Javno je dobro

"Razlozi za rekomunalizaciju su univerzalni, to je redovito loša kvaliteta pružene usluge, manjak investicija u infrastrukturu, prijepori oko rasta cijene i troškova, rast računa za vodu, financijska netransparentnost, otpuštanja radnika, teškoće u nadzoru privatne tvrtke", navela je Kishimoto.

I statistike podupiru teze o lošim učincima upravljanju javnom uslugom. Primjerice, istraživanje o projektima koje financira Svjetske banke pokazalo je kako je od 442 slučaja samo u dva posto njih došlo do smanjenja siromaštva. Prema podacima OECD-a od 128 njihovih projekata u vodoopskrbi samo u 10 posto se povećao pristup vodi siromašnima.

Neki od gradova koji su uspješno proveli rekomunalizaciju, demokratizirali su upravljanje kroz različite modele jer su uvidjeli da vlasništvo nad uslugom nije dovoljna garancija ostvarivanja javnog interesa.

"Brazilski grad Recife, a to je veliki grad od 1,5 milijuna stanovnika, uveo je mehanizam socijalne kontrole koji garantira pristup informacijama i sudjelovanje građanima. Održana su 21 skupa građana na kojima je sudjelovalo pet tisuća ljudi. U Urugvaju preko sindikata FFOSE u državnoj vodnoj tvrtki OSE radnici preuzimaju aktivnu ulogu u upravnom odboru, ali se i bore se protiv unutarnje korupcije", kaže Hishimoto.

Trend remunicipalizacije prisutan je i energetskoj distribuciji. U Njemačkoj su lokalne samouprave preuzele vraćanje distributivnih mreža u javne tvrtke, stadtwerke, što je potaknuto i procesom Energiewendea, energetske tranzicije prema obnovljivim izvorima i gašenju nuklearki. Naime, privatni sektor ne može isporučiti energije iz obnovljivih izvora u potrebnom opsegu Finska je vratila pod većinsko državno vlasništvo električnu mrežu. Švedski parlament odbio je privatizirati državnu tvrtku Vattenfal. U Latviji je usvojen novi zakon koji zabranjuje privatizaciju Latvenergoa.

"Grčko društvo tek počinje slijediti druge europske države u trendu rekomunalizacije i demokratizacije. Imamo, međutim, jedan bitan primjer otpora privatizaciji solunske vodoopskrbe. Aktivan društveni pokret uspio je inicirati referendum o ovom pitanju u svibnju, gdje nije izišao potreban broj građana ali se 98 posto onih koji su izašli izjasnilo protiv privatizacije. Vrhovni sud je potom odlučio da se ta tvrtka mora maknuti iz paketa o privatizaciji, a društveni su pokreti nudili model sudjelovanja građana kroz zadruge", opisao je Andreas Karitzis iz atenskog instituta Nicos Poulantzas.

Hrvatska ne mora slijediti grčke muke već može preduhitriti ovaj proces, naglasili su pak hrvatski sudionici seminara.

Privatizacija, ali i odumiranje usluge događa se već u sektoru željezničkog prometa. S ciljem zaustavljanja ovog procesa Institut za političku ekologiju i partneri počeli su rad na sličnom istraživanju kao što je spomenuto o vodnom sektoru. "Sustav je nefunkcionalan i dolazi do stalne degradacije usluge, nema sredstava za održavanje infrastrukture, dolazi do redukcije linija, odnos između cijena i troška je nepovoljan, pokušaji koordinacije nisu uspjeli", nabrojao je probleme Vedran Horvat iz IPE-a.

Rezultati koje bi istraživanje trebalo ponuditi bi bili putokaz prema održanju željeznice u javnom sektoru, a za to su preduvjeti da sustav postane ekološki i financijski održiviji, da su građani zadovoljni kvalitetom usluge, da je ta usluga socijalno i fizički dostupna, da je korisna za nacionalnu ekonomsku politiku, da je mreža ravnomjerno rasprostranjena i da je prostorno planiranje učinkovito.

"Došli smo do prijedloga odbora u kojem bi bio jedan predstavnik radnika kojeg bi biralo radničko vijeće, dva predstavnika udruga građana koje bi birao Savjet za razvoj civilnog društva – jedan za ekološku održivost, drugi za transparentnost i nadzor korupcije, jedan član iz lokalne samouprave kojeg bi birale udruge općina i gradova, tri predstavnika državne uprave koje bira Vlada, dva vanjska stručnjaka koje bi birale strukovne udruge, dva člana predstavnici korisnika koje bi birali HAK i HUP. To je, međutim, početna ideja koja može poslužiti za otvaranje rasprave za širu javnost", rekla je Iva Marčetić iz Prava na grad.

Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).