Kina u Europi: Kineska su ulaganja u deset godina premašila 300 milijardi dolara!
(Novac.hr/Jutarnji.hr)
Državni novac
Oni žele pokoriti zapad, tu nema šale, u pitanju je službena politika Kineske komunističke partije, sasvim ozbiljno kaže nam jedan od stručnjaka za međunarodne odnose s kojim smo razgovarali ....
Oni žele pokoriti zapad, tu nema šale, u pitanju je službena politika Kineske komunističke partije, sasvim ozbiljno kaže nam jedan od stručnjaka za međunarodne odnose s kojim smo razgovarali o dugogodišnjoj politici ulaganja i preuzimanja koju prakticiraju velike kompanije, fondovi i razvojne banke iz Kine. U takvom stavu - malo diplomatski umivenim i zavijenim u ekonomske termine - on nije usamljen. U zadnjih su deset godina kineska ulaganja u Europi snažno rasla, premašila su 300 milijardi dolara, prema ovoga tjedna objavljenom istraživanju Bloomberga pod naslovom "Kako Kina kupuje svoj put u Europu”. Globalno gledano, Stari kontinent postao je njihova dominantna destinacija.
Novinari su pobrojali na stotine značajnih kineskih poslovnih aranžmana u 30 zemalja, preuzeto je ili u procesu preuzimanja 360 kompanija, od talijanskog Pirellija preko njemačke robotičke perjanice Kuke do švedskog Volva, a kineske kompanije drže u cijelosti ili djelomično barem četiri aerodroma, šest morskih luka (jedna je u Hrvatskoj, u Zadru), vjetrofarme u devet zemalja (jedna je u Hrvatskoj, kod Senja), 13 nogometnih klubova…
Što je tu posebno novo ili intrigantno, pitate se? Kineski ulagači se ne skrivaju, njihova izaslanstva stalno dolaze - punih su novčanika i traže mete na sve strane. Novo je saznanje o razmjerima, kao i državnoj pozadini tih investicija, što izaziva oprez i strah u nekim dijelovima Europe, pogotovo kad se tome doda kineska trgovinska praksa.
Novinari su pobrojali na stotine značajnih kineskih poslovnih aranžmana u 30 zemalja, preuzeto je ili u procesu preuzimanja 360 kompanija, od talijanskog Pirellija preko njemačke robotičke perjanice Kuke do švedskog Volva, a kineske kompanije drže u cijelosti ili djelomično barem četiri aerodroma, šest morskih luka (jedna je u Hrvatskoj, u Zadru), vjetrofarme u devet zemalja (jedna je u Hrvatskoj, kod Senja), 13 nogometnih klubova…
Što je tu posebno novo ili intrigantno, pitate se? Kineski ulagači se ne skrivaju, njihova izaslanstva stalno dolaze - punih su novčanika i traže mete na sve strane. Novo je saznanje o razmjerima, kao i državnoj pozadini tih investicija, što izaziva oprez i strah u nekim dijelovima Europe, pogotovo kad se tome doda kineska trgovinska praksa.
Politika otvorenih vrata
Dio ulaganja, poput onog u njemački Daimler (u čijem je vlasništvu Mercedes-Benz), događaju se preko burze i iza njih stoji privatni kapital – u ovom slučaju milijarder Li Shufu, osnivač automobilske kompanije Geely. Cijeli je još niz velikih privatnih investicija, poput onih u kojima su aktivni Tancent, HNA grupa, Dalian Wanda grupa ili Midea grupa. No iza značajnog broja kineskih kompanija koje šopingiraju po Europi - više ili manje vidljivo - stoji državni novac; od oko 670 kompanija koje su investirale u Europskoj uniji, više od 100 ih ima državnu pozadinu. To je ono što zapadni politički redari smatraju problematičnim, a dosadašnju europsku politiku prilično otvorenih vrata kratkovidnom, iako su odavno uvedene brojne antidampinške mjere te EU sa saveznicima radi na discipliniranju Kine u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije.
Na polju kineskih preuzimanja i ulaganja u Europi, pokazuje se da je među 25 najvećih, kako ih pobraja Bloomberg: China National Chemical Corporation (državna kompanija u kemijskom sektoru), China Investment Corporation (državni fond s imovinom koja je u 2016. godini bila veća od 800 milijardi dolara), Avic Capital Co. (financijska kompanija koju kontrolira državni aeronautički div), Silk Road Fund (državni fond Put svile osnovan 2014. godine težak 40 milijardi dolara, podrška infrastrukturnoj inicijativi "Jedan pojas, jedan put”), China Petrochemical Corp. (dio državnog naftnog giganta Sinopeca), China Cinda Asset Management co. (kompanija za upravljanje imovinom koju podupire kineski državni socijalni fond), Citic Capital Partners (ulagački dio konglomerata CITIC koji je osnovan još u doba vladavine Deng Xiaopinga) itd.
