
- Za iduće razdoblje očekujemo i tražimo pravovremeno uključivanje socijalnih partnera u pripremu Nacionalnog programa reformi za Europski semestar, nastavak razgovora i pregovora sa sindikatima javnih službi, preispitivanje Akcijskog plana za administrativno rasterećenje gospodarstva, na vrijeme aktivno uključivanje predstavnika socijalnih partnera u izradu prijedloga raznih zakona i propisa i njihovih izmjena i dopuna. Želimo i očekujemo ponovno vraćanje razina socijalnog dijaloga na ranije već dostignute razine, one prije urušavanja za vrijeme vlade Zorana Milanovića.(D.J.)
DETALJNA ANALIZA POREZNE REFORME VLADE I NJEZINIH REZULTATA
BRANKO PARAĆ, POREZNI STRUČNJAK:
Promjene poreznog sustava su dobre, ali ne i dovoljne za rješavanje strukturnih problema
Gledano u cjelini, držim da su promjene poreznog sustava pozitivne te da će dovesti do dinamiziranja ukupne gospodarske aktivnosti. Možda je naziv "porezna reforma” ipak pretjeran za učinjene pomake, jer je riječ o nekoliko većih i niza manjih izmjena dosadašnjeg poreznog sustava.
- Nastavno bih želio osvrnuti se na neke ključne izmjene. Povećanje osnovnog osobnog odbitka u oporezivanju dohotka s 2600 na 3800 kuna te "razvlačenje” poreznih razreda, uz ukidanje porezne prve stope od 12 posto i simbolično smanjenje dosadašnje stope, s 25 na 24 posto, svakako je dobra mjera, ali teško da bi se mogla nazvati reformom. Držim da je propuštena prilika za ozbiljnije rasterećenje dohodaka koji se nikako ne mogu smatrati visokim, bar u usporedbi s iznosima koji se oporezuju najvišom poreznim stopom u nama usporedivim državama. Primjerice, u Slovačkoj se najviša stopa od 20 posto primjenjuje na iznos dohotka od 35 tisuća eura godišnje. U Sloveniji se najviša stopa od 50 posto primjenjuje na iznose dohotka iznad 71 tisuću eura godišnje. Dakle, najviša stopa u Hrvatskoj od 36 posto čini se zaista previsoka za poreznu osnovicu od svega 17.500 kuna mjesečno. Mislim da je trebalo najvišu stopu od 36 posto propisati za realno visoke plaće, recimo, za iznose koji su četiri puta veći od prosječnih, kao što je to, primjerice, u Češkoj. Držim važnim naglasiti, a što se često zaboravlja, da nije problem u nominalnoj poreznoj stopi nego u poreznoj osnovici!
- Novim se sustavom oporezivanja dohotka rješava problem prosječnih plaća, jer se procjenjuje da od ukupno 2,7 mil. poreznih obveznika u Hrvatskoj čak 1,5 mil. uopće neće plaćati porez na dohodak, a time ni prirez. Međutim, još uvijek će razmjerno visoki porezni teret biti kod plaća koje se nikako ne bi mogle nazvati visokima, jer je riječ o plaćama od kojih nitko ne može postati bogat, a to se često zanemaruje.
- Uvođenje obveze obračuna doprinosa za zdravstveno osiguranje i mirovinsko osiguranje, kao i za naknade prema ugovorima o autorskom djelu, uz smanjene stope za polovinu koje se primjenjuju u obračunu plaća, unatoč mnogo "buke”, držim dobrom mjerom. Naime, oko pola milijuna osoba u Hrvatskoj ostvaruje neki od oblika drugog dohotka pa ne vidim razloga da imamo toliki broj povlaštenih sa stajališta ukupnog troška rada. Osim toga, dosadašnji (povlašteni) sustav poticao je poreznu evaziju, koja je svima poznata. Dakle, uvođenje doprinosa za ugovore o autorskom djelu, a smanjenje stopa doprinosa na naknade po ugovoru o djelu, držim dobrom mjerom.
- Uvođenje obvezne porezne prijave koju će provoditi sama Porezna uprava putem tzv. posebnog postupka, i za obveznike drugog dohotka, koji će ostvariti drugi dohodak u iznosu većem od peterostruke osnovice osobnog odbitka (više od 12.500 kuna godišnje), a koji, zajedno s plaćom, premašuju iznos od 210 tisuća kuna godišnje, držim nepotrebnom mjerom. Naime, pretpostavljam da prihod proračuna ne bi izgubio značajne svote, dok će provedba rečene mjere zahtijevati veći angažman Porezne uprave s jedne, ali i destimulaciju rada kod vjerojatno manjeg dijela poreznih obveznika s druge strane.
