Kome će Ustavni sud uzeti 1,2 milijarde kn i dati ih sindikatima?

Oko 1,2 milijarde kuna mogla bi koštati odluka Ustavnog suda bude li, što je izvjesno nakon pokretanja postupka, i konačno ukinuo Zakon o uskrati božićnice i regresa zaposlenicima u javnim službama i uredbu kojom se ti dodaci uskraćuju za tekuću godinu. Dobra je to vijest za Vilima Ribića i članove njegova sindikata. Isplatilo mu se što tijekom pregovora nije popuštao ni milimetra i nije se želio odreći privilegija što ih je u kolektivnom ugovoru od 2010. bivša vlada ostavila svima nama u nasljeđe.

Međutim, što to znači za proračun? E, to je već briga Vlade, a ne Ustavnog suda. Točno. Ali je pitanje kako Vlada problem može riješiti. Računica je jednostavna, da bi se nekome dalo 1,2 milijarde kuna, drugome ih treba uzeti. A kome?! I novi ministar financija Boris Lalovac za jesen najavljuje rebalans proračuna i tjera ministre na dodatnu štednju. Kako pojedini resori već sad jedva funkcioniraju, nerealno je očekivati znatnije uštede u državnim službama. To može značiti samo novi dug ili nove namete svima nama koji punimo proračun i nismo zaštićeni nikakvim kolektivnim ugovorima, zakonima niti ičim na ovome svijetu što bi nas spasilo od smanjenja plaće ako nam tvrtka ne posluje dobro, ili od otkaza ako propadne.

Zakon kojim je suspendirala isplatu božićnica i regresa Vlada je obrazložila teškom ekonomskom situacijom, recesijom i činjenicom da je gospodarska aktivnost bitno pala u odnosu na vrijeme kada su sklopljeni kolektivni ugovori, kao i da je porastao broj nezaposlenih. No, čini se da bi to ustavnim sucima mogli biti pretanki argumenti. Iz odluke kojom pokreću postupak ocjene ustavnosti uskrate božićnica i regresa proizlazi da su primili na znanje da nam je proračun šupalj, ali naslućuju da neće štititi državnu blagajnu, nego Ribićevo pravo da se sindikat osjeća ravnopravnije za pregovaranja s Vladom kao poslodavcem.

Situacija podsjeća na onu kroz koju je prošla Grčka, pa i Španjolska, koje su također imale skupu državu, proračun koji nije bilo moguće puniti i sindikate državnih službi koji nisu dali da im se ni za dlaku smanje materijalne povlastice. Kada su vlade odlučile svojim aktima suspendirati materijalna prava, sindikati su se potužili Međunarodnoj organizaciji rada, no tamo su naišli na stav da vlade u situaciji teške ekonomske krize mogu suspendirati dodatke na plaću. Samo što ta suspenzija mora biti vremenski ograničena.

No, kod nas će zadnju reći Ustavni sud, a dug za božićnice i regrese najvjerojatnije otplaćivati buduća vlada. Najbolje je, međutim, što ustavne suce neće nitko pitati za zdravlje. Tako je bilo i u slučaju duga umirovljenika. Za one koji su zaboravili riječ je bila o uredbama iz druge polovice devedesetih kojima vlada nije usklađivala mirovine s troškovima života. Ustavni sud na čelu s pokojnim Ivicom Crnićem četiri godine nije donosio odluku o zahtjevima za ocjenu ustavnosti tih uredbi. Kako je koja izašla, ustavni bi je suci pospremili u ladicu i tu držali cijelu godinu, a kad bi godina odmakla smatrali su da je više nema smisla ocjenjivati. Vlada bi potom donijela novu, a procedura bi išla iz početka. Tako se to nizalo pune četiri godine, dok Ustavni sud nije odjednom ukinuo sve uredbe i državi stvorio dug od 11 milijardi kuna od kojega se do danas nismo oporavili.