Izvještaj Bloomberga
Dodatno je zanimljivo to što se oko odnosa prema kineskom kapitalu i projektima u kojima sudjeluje nazire i nova linija podjele u samoj Europskoj uniji: između bogatijih i nekih siromašnijih članica, ili bolje rečeno, između onih manje i onih više gladnih investicija (gdje je i Hrvatska). Stoga je posebnu pažnju privuklo i to što je gradnja Pelješkog mosta, velika investicija koja se sufinancira novcem europskih poreznih obveznika, dodijeljena kineskoj kompaniji. Da, bio je raspisan međunarodni natječaj; da, to bi trebalo biti posve normalno, ali ipak treba uzeti u obzir da je projekt Pelješkog mosta prvi takav slučaj u Europi. Bez sumnje, bit će pod posebnom lupom.
U izvještaju Bloomberga se vezano uz Hrvatsku navodi da postoji i kineski interes za kontejnerski terminal (u Zadru), te da su dosad s kineskim kompanijama sklopljeni poslovi u vrijednosti od 73 milijuna eura. Kao najveći se navodi preuzimanje tvrtke Energija projekt za 38 milijuna dolara - u pitanju je Norinco International Cooperation koji će graditi vjetroelektranu na obroncima Velebita. Kompanija je državna i dio je China North Industries Corporation, koja je pak dio istoimene grupe osnovane 1979. godine.
Oko kineskih ulaganja i namjera postoji, naravno, geopolitički kontekst o kojem se priča ispod glasa. Najjasnije ga je artikulirao berlinski neovisni think-tank, Global Public Policy Institut (GPPI), u izvještaju koji je objavio uz sufinanciranje zaklade Mercator u veljači ove godine. Investicijskoj je priči dao političku, skoro hladnoratovsku notu. U izvještaju na 50 stranica govori se o rapidno rastućem utjecaju Kine u Europi te se daju preporuke kako tome doskočiti i oduprijeti , koji se naveliko čitao u europskom establišmentu.
Tu se, među ostalim, tvrdi da su kineske državne tvrtke i banke u zadnjih pet godina u nekim zemljama, posebno na europskoj periferiji, na istoku i jugu, pojačale financiranje infrastrukture i investicije upravo ne bi li preko toga osigurale utjecaj na europsku politiku. Prema GPPI-ju, sve bi nas trebao zabrinuti utjecaj tog "high-tech državnog kapitalizma temeljenog na autoritarnom režimu” zbog mogućeg ugrožavanja liberalne demokracije i europskih vrijednosti.
Činjenica je da je oglašen alarm za uzbunu. EU priprema reakciju pod vodstvom Njemačke i Francuske. Nije to kopija Trumpove protekcionističke politike "Prvo Amerika”, ali očekuje se da bi do kraja godine Europska unija mogla kreirati zajednički mehanizam procjenjivanja (screening) i ograničavanja investicija koje pokušavaju ući u područja procijenjena strateški važnima, a protežu se u širokom rasponu od visokovrijedne tehnologije i vojne industrije do značajne infrastrukture poput zračnih i morskih luka.
Jednosmjerna ulaganja
Kako nam potvrđuje visoki izvor iz hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova, na tome se već vrlo intenzivno radi, a proučavaju se i mehanizmi koje su na djelu u Sjedinjenim Državama (Odbor za strana ulaganja, CFIUS). Hrvatska taj europski proces podržava, kažu nam, ali vrlo oprezno jer "mora voditi računa o tome da bude privlačna za investicije”. Drugim riječima, nije baš za oštre mjere jer nije u poziciji kao velike europske ekonomije i ne želi izazvati negativnu reakciju. I novinari Bloomberga su očito dobili iste signale iz Zagreba jer su u svom tekstu za hrvatsku poziciju oko "screeninga” naveli da je nejasna, ali da će se Hrvatska prikloniti većini.
Jedan od istaknutih elemenata novonastajuće europske politike je borba za jednaki tretman na kineskom tržištu i u kineskim projektima. "Nitko nema ništa protiv infrastrukturne investicijske inicijative
Dio ulaganja, poput onog u njemački Daimler (u čijem je vlasništvu Mercedes-Benz), događaju se preko burze i iza njih stoji privatni kapital – u ovom slučaju milijarder Li Shufu, osnivač automobilske kompanije Geely. Cijeli je još niz velikih privatnih investicija, poput onih u kojima su aktivni Tancent, HNA grupa, Dalian Wanda grupa ili Midea grupa. No iza značajnog broja kineskih kompanija koje šopingiraju po Europi - više ili manje vidljivo - stoji državni novac; od oko 670 kompanija koje su investirale u Europskoj uniji, više od 100 ih ima državnu pozadinu. To je ono što zapadni politički redari smatraju problematičnim, a dosadašnju europsku politiku prilično otvorenih vrata kratkovidnom, iako su odavno uvedene brojne antidampinške mjere te EU sa saveznicima radi na discipliniranju Kine u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije.