ARANŽMAN DRŽAVE I BANAKA
- Oporezivanje korporativne dobiti (što svakako treba pozdraviti) simbolično je smanjenje stope s dosadašnjih 20 na 18 posto. Držim još boljom mjerom smanjenje stope na 12 posto za najveći broj malih poreznih obveznika koji ostvaruju prihode u svoti manjoj od 3,0 mil. kuna godišnje, iako se poticanje moglo predvidjeti poreznim moratorijem za novoutemeljena trgovačka društva. Rečena mjera svakako će imati pozitivne učinke za brojne male poduzetnike, jer će im dio dobiti od smanjenja poreza omogućiti brži razvoj i veći udjel vlastitog financiranja.
- Kao pozitivna mjera prezentirana je mogućnost obračuna porezne obveze za male poduzetnike, s prihodom od 3,0 mil. kuna godišnje, uz primjenu tzv. novčanog toka, kao što je slično već u primjeni za iskazivanje obveze za PDV. Time je uveden hibridni sustav, jer je za porezne svrhe predviđeno načelo tzv. novčanog toka, dok se iskazivanje rezultata poslovanja i primjenu računovodstvenih standarda primjenjuje tzv. obračunsko načelo u iskazivanju učinaka poslovnih događaja. Držim da je riječ o "iznuđenoj” mjeri zbog još uvijek raširene prakse neplaćanja obveza, unatoč više pokušaja da se to riješi, te da će to dovesti do operativnih problema u praksi, kako kod samih poreznih obveznika, tako i porezne administracije.
- Ukidanje olakšice u obliku smanjenja porezne osnovice za iznos reinvestirane dobiti, koja se primjenjivala od 2012. godine, držim dobrim, jer je naknadnim propisivanjem dodatnih uvjeta, s primjenom od 2015. godine, rečena mjera izgubila svaki smisao. Predviđena mogućnost jednokratnog porezno priznatog otpisa nenaplativih potraživanja za banke, prema mom mišljenju, trebalo je primijeniti i za ostale poduzetnike. Na taj bi se način "očistile” brojne bilance hrvatskih poduzetnika i izbjegli nemali troškovi nepotrebnih sudskih postupaka koji neće dovesti do naplate spornih potraživanja, bar ne u mjeri koja će opravdati utrošene resurse. Teško se oteti dojmu da je ovdje riječ o "posebnom aranžmanu” između države i banaka.
- Držim da je šteta da se u sustav oporezivanja korporativne dobiti nije vratio vjerojatno već zaboravljeni instrument pod nazivom Zaštitna kamata na uloženi vlastiti kapital, koji se primjenjivao u razdoblju od 1994. do 2000. godine. Riječ je o originalnom poreznom instrumentu kojim se istodobno postizalo nekoliko ciljeva - poticanje ulaganja vlastitog kapitala, zadržavanje ostvarene dobiti u poslovnoj funkciji - destimuliranje njezine isplate i usmjeravanje u neposlovne svrhe, povećanje boniteta poduzetnika i kreditnog potencijala.
UGOSTITELJI NISU U PRAVU
- Na području oporezivanja prometa dobara i usluga, najviše bure u javnosti izazvalo je povećanje stope PDV-a s dosadašnjih 13 na 25 posto za ugostiteljske usluge. Nakon najave rečene promjene, javnost je bila zasipana crnim scenarijem za predmetnu djelatnost, kao: prestat će investicije, zatvarat će se ugostiteljski objekti, otpuštati radnici i sl. Pritom su se spominjali primjeri država u kojima je stopa PDV-a na ugostiteljske usluge osjetno niža. U završnoj fazi kreiranja Zakona o PDV-a, "iznuđena” je iznimka za poduzetnike koji pružaju usluge smještaja, koji će i nadalje plaćati PDV po stopi od 13 posto. Osobno sam višegodišnji zagovornik primjene opće stope od 25 posto i za predmetnu djelatnost, kao i za niz drugih dobara i usluga, koja bi tada vjerojatno mogla biti i niža. Kad je riječ o turizmu i ugostiteljstvu, a polazeći od strukture potrošača (pretežito inozemni), ne vidim ni jedan opravdan razlog za povlašteni tretman predmetne djelatnosti. Naime, statistički podatci pokazuju realni rast ovih cijena, i to u razdoblju deflacije u posljednjih dvije godine. Nadalje, podatci pokazuju da su naše cijene u ugostiteljskim objektima osjetno niže nego u zemljama koje su naša emitivna tržišta za najveći broj turista. Naravno, rast cijena ugostiteljskih usluga, zbog porasta stope PDV-a, pogodit će domaće potrošače, posebno u kontinentalnom dijelu države. Međutim, zar visoka stopa PDV-a od 25 posto za primjerice cipele, koje svakako pripadaju u primarne potrebe, ne opterećuje sve građane? Zaključno, držim da dosadašnja razlika u poreznom statusu proizvoda i usluga između cijelih gospodarskih grana nije bila opravdana. Zanimljivo je bilo slušati "argumente” ugostitelja protiv uvođenja više stope PDV-a, a istodobno su "zaboravili” smanjenje stope poreza na dobit s 20 na 18 posto, pri čemu je za male ugostitelje, kojih je najveći broj, stopa gotovo prepolovljena (s 20 na 12 posto).