Na polju kineskih preuzimanja i ulaganja u Europi, pokazuje se da je među 25 najvećih, kako ih pobraja Bloomberg: China National Chemical Corporation (državna kompanija u kemijskom sektoru), China Investment Corporation (državni fond s imovinom koja je u 2016. godini bila veća od 800 milijardi dolara), Avic Capital Co. (financijska kompanija koju kontrolira državni aeronautički div), Silk Road Fund (državni fond Put svile osnovan 2014. godine težak 40 milijardi dolara, podrška infrastrukturnoj inicijativi "Jedan pojas, jedan put”), China Petrochemical Corp. (dio državnog naftnog giganta Sinopeca), China Cinda Asset Management co. (kompanija za upravljanje imovinom koju podupire kineski državni socijalni fond), Citic Capital Partners (ulagački dio konglomerata CITIC koji je osnovan još u doba vladavine Deng Xiaopinga) itd.
Izvještaj Bloomberga
Dodatno je zanimljivo to što se oko odnosa prema kineskom kapitalu i projektima u kojima sudjeluje nazire i nova linija podjele u samoj Europskoj uniji: između bogatijih i nekih siromašnijih članica, ili bolje rečeno, između onih manje i onih više gladnih investicija (gdje je i Hrvatska). Stoga je posebnu pažnju privuklo i to što je gradnja Pelješkog mosta, velika investicija koja se sufinancira novcem europskih poreznih obveznika, dodijeljena kineskoj kompaniji. Da, bio je raspisan međunarodni natječaj; da, to bi trebalo biti posve normalno, ali ipak treba uzeti u obzir da je projekt Pelješkog mosta prvi takav slučaj u Europi. Bez sumnje, bit će pod posebnom lupom.
U izvještaju Bloomberga se vezano uz Hrvatsku navodi da postoji i kineski interes za kontejnerski terminal (u Zadru), te da su dosad s kineskim kompanijama sklopljeni poslovi u vrijednosti od 73 milijuna eura. Kao najveći se navodi preuzimanje tvrtke Energija projekt za 38 milijuna dolara - u pitanju je Norinco International Cooperation koji će graditi vjetroelektranu na obroncima Velebita. Kompanija je državna i dio je China North Industries Corporation, koja je pak dio istoimene grupe osnovane 1979. godine.
Oko kineskih ulaganja i namjera postoji, naravno, geopolitički kontekst o kojem se priča ispod glasa. Najjasnije ga je artikulirao berlinski neovisni think-tank, Global Public Policy Institut (GPPI), u izvještaju koji je objavio uz sufinanciranje zaklade Mercator u veljači ove godine. Investicijskoj je priči dao političku, skoro hladnoratovsku notu. U izvještaju na 50 stranica govori se o rapidno rastućem utjecaju Kine u Europi te se daju preporuke kako tome doskočiti i oduprijeti , koji se naveliko čitao u europskom establišmentu.
Tu se, među ostalim, tvrdi da su kineske državne tvrtke i banke u zadnjih pet godina u nekim zemljama, posebno na europskoj periferiji, na istoku i jugu, pojačale financiranje infrastrukture i investicije upravo ne bi li preko toga osigurale utjecaj na europsku politiku. Prema GPPI-ju, sve bi nas trebao zabrinuti utjecaj tog "high-tech državnog kapitalizma temeljenog na autoritarnom režimu” zbog mogućeg ugrožavanja liberalne demokracije i europskih vrijednosti.
Činjenica je da je oglašen alarm za uzbunu. EU priprema reakciju pod vodstvom Njemačke i Francuske. Nije to kopija Trumpove protekcionističke politike "Prvo Amerika”, ali očekuje se da bi do kraja godine Europska unija mogla kreirati zajednički mehanizam procjenjivanja (screening) i ograničavanja investicija koje pokušavaju ući u područja procijenjena strateški važnima, a protežu se u širokom rasponu od visokovrijedne tehnologije i vojne industrije do značajne infrastrukture poput zračnih i morskih luka.
Jednosmjerna ulaganja
Kako nam potvrđuje visoki izvor iz hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova, na tome se već vrlo intenzivno radi, a proučavaju se i mehanizmi koje su na djelu u Sjedinjenim Državama (Odbor za strana ulaganja, CFIUS). Hrvatska taj europski proces podržava, kažu nam, ali vrlo oprezno jer "mora voditi računa o tome da bude privlačna za investicije”. Drugim riječima, nije baš za oštre mjere jer nije u poziciji kao velike europske ekonomije i ne želi izazvati negativnu reakciju. I novinari Bloomberga su očito dobili iste signale iz Zagreba jer su u svom tekstu za hrvatsku poziciju oko "screeninga” naveli da je nejasna, ali da će se Hrvatska prikloniti većini.
Jedan od istaknutih elemenata novonastajuće europske politike je borba za jednaki tretman na kineskom tržištu i u kineskim projektima. "Nitko nema ništa protiv infrastrukturne investicijske inicijative