- Smanjivanje porezne stope PDV-a s 25 na 13 posto za električnu energiju, kao i za odvoz komunalnog otpada, zbog utjecaja na broj potrošača, svakako je dobra mjera. Međutim, teško se oteti dojmu da je smanjenje stope PDV-a za električnu energiju samo "priprema” i kompenzacija za njeno, čini se, privremeno odgođeno poskupljenje.
- Najavljeno povećanje praga za obvezni ulazak u sustav PDV-a s dosadašnjih 230.000 na 300.000 kuna od 2018. godine držim dobrom mjerom, jer će omogućiti većem broju malih poduzetnika optimalnu poslovnu odluku, ovisno o obilježju vlastite djelatnosti.
JEFTINO PRODAO, SKUPO PLATIO
- Kako će porezna reforma, kako se provedene promjene uobičajeno nazivaju, utjecati na ukupnu ekonomsku politiku, posebice na gospodarstvo, tu bih se mogao složiti s nizom stručnjaka da će učinci biti pozitivni. Nema dvojbe da će smanjivanje poreznog tereta na plaće potaknuti potrošnju, ali ne dijelim optimizam kreatora ekonomske politike da će cjelokupni iznos biti usmjeren na povećanje potrošnje i dinamiziranje gospodarstva. Prvo, dio tako generiranog dohotka vjerojatno će otići u štednju i/ili neki od oblika financijskog ulaganja, što nije samo po sebi loše, a dio, nažalost, na potrošnju dobara iz uvoza.
- Postavlja se pitanje jesu li promjene poreznog sustava dovoljne za rješavanje temeljnih strukturnih problema koji su svima poznati, ali nikako da se zagrize ta kisela jabuka. Osim usvojenih promjena, s primjenom od početka 2017. godine, a koje su većim dijelom bile pripremljene i prije izbora sadašnje vlade, teško je i navesti bilo koju drugu ozbiljniju mjeru hrvatske ekonomske politike. U sljedećih nekoliko tjedana, a možda i mjeseci, nacija će biti, nažalost, usredotočena na temu INA i HEP, od koje neće biti učinka, bar ne u mjeri da opravda utrošenu energiju. Ovdje mi se nameće ocjena jednog "običnog” čovjeka, seljaka s velikim životnim iskustvom, koji je doživio (i preživio) brojne "reforme” i "nacionalne projekte”. Nakon što ga je sin ekonomista, koji je zaposlen u velikom trgovačkom društvu, upitao što misli o aktualnoj temi INA-HEP, rekao je: "Sine, ja jeftino prodao, a ti skupo platio”. Čini mi se da će tako, u konačnici, i biti.
- Zaključno, kad je riječ o ocjenama mjera ekonomske politike, a polazeći od postojeće situacije koja u Hrvatskoj traje dugi niz godina, držim da jedini kriterij treba biti potvrdan odgovor na pitanje - potiče li se njome gospodarski rast i zapošljavanje? Kao što je poznato, stope rasta BDP-a ističu se kao uspjeh, ali se zaboravlja da je to dobro, ali nije dovoljno. Naime, uskoro se očekuje da ćemo, prema svim relevantnim pokazateljima, biti samo ispred Bugarske od svih zemalja Europske unije. To je u izravnoj svezi s višegodišnjim problemom nedovoljne zaposlenosti. Unatoč osjetnom smanjenju broja nezaposlenih tijekom 2016. godine, što se očekivano povećava zbog sezonskog utjecaja, ostaje težak problem nedovoljne zaposlenosti, što se dodatno pojačava zbog iseljavanja aktivne populacije, i to ne više "glava obitelji” na "privremeni rad”, nego cijelih obitelji, što je svakako najozbiljniji dugoročni nacionalni problem. Naime, smanjenje radno aktivnog stanovništva zasigurno je "tempirana bomba” za budući hrvatski mirovinski sustav, kao i druge javne usluge.(D.J.)
(Mr. sc. Branko Parać porezni je stručnjak, ovlašteni revizor, direktor i partner u revizorskoj tvrtki Progres-Revizija d.o.o. iz Zagreba)
PREDRAG BANDA PODUZETNIK
Pomaci idu sporije nego što to želimo
Moram priznati da bismo i mi poduzetnici na mjestu Vlade, koju inače kritiziramo, bili u velikoj dilemi što i na koji način učiniti da promijenimo sadašnje stanje do kojeg su nas dovele prijašnje vlade.
Ruku na srce, okviri Vlade jako su ograničeni, njihov prostor za manevar nije osobito velik ni širok, a k tome naslijedili su i pretromi i prespori državni aparat pa nije ni čudo što pozitivni pomaci idu daleko sporije i u manjem omjeru nego što bismo mi to željeli i nego što situacija zahtijeva - kaže Predrag Banda, donjomiholjački poduzetnik i vlasnik tvrtke Europlast s 40 zaposlenih radnika. Za branšu koja ima dobru konjukturu i mnogo posla, vlasnik Europlasta kaže: "Neprestano ističem da je izuzetno važno kvalitetne radnike zadržati u našim tvrtkama, a to možemo samo pristojnim i redovnim primanjima kojima ćemo od njih napraviti zadovoljne radnike. Ne oklijevam radnicima povećavati plaću, no mene, kao i druge poduzetnike, boli činjenica što u slučaju isplaćivanja povišice radnicima, isto toliki iznos za koji im podignem plaću, ako ne i veći, moram još isplatiti državi. Kada bi se poradilo na modelu da se taj odnos stabilizira i da se prednost da isplaćivanju većih plaća radnicima, bez da država uzima najveći dio kolača, vjerujem da bi to bila jedna od značajnih mjera kako potaknuti poslodavce da povećavaju plaće svojim radnicima, a radnicima da uz pristojne plaće ne razmišljaju o odlasku iz Hrvatske”, predlaže Banda. Donjomiholjački poduzetnik također kaže da ga nije osobito impresionirala nova porezna reforma, no drži da je ona posljedica i želja za ublažavanjem stanja i problema koje je Vlada naslijedila od svojih prethodnica, a koje su dovele do vrlo zabrinjavajućeg trenda iseljavanja mladih, pogotovo u Slavoniji i Baranji. Smatra također i da porast BDP-a od 2,8 posto uz rastuću inflaciju nije osobiti uspjeh i da je Hrvatska već odavno trebala bilježiti stopu rasta od bar šest posto.(L.A.)
BORIS NIKOLIĆ, POLJOPRIVREDNIK
Na redu je Zakon o OPG-u
Vlasnik OPG-a iz Gunje Boris Nikolić, bavi se ratarstvom i stočarstvom. Obrađuje 85 hektara poljoprivrednog zemljišta, a ima i deset krmača čiji podmladak dijelom tovi, a dijelom prodaje kao prasad.
Zadovoljan je što je ministar Tomislav Tolušić pokazao odrješitost i odlučnost, jer je odmah u početku pokušao neke stvari dovesti u red. Najavu o vraćanju nadležnosti jedinicama lokale samouprave da raspolažu državnim poljoprivrednim zemljištem Nikolić smatra vrlo pohvalnom: "Mislim da je dosadašnji model i centralistički pristup odlučivanja u Zagrebu jako usporio taj cijeli proces i prouzročio mnogo problema”. Nikolić također ističe i zakon o OPG-u čiji prijedlog nestrpljivo očekuje: "Vjerujem da će ga ekipa ministra Tolušića uspjeti dovršiti vrlo skoro i da će ta priča, koja je nama vlasnicima OPG-ova izuzetno važna, već jednom krenuti”. Kao vrlo bitan ističe i Zakon o poljoprivrednoj komori koji bi morao bolje organizirati i bolje pozicionirati primarne poljoprivredne proizvođače u smislu osiguranja bolje pregovaračke pozicije, koju sada ustvari i nemaju. "Što se tiče mjera ruralnog razvoja, gdje je i najveći novac, tu je jako važno to što se pri apliciranju na mjere računaju bodovi, odnosno prioritet za dobivanje sredstava je u voćarstvu, povrćarstvu i stočarstvu. Tu se svi moramo odlučiti što i kako dalje, jer teško je biti konkurentan na malom posjedu s malo radnih aktivnosti. Izlaz vidim u boljem definiranju Mjere, podmjera i operacija unutar nje”, pojašnjava gunjanski poljoprivrednik. Prema njegovu mišljenju, jako je dobro i osnivanje proizvođačkih organizacija i podizanje proizvođačkih sektora na višu razinu. "Ako ministar primarnim proizvođačima olakša pristup EU izvorima i omogući im bolju pregovaračku poziciju i lakše, dohodovnije trženje, bolju organiziranost i zaštitu od nelojalne konkurencije, učinit će dostatno da selo postane mjesto dobroga življenja”, zaključuje Boris Nikolić.(M.L.O